Sredstva EU-a raspoloživa su za pružanje potpore ulaganjima u proizvodnju vina i promicanju vina EU-a u zemljama koje nisu članice Unije. Europski revizorski sud napravio je analizu i ispitao je je li se dobro upravljalo potporom za sektor vina te je li takva potpora povećala konkurentnost vina EU-a.
Tijekom revizije Sud je došao do zaključka da u sektoru vina nije dokazana potreba za pružanjem dodatne pomoći za ulaganje, povrh pomoći koja je već dostupna u okviru politike ruralnog razvoja. Potpora za promidžbu često se koristila za konsolidaciju tržišnog udjela, a ne za osvajanje novih tržišta.
Nadalje Sud je uočio da bi određene promotivne aktivnosti bile provedene svejedno, čak i bez uporabe javnih sredstava.
U konačnici, učinak na konkurentnost proizvođača vina u EU-u nije uvijek bio vidljiv.
Sud je Komisiji i državama članicama iznio preporuke za uklanjanje nedostataka navedenih u izvješću.
Prenosimo sažetak izvješća kojega možete preuzeti iz priloga članku.
Europska unija (EU) najveći je proizvođač vina na svijetu. 2008. godine Vijeće je pokrenulo reformu zajedničke organizacije tržišta (ZOT) vina čiji je osnovni cilj bio poboljšati konkurentnost proizvođača vina iz EU-a te uravnotežiti ponudu i potražnju, i to sve u kontekstu višegodišnjeg strukturnog viška ponude koja je veća od potražnje. Glavni financijski instrumenti ove reforme uključivali su i privremeni program krčenja i uspostavu nacionalnih programa potpora, pri čemu države članice između 11 raspoloživih mjera biraju one koje su najprikladnije za njihovu specifičnu situaciju.
Sud je prijašnjom revizijom obuhvatio krčenje vinograda čiji je glavni cilj bio uspostaviti ravnotežu između ponude i potražnje. Ovom je revizijom Sud ispitivao je li se dobro upravljalo ulaganjem i potporom za promidžbu sektora vina, kao i jesu li vidljivi rezultati u vezi s poticanjem konkurentnosti vina EU-a.
Sud je zaključio da su na upravljanje ulaganjem i potporom za promidžbu sektora vina tijekom početnih godina obuhvaćenih revizijom negativno utjecali nedostaci u izradi i provedbi koji su istaknuti u ovom izvješću, kao i da nije uvijek bio vidljiv učinak na konkurentnost vina EU-a.
Potreba za dodatnom mjerom ulaganja, specifičnom za sektor vina, nije dokazana jer je takva mjera već postojala u okviru politike ruralnog razvoja. Takva dodatna mjera čini postupke složenijima, stvara administrativne prepreke te je u nekim državama članicama dovelo do kašnjenja s provedbom ili do toga da su prihvatljiva ulaganja imala pretjerano ograničeni opseg. U vrijeme obavljanja revizije, znatan dio početnih sredstava koje su države članice odobrile za mjere ulaganja morao se ponovno dodijeliti drugim mjerama nacionalnih programa potpore.
Nadalje, mjera ulaganja nije se provela u skladu s načelom ekonomičnosti. Većina revidiranih država članica nije osigurala da potporu prime samo održivi projekti te se pojavio rizik od prekomjerne potrošnje sredstava, s obzirom na to da opravdanost projektnih troškova nije sustavno procjenjivana.
Promidžbene aktivnosti često se koriste za konsolidaciju tržišta, a ne za osvajanje novih tržišta ili oporavak starih tržišta. Unatoč tome što je namjera bila pružiti potporu malim i srednjim poduzećima, financirana su i velika poduzeća.
Države članice nisu dovoljno pažljivo birale koje će se aktivnosti provesti u okviru mjere promidžbe. Konkretno, Sud je prepoznao slučajeve u kojima bi korisnici bili snosili troškove promidžbenih aktivnosti i bez potpore EU-a.
Nadalje, troškovi promidžbenih aktivnosti, izravni troškovi i troškovi provedbenih tijela nisu dovoljno dobro opravdani: popratna je dokumentacija bila loše kvalitete ili manjkava. To onemogućuje djelotvoran pregled dokumentacije kojeg obavljaju države članice i čiji je cilj osigurati korištenje i prihvatljivost promidžbenih aktivnosti.
Iznos raspoloživih sredstva koja su države članice namijenile za mjere promidžbe u proračunu za programsko razdoblje od 2014. do 2018. godine više je nego dvostruko veći od iznosa sredstava potrošenih u prijašnjem programskom razdoblju.
S obzirom na poteškoće s kojima su se suočavale države članice pri trošenju proračuna za razdoblje od 2009. do 2013. godine na promidžbene aktivnosti, postoji rizik da je proračun za razdoblje od 2014. do 2018. prevelik, čime se ugrožava primjena načela dobrog financijskog upravljanja.
Komisija i revidirane države članice još ne pružaju dovoljno relevantnih informacija kako bi prikazale izravne rezultate koji proizlaze iz navedenih mjera.
U slučaju mjere ulaganja, učinak ulaganja u zajedničku organizaciju tržišta vina ne može se lako razdvojiti od ulaganja ruralnog razvoja. U slučaju mjere promidžbe, korišteni su pokazatelji rezultata obuhvatili mnoge varijable na koje ne utječu promidžbene aktivnosti.
Stoga rezultati mjera još nisu vidljivi.
Na temelju ovih opažanja Sud preporučuje sljedeće:
Za mjeru ulaganja:
- (a) Kako bi racionalizirale program pomoći, Komisija bi trebala pratiti korištenje sredstava, analizirati potrebu za mjerom i procijeniti je li sektoru vina u usporedbi s drugim poljoprivrednim sektorima potrebna dodatna pomoć za ulaganje.
- (b) Države članice trebale bi ublažiti rizik po gospodarstvo, i to sustavnom procjenom opravdanosti projektnih troškova i financijske sposobnosti podnositelja zahtjeva. Rezultat ovih procjena trebao bi biti prikladno dokumentiran. Komisija bi trebala osigurati da države članice djelotvorno provode ove provjere.
Za mjeru promidžbe:
- (a) Relevantnom uredbom trebalo bi se ograničiti da pojedini korisnici u svakom programskom razdoblju predstavljaju promotivni program za iste ciljane zemlje. Komisija bi također trebala ograničiti opseg ove mjere u vezi s prihvatljivosti oglašavanja marke proizvoda te staviti veći naglasak na davanje prednosti malim i srednjim poduzećima pri korištenju mjere promidžbe.
- (b) Kako bi se smanjio rizik od tzv. učinka mrtvog tereta, Komisija bi trebala osigurati da države članice tijekom svojih postupaka odabira od korisnika zahtijevaju da oni jasno dokažu svoju potrebu za potporom EU-a te da se obični operativni troškovi ne financiraju iz proračuna EU-a.
- (c) Komisija bi trebala osigurati da su popratni troškovi, kao što su troškovi provedbenih tijela i izravni troškovi, prikladno obrazloženi i da su u granici maksimalnog postotka ukupnih troškova.
- (d) Države članice trebale bi osigurati dostatan revizijski trag pri čemu je svaka pomoć za promidžbu prikladno dokumentirana.
- (e) Komisija bi od država članica trebala tražiti da pomnije vrednuju rezultate promidžbenih projekata. Konkretno, rezultati promidžbenih aktivnosti trebali bi se procjenjivati na razini korisnika, a ne na razini čitavog sektora vina EU-a. Države članice bi za procjenu i konsolidaciju njihovih rezultata trebale bolje koristiti izvješća koja su sastavili korisnici na kraju promidžbenih aktivnosti.
- (f) Nakon što je prošlo dovoljno vremena, Komisija bi trebala analizirati u kojoj mjeri povećani proračun dodijeljen nacionalnim programima potpore za razdoblje od 2014. do 2018. godine odgovara potrebama sektora vina u EU i apsorpcijskom kapacitetu država članica. Komisija bi na temelju ove analize trebala po potrebi prilagoditi proračun kako bi osigurala da se njime države članice potiču da budu djelotvornije u primjeni mjera.
