Nema tome ni toliko dugo, možda nešto više od desetak godina, kako su nadinski vinari posjetili južne francuske pokrajine kako bi vidjeli i upoznali se na koji način u Francuskoj proizvode vino i uzgajaju vinovu lozu. Nisu Nadinjani tada samo "dali guzici vitra", pažljivo su gledali i slušali na koji se način od vinove loze radi posao i od vina brend.
Deset godina kasnije, Nadin je značajno mjesto na vinogradarskoj karti Hrvatske. I ne samo to. Malo mjesto u zadarskom zaleđu najekološkije je u čitavoj Hrvatskoj, s najvećim brojem trsova podizanih i obrađivanih na ekološki način. A zadnjih godina, evo i turista kojih nikada do sada nije bilo u Nadinu. Dolaze osjetiti mir, kušati vino i maslinovo ulje, domaću spizu, uz tradicionalnu gostoljubivost Nadinjana.
Ispod Nadina smještena je vinogradarska dolina Nadinsko blato, u kojoj su već davno bile zasađene introducirane francuske sorte vinove loze, izdašni syrah, cabernet sauvignon, ugni blanc i druge sorte. Nakon Domovinskog rata, vinogradi su podijeljeni među lokalnim stanovništvom, i kada se već činilo da će taj potez rezultirati propašću vinogradarstva zbog usitnjavanja nekad plantažne proizvodnje, dogodilo se čudo, ili, bolje kazano, prevladala je nadinska marljivost.
Ljudi su dodijeljene vinograde sačuvali i unaprijedili, osnovana je i Udruga nadinskih vinogradara i nakon mnogih desetljeća proizvodnje puke "vinske mase" za potrebe "Badelove" Vinarije u Benkovcu, u Nadinu se počelo proizvoditi - vino. Pravo, vrhunsko, ukusno i kvalitetno vino. U samo deset godina, "bezimeni" Nadin postao je - vinska destinacija.
Moglo bi se nabrajati mnoge nadinske vinare, ali nećemo puno pogriješiti ako za "reprezentativne predstavnike" izaberemo Šimu Škaulja i Željka Vrsaljka, dva nadinska vinska Mozarta, ljude koji su se vinu, vinarstvu i vinogradarstvu predali potpuno i koji, nakon plasmana svojih vrhunskih vina na tržište, mijenjaju polako i izgled Nadina u vinsku destinaciju. A razmišljaju i o turizmu.
"To jedno bez drugog ne ide. Uz podrum, dovršio sam i vinariju i jednu kušaonicu u kojoj primam do stotinu ljudi. Dolaze gosti, ima i stranaca koje dovode turističke agencije. Turizam više nisu samo more i sunce, gosti traže doživljaj. Bez ovakvih sadržaja ne može se računati na jedan ozbiljni turizam. Da ovakvih kušaonica ima deset u Nadinu, sigurno bi deset autobusa svakoga dana kružilo mjestom, ali hoće, ide to polako. Nema dana da ne bude barem jedne grupice, a dogodi se da budu i po dvije tri grupe istodobno. Razmišljam i o smještajnim kapacitetima, ali treba vremena. Situacija u državi je takva kakva jest, ali mi smo u Nadinu na dobrom putu" - kaže Škaulj, koji proizvodi uglavnom crne sorte: cabernet sauvignon, merlot, syrah i kupažu od te tri sorte, čemu još dodaje grenache kao četvrtu. Od tih pet, tri su vrhunska, a dva kvalitetna vina. Ima i jednu bijelu autohtonu sortu - maraštinu.
Ekološki uzgoj
Željko Vrsaljko uspio je napraviti vrhunska vina u ekološkom uzgoju pod svojom etiketom Vina Vrsaljko, a jedno od najpoznatijih je njegova "Nadinska rana", kupaža syraha i merlota.
"I ove ću godine imati dovoljno vina za plasman na tržište, a značajan proboj napravili smo i u turizmu jer se naša vina prodaju u lancima hotela "Ilirija", te "Falkensteiner", koji nas je kroz svoje oglašavanje reklamirao i na austrijskom tržištu i koji jedini na zadarskom području ima hotel s pet zvjezdica ("Iadera"), gdje se gostima nude i naša vina" - istaknut će Željko.
Iako nije razvikana poput nekih drugih vinskih regija, upravo je Zadarska županija, s oko 1600 hektara, među vodećima u Hrvatskoj po površinama pod vinogradima. Malo mjesto u Ravnim kotarima, Nadin, s više od 400 hektara, perjanica je zadarskog vinogradarstva, od čega je čak 60 hektara vinove loze ekološkog uzgoja, što je najveće područje s ekoproizvodnjom loze u cijeloj Hrvatskoj. Svojim je vinima Vrsaljko osvojio i najviša svjetska priznanja, a sada se okreće i turizmu.
"Nakon iduće berbe krenut ću u izgradnju kapaciteta za turiste jer nam je cilj okrenuti se turizmu. Nije važno da se tu prodaju samo vina, mi možemo nuditi i smještajni dio, domaću hranu, biciklističke izlete, obilaske vinograda. Ljudi vole kupiti domaće kapule, luka, sve je to uvezana priča. Ne žele ići u Zadar, nego ovdje odsjesti" - kaže Vrsaljko.
Šime Odžaković najdalje je otišao u razvoju agroturizma. Njegova obiteljska kuća prvobitno namijenjena za osobno korištenje, danas je kuća za odmor na seoskom gospodarstvu Odžaković, izgrađena i opremljena s puno ljubavi i truda. Udobnost, kvaliteta, seoski mir i svježi zrak oduševljavaju goste u slikovitom ravnokotarskom krajoliku. Noćni zvukovi na selu, buđenje uz cvrkut ptica i glasanje pivca, ali i odmor uz bazen ispred kuće imaju nestvaran dojam. Opremljena za boravak 15 osoba, kuća se dijeli na tri stambene jedinice. Apartmani su opremljeni klimatskim uređajima, LCD tv/SAT tv i bežičnim internetom, uz osiguranih osam parkirnih mjesta.
Prvi u turizmu
"Prvi sam u selu krenuo u sve ovo, znatno prije vinara i uljara, još prije pet godina. Moji Nadinjani svi su otišli u vinograde, a ja sam krenuo sasvim drugim putem. Vidio sam da Istra dobro živi od agroturizma, pa sam se i ja opredijelio za to jer sam uvidio da mi iz Ravnih kotara možemo biti daleko isprid Istre. Mislim da je turizam budućnost Ravnih kotara" - kaže Šime.
