sa čašom

Mogu nas lišiti mnogih stvari, mogu nam uzeti sve, ali nikako ne mogu sjećanja na ono što smo vidjeli, okusili, doživjeli... Atmosferu, mirise, ukuse. Vino. Opet vam kažem: pijte vina! A onda ćete biti raspoloženi za ljubljenje, za branje cvijeća, za prijateljstva, za dobar dubok san, za smijeh i ujutro ćete umjesto novina čitati pjesnike, riječi su mađarskog pisca Bela Hamvasa.

Ernest Hemingway je rekao kako je vino najciviliziranija stvar na svijetu. Je li ti istina svakom ostaje procijeniti sam, ali je činjenica da u trenutku kada je nastala civilizacija, nastalo je i vino.

A svoju vinsku historiju ima i obitelj Anđelić iz Hercegovine, koji se proizvodnjom vina bavi 127 godina. Ono što je posebno jeste da su oduvijek u proizvodnju uključeni samo članovi obitelji.
Vinska priča naše obitelji je počela davno, daleke 1894. godine u selu Nudo, na imanju čukundede Save. Austrougarska je u Hercegovini razvijala vinovu lozu prilagođenu našem podneblju. Od dede su uzeli parcelu i posadili žilavku iz uzgoja u selu Lastva. O lozi i proizvodnji vina se brinuo deda, a za obavezu je imao da Austrougarskoj preda veliki procenat gotovog vina. Poslije I svjetskog rata dedi Savi ostaju nasadi od 14.000 čokota loze žilavke. Prije ovoga je on imao nasad vranca i proizvodio je vino, ali tačnu godinu mi ne znamo, ispričala je Milica Anđelić, koja je peta generacija koja stvara Anđelić vina, a pomaže joj i šesta generacija, a to su njena djeca.

Miličina priča u vinariji "Anđelić" nije počela rođenjem, već udajom u rujnu 1997. godine, ali tolika strast prema vinu i cjelokupnoj priči je svakako zasluženo stavlja na čelo ove trebinjske vinarije.
Te jeseni kada sam se udala prvi put sam učestvovala u proizvodnji vina, do tada sam imala iskustvo samo u berbi. Bilo je naporno i izazovno. Samo opredjeljenje da se bavim ovim poslom se u stvari desilo kada sam sa svojim suprugom otvorila butelju žilavke iz te berbe 1997. Bila je to dobra godina i vino je bilo fantastičnog kvaliteta. Sam rezultat rada mi je bio povod da svoj život posvetim vinu, istakla je Milica.

I od tada vino je postalo dio nje i ona dio njega, a predanost poslu i način na koji Milica priča o vinu ostavlja bez daha. Koliko je predana poslu govori i činjenica da je cijelu priču nastavila i nakon smrti svog supruga Bojana.
Da, moj suprug je preminuo, ali nisam sama, imamo četvoro djece i unuče. Bojanov otac Dragan je živ, on i ja rukovodimo vinarijom i vinogradima. Na čelu vinarije sam ja, a djeca koja su odrasla su uključena u svakodnevne poslove i naravno berbu, ispričala je Milica.

Obrazovala se na WSET londonskoj vinskoj akademiji, najstarijoj na svijetu, koja ima svoj ogranak u Hrvatskoj. Ističe kako zbog obitelji i male djece nije sebi mogla priuštiti odlazak u London. Tako je Vinarija "Anđelić" postala jedina vinarija kojojm rukovodi žena, a Milica jedina žena vinar u BiH.
To sam saznala kada je autor knjige 'Vinske priče BiH' Željko Garmaz boravio u Hercegovini i radio na materijalu za knjigu. Prva sam somelijerka iz BiH, ali nisam jedina, danas ih ima, što me posebno raduje. Moja najstarija kćerka Milena se obrazuje za somelijerku i vinarstvo. Riješila je da nastavi porodičnu tradiciju. Svaki posao ima svoju težinu i ljepotu, pa tako i moj. Nije bilo lako stati rame uz rame s našim vinarima, ali nakon nekoga vremena su me prihvatili. Moram da priznam da među kolegama vinarima imam mnogo dobrih prijatelja i naš današnji odnos je pun poštovanja i uvažavanja, iskrena je Milica.

Ni u životu, pa tako ni u poslu nije sve med i mlijeko, te je za svaki cilj potrebno mnogo rada, napora i odricanja, a ponekad na ovim prostorima otežavajuća okolnost može biti i činjenica da ste žena, sa čim se Milica nažalost susrela.
Svakako je bilo poteškoća u mom poslu, jer sam žena. Prije svega imala sam susreta s nekim vinarima gdje sam doživjela da mi kažu da je baksuz da žena ulazi u podrum i da nam je mjesto za šporetom. Zatim, tu su poteškoće i u samom poslovanju. Nisu isti uslovi za kreditno zaduženje ženi i muškarcu, za iste poslove su ženama manja primanja od muškaraca... To nije problem samo u BiH, još se i u svijetu žena ne smatra ravnopravnom muškarcu, postoji još barijera koje mi žene moramo proći, ističe Milica.

Međutim, pred njom barijere kao da ne postoje, te je danas vinarija kojom rukovodi zasluženo ucrtala svoje mjesto na vinskoj mapi Bosne i Hercegovine, ali i svijeta.
Vinarija 'Anđelić' u vlasništvu ima oko 40 hektara vinograda. Akcenat nam je na autohtonim sortama žilavki i vrancu, koji je zajednički nama, Crnoj Gori i Makedoniji. Bez obzira na to što je zajednička sorta u pitanju, u sve tri zemlje vranac daje potpuno različite rezultate vina. Pored tih sorti imamo i internacionalne sorte merlo, kaberne sauvinjon i šardone. U planu nam je da posadimo još neke sorte i da na tržište pustimo neka nova vina, koja su u fazi pripreme. Imamo u planu dovršiti apartmane za goste, ali nas je ova situacija s pandemijom omela u tome, priča Milica.

Iako se iz navedenog čini kao posao za cijelu vojsku ljudi, što se tiče same vinarije u njoj rade isključivo članovi obitelji.
Kao što sam već rekla, moja najstarija kćerka Milena se obrazuje za rad u vinariji i ona će definitivno nastaviti ovim putem. S podrumarom, koji je naš rođak, radi moj sin Nikola, dok su kćeri Mina i Mia takođe uključene u rad vinarije, s gostima, na degustacijama koje organizujemo, pripremi butelja za dalju prodaju, rade na prodaji vina... Njih troje su još srednjoškolci i razmišljaju kojim će putem ići. Njima je vinarstvo nešto u šta su uključeni od ranog djetinjstva i šta god da nastave uvijek će biti dio ove naše priče, jasna je bila Milica.

Obiteljska priča i dobro vino su zasigurno recept za uspjeh, no nažalost korona je pomrsila planove Anđelićima, kao i vinarima u cijelom svijetu. Njihov cilj je, kako Milica ističe, oporaviti se od pandemije nastaviti aktivnosti s udrugama čiji su osnivači i članovi.
Već desetak godina sam uključena u brendiranje Hercegovine kao vinske i turističke regije i na tome ću da nastavim da radim. Mislim da ćemo uspjeti da visoko pozicioniramo vina Hercegovine na svjetskom tržištu. Neki krajnji cilj mi je da djeci ostavim zdravo preduzeće, rasterećeno od kredita, rekla je Milica.

Nekada u davna vremena piću nastalom fermentacijom bobica grožđa pridavala su se čarobna svojstva, a Milica ističe kako svako vino ima svoju ljepotu i posebnost te da autohtone sorte daju najbolja vina u zemljama iz kojih potječu.
Pored toga što se naša hercegovačka žilavka divno sljubljuje sa sirevima iz ovog podneblja, jelima od ribe, laganim bijelim sosevima, meni je posebna s našim breskvama, takođe i u kombinaciji s dinjom, dočarala je Milica Anđelić za kraj.

NN