Požega je mali grad u kojemu se sve zna, pogotovo kad je u pitanju lokalni celebrity. O Enjingiju mlađem kolaju priče kao o posjetitelju ekskluzivnih mjesta u hrvatskoj metropoli na kojima se, na kocki, vrte veliki, običnom građaninu teško zamislivi iznosi. A kako je kocka varljiva i kako siguran dobitak jedino ostvaruje kockarnica, u Požegi se govori da je Enjingi na ruletu ostao bez ogromne imovine koja se mjeri milijunskim iznosima.
Tako je pukla priča da je njegov otac, Ivan Enjingi stariji, da bi podmirio sinovljeve kockarske dugove, prodao dio svojih vinograda Enveru Moraliću, hrvatskom “kralju vina”, vlasniku obližnjih Kutjevačkih vinograda, koji posljednjih godina naveliko kupuje vinograde, ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji.
Enjingiju mlađi se našao u posve specifičnim prilikama - gradonačelnik Požege i saborski zastupnik SDP-a, Zdravko Ronko, već je mjesecima na bolovanju i ne dolazi na posao, a njegova druga zamjenica, Jasenka Bešlić, ravnateljica lokalne knjižnice, od izbora u svibnju uopće se ne pojavljuje na Trgu Svetog Trojstva 1, gdje je smještena požeška gradska uprava.
Ivan Enjingi, tako je, već mjesecima, prva osoba Požege, pa oporba, ali i dio građana, zabrinuto pitaju može li čovjek kojega prati takav glas biti na čelu Grada i je li ionako prazna blagajna u opasnosti.
- Svima koji postavljaju to pitanje poručujem da mogu biti potpuno bezbrižni jer nisam potpisnik gradskog računa niti imam pristup proračunskom novcu. Potpisnice su, uz gradonačelnika Ronka, dvije pročelnice. Upravo zbog priča koje po Požegi o meni kolaju, nisam se htio prihvatiti mogućnosti da i ja potpisujem gradske račune. Ako zastupam Grad na nekom skupu ili obavljam neku drugu dužnost, uvijek to činim uz pisanu Ronkovu punomoć - objašnjava Enjingi junior.
Autoritarni Ronko, kojega u Požegi zbog načina na koji vodi Grad zovu “mali Bandić”, u svibnju je, izlazeći iz Gradskog kazališta s neke proslave, nezgodno pao na stepenicama. Uz druge ozljede, pukao mu je i bedreni mišić, pa je izvan stroja i tek iznimno, na dvije štake, pojavi se u prostorijama gradske uprave. Oporavak i rehabilitacija bit će dugotrajni, a Enjingi će do tada, vjerojatno još mjesecima, biti prvi čovjek Grada.
Različita tumačenja
- To je vrlo delikatna i osjetljiva priča. Enjingi stariji i ja dobri smo prijatelji i želim da naši odnosi takvima i ostanu - bilo je sve što je o toj priči htio reći Moralić.
Ivan Enjingi stariji na tu temu - nama uopće nije htio razgovarati. -Ne želim govoriti o tome - rekao nam je Enjingi za kojeg Požežani tvrde da je duboko razočaran postupcima sina i da uopće ne razgovaraju.
A Enjingi mlađi tvrdi pak da u toj požeškoj glasini nema ni trunke istine.
- Svatko tko je u biznisu ima dugova, pa tako i naše obiteljsko imanje. No, vrijednost naših vinograda, podrumâ, pripadajućih objekata, strojeva i zaliha vina barem peterostruko nadmašuje zaduženost - kaže Enjingi junior.
Dugovi i slike
Priznaje da je ranije znao posjećivati zagrebačka kasina, no tvrdi da je to činio tek iz puke radoznalosti i da su ulozi na kojima je okušavao sreću bili simbolični.
- Jednom je doista bio neki dug od desetak tisuća eura, koji sam, naravno, podmirio, a društvo u kojem sam bio odmah se potrudilo da taj iznos u gradskim pričama udvostruči. A onda znate kako to već ide. Sutradan je to već bio iznos od pedeset tisuća eura, pa se ubrzo popeo na sto tisuća. A tada sam ja pustio priču da se radilo o milijun eura. Jer, kakav bih ja to pripadnik kockarskog jet-seta bio a da ne izgubim barem milijun eura - priča junior.
No, otkud onda priče da je zbog kockarskih dugova mlađeg Enjingija nepovratno otišla i iznimno vrijedna obiteljska kolekcija umjetnina, među kojima i platna Miroslava Kraljevića, Vlahe Bukovca, Milivoja Uzelca…
Enjingi mlađi potvrđuje da je njegova obitelj posjedovala vrijedna umjetnička djela, među njima i spomenutih slikara, no da su bez njih ostali zahvaljujući osobi koja mu se predstavljala kao prijatelj, a koja ga je ne samo iznevjerila, nego i prevarila.
- Ne želim izgovoriti ni njegovo ime, jer to ne zavrjeđuje - objašnjava zamjenik požeškoga gradonačelnika Ronka, Ivan Enjingi mlađi.
- Došao je s pričom da ima kupce za te umjetnine, uzeo ih i od tada više nismo vidjeli ni slike ni novac.
Enjingi, pak, s tugom u glasu priča o tim vrijednim slikama, pa nastavlja kako je mu je trebalo prilično dugo vremena da bi shvatio u kakvom je društvu bio.
- Dolazili su mi s pričom da im hitno treba novac za liječenje od opake bolesti, a kad je novac trebalo vratiti, govorili su mom ocu da su to i učinili, no da sam ja taj novac prokockao. Bila je moja velika, strašna pogreška što sam se s takvim ljudima družio. To što su nas nekoliko puta zajedno vidjeli u kasinu, stvorilo je podlogu za priče koje i danas kolaju Požegom. Ali rekao sam vam na početku: ta epizoda iz mog života trajno je završena - kaže Enjingi mlađi i dodaje: - Danas ne igram ni loto!
Uzdrmana obitelj
Zbog društva u kojem je bio, nastavlja taj 40-godišnji diplomirani agronom, raspala mu se i obitelj. I odnosi s ocem, na čijem je uzornom imanju zaposlen - jer funkcija zamjenika gradonačelnika je volonterska - bili su prilično uzdrmani.
Ali, tvrdi Enjingi mlađi, sada je sve to prošlost. Nakon teške prometne nesreće koju je doživio na autocesti vraćajući se iz Zagreba i u kojoj je nevjerojatnom srećom, u potpuno uništenom malom automobilu C-2, ostao živ, u njegovu se životu, tvrdi, sve promijenilo.
- Shvatio sam taj događaj kao poruku - kaže. - Sreća kakvu sam tada imao događa se u jednom od milijun slučajeva i više je ne treba izazivati.
Njegovi sugrađani cijene ga kao pristojnu, komunikativnu osobu, spremnu da sa svakim porazgovara i pomogne. Na kratkom putu od zgrade gradske uprave do pješačke zone u kojoj su načičkani požeški kafići - u tih nekoliko minuta - pozdravilo ga je, mahnulo mu ili se s njim rukovalo barem desetak ljudi. U Požegi svi ga znaju - u tom je gradu rođen, ondje su njegovi korijeni i korijeni njegove starosjedilačke obitelji. U Požegi je sve do odlaska na studij u Zagreb gradio poznanstva i prijateljstva.
Majka mu je bila učiteljica, otac je poznati i ugledni požeški vinar s ogromnim plantažama koje se, na blagim padinama Krndije, prostiru na više od 50 hektara. Obitelj ima dugu vinogradarsku tradiciju. Prapradjed Ivana Enjingija mlađeg, Koloman, posadio je daleke 1890. prve čokote vinove loze, pa su s tradicijom koja je duga već gotovo 120 godina vina obitelji Enjingi postala istinski brend. Ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Prije nekoliko godina Enjingijeva su vina dobila nagradu prestižnog vinarskog časopisa Decanter. Gdje god se pojave, Enjingijeva vina dobivaju medalje i nagrade.
Politika bez naknade
Iako za Enjingija mlađeg kažu da nije rođen za politiku, nego da je Ronku trebao baš zbog ugleda obitelji iz koje potječe, on je u lokalnoj politici, kao nestranačka osoba, već godinama. Dugogodišnji je gradski vijećnik, a zamjenik gradonačelnika bio je i u vrijeme Ronkova prethodnika dr. Marijana Cesareka. No, od politike nikada nije živio, čak, kaže, ni naknadu koja mu pripada nikada nije podigao nego je sve dao u humanitarne svrhe.
Požeška oporba, posebno gradski HDZ, na čijem je čelu bivši gradonačelnik Nove Gradiške Ante Šolić, u kuloarima će i dalje pričati da je zbog Ronkove bolesti i činjenice da ga mijenja Enjingi “grad na ruletu”. No, kada stav o tome treba javno reći, nećkaju se.
Iako Šolić govori de je spreman postati Ronkovim skrbnikom javno ne želi komentirati gradske priče. U malim sredinama poput Požege, iako je taj grad i županijsko središte, u kojem su se tijekom godina sklapale kojekakve koalicije da bi se osvojila ili zadržala vlast, obitelj Enjingi uvijek je bila poželjan partner. Unatoč pričama koje o Enjingiju kolaju Požegom, nitko iz lokalne politike, upravo zbog toga, ne želi ga se odreći, jer imati uza se Enjingija ravno je dobitku na lutriji.
