"Zbog šlepera grožđa iz Makedonije propast će mi 100 tona uroda"

Grožđe u Pojezerju, najvećemu dalmatinskom vinogorju, doslovno propada. Prodaja ide slabo ili nikako.

Vinarija ne otkupljuje ništa, a i što otkupi, ne plati. Ništa nije bolje ni na tržnicama dalmatinskih gradova, Splita, Zadra i Trogira, gdje se grožđe s područja smještenog između Ploča i Vrgorca također ne može prodati. Na nekoliko milijuna trsova vranca, plavke, merlota i drugih kvalitetnih sorti, grozdovi su počeli truliti pa se vinogradari pribojavaju da će propasti cjelokupan ovogodišnji urod.

Dok jezersko grožđe propada, po Dalmaciji se naveliko trguje onim makedonskim, koje je stiglo tko zna kakvim kanalima. "Ovo je katastrofa. Ne znam što bih vam rekao, plaćamo danak Europskoj uniji" - tim nas je riječima dočekao Ivan Iko Petrušić, najveći vinogradar u Otrić-Seocima. Njemu bi moglo propasti više od 10 vagona kvalitetnog bijelog i crnog grožđa, koje nigdje ne može prodati.

Kiša pala na vruću zemlju

"Eto, ove godine sam uspio prodati manje od vagona grožđa. Sin mi vozi u Zadar, Split i druge gradove, ali sve je to slabo. Ovo je propast našega vinogradarstva, kome je to u interesu, Europskoj uniji ili Hrvatskoj?" - pita se Petrušić, koji traži proglašenje elementarne nepogode jer mu grožđe propada na trsovima.

"Koja nas je muka snašla! Em što se ne može prodati, em sagnjije na lozi. Mučili smo se do prije dva-tri dana, trgali, vozili po pijacama, vraćali doma, ali ovo sada je propast. Koje dobro i krasno grožđe, stat pa gledat. Victoriji nema premca" - govori Iko Petrušić, koji ne vjeruje što je snašlo njega i ostale vinogradare Pojezerja.

"Valjda je bila vruća zemlja, pa na to pala kiša i eto ode naša muka" - reći će Petrušić koji svoje grožđe prodaje u Zadru.

Mislio je da će tamo bolje proći jer na splitskom TTTS-u vrlo loše ide. Ali prevario se. Za vikend su uspjeli prodati tek kojih stotinjak kilograma kvalitetnog merlota po pet kuna za kilogram, dok se ostale vinske sorte, vranac, plavina ili bijelo grožđe, kreću oko tri kune. Jezerski vinogradari nisu ljuti na ministra Slavka Linića i fiskalizaciju. Imaju sve papire za prodaju, opremljeni su i za izdavanje računa, ali ih, nažalost, nemaju kome pisati. Njih je, po svemu sudeći, dokrajčio uvoz iz Makedonije.

Makedonsko grožđe se prodaje ispod tri kune, pa ljudi koji žele vino praviti u svojim konobama kupuju ono što im je jeftinije, bez obzira na kvalitetu, koja je neusporediva.

"Problemom uvoza trebaju se pozabaviti državni organi, ali sve su to lobiji. Grožđe se u Makedoniji kupuje po 1,5 kuna za kilogram i uvozi u Hrvatsku. Bog zna kako, a najvjerojatnije vinsko grožđe deklariraju pod stolno" - jednoglasni su pojezerski vinogradari koji ove jeseni neće imati novca ni za platiti zaštitna sredstva i gnojivo.

Nemoćni inspektori

Tome u kraj ne mogu stati inspektori, jer makedonsko grožđe ne prodaju na tržnici, nego ga razvoze po kućama, od vrata do vrata. Gdje je tu računica, ne znam, koliko košta taj šleper kojim ga prevoze iz Makedonije u Hrvatsku" - pita se Petrušić.

Po njegovu mišljenju, svaki grozd makedonskog grožđa itekako se razlikuje od domaćega. Iako mu je bobica zdrava, peteljka je suha i to je dovoljan znak raspoznavanja i za inspekciju i za kupca. Petar Zlojić uzalud čeka kupce na splitskoj veletržnici. Jednostavno nitko ne dolazi niti pita za cijenu, koja se kreće oko tri kune za vranac i plavku, te 5,5 kuna za kilogram merlota.

"Ljudi jednostavno nemaju novca, pa mnogi koji su namjeravali praviti vino, od toga odustaju. Tu je i uvoz grožđa, koji nas guši" - govori Zlojić, koji će najvjerojatnije sa svojim grožđem krenuti put Rijeke ili Zagreba.

Tako će brojni pojezerski vinogradari ove jeseni ostati bez ikakve zarade, a većina njih živi od prodaje grožđa. Kako će vratiti dugove poljoprivrednim apotekama za repromaterijale, zaštitna sredstva i gnojivo, ni sami ne znaju. Njihove oči su uprte u državne institucije i Ministarstvo poljoprivrede, otkuda barem za sada nema pomoći.

"Neka država pomogne

Načelnik općine Pojezerje Boro Dominiković kaže da je upoznat s katastrofalnim stanjem u prodaji grožđa i on se nada da bi državne institucije trebale iznaći rješenje za ove probleme.

"Općina je sufinancirala sadni materijal za podizanje novih vinograda i nadali smo se da će ljudi moći od toga živjeti, ali očito ne mogu" – zaključio je Dominiković.

Naši mali proizvođači ostaju bez budućnosti

Proizvodnja grožđa i vina u Hrvatskoj može biti jeftinija, ali samo u velikim sustavima, s maksimalnom racionalizacijom troškova proizvodnje. Proizvodnja na malim površinama, u malim podrumima, teško da će pojeftiniti. Suvremena oprema za vinogradarstvo i vinarstvo je skupa i za skromne proizvodne kapacitete najčešće apsolutno neisplativa. Udruživanje malih proizvođača i zajednička nabava i korištenje opreme je neizbježno.

U Makedoniji samo 1,5 kn za kilogram

Cijena grožđa ispod tri kune nije rentabilna za proizvođača u Hrvatskoj, dok istodobno kilogram grožđa u Makedoniji košta oko 1,5 kuna, odnosno upola manje. Makedonsko grožđe je jeftinije iz jednostavnog razloga što ga previše ima.

Uvoznici koji u Makedoniji plate grožđe po toj cijeni i kada uračunaju troškove prijevoza, opet ga u Hrvatskoj mogu prodavati po cijeni manjoj od tri kune, čime izravno štete domaćim proizvođačima, koji s obzirom na visoke troškove zaštitnih sredstava, gnojiva i mehanizacije nužno moraju biti skuplji.