pozornica

Posljednjih nekoliko godina, otkako me slučajnost nepreglednih prostranstava društvenih mreža spojila s vodećim austrijskim sommelierom Suwijem Zlatićem, Hrvatski sommelier klub je počeo znatnije surađivati s austrijskim kolegama. Kolega Zlatić je u to vrijeme pojačao kontakte s mnogim hrvatskim sommelierima te vinarima i tartufarima te je postao svojevrsni ambasador istarske enogastronomije u Austriji.

U ljeto 2016. godine, u dogovoru s kolegom Zlatićem, imali smo čast ugostiti u Istri delegaciju austrijskog sommelier kluba s predsjednicom Annemarie Foidl i voditeljicom tehničke komisije Carole Stein te smo ih pobliže upoznali s istarskom vinskom scenom i radom hrvatskog sommelier kluba. Tada smo kao organizatori prvenstva Istre i Kvarnera dobili poziv da budemo njihovi gosti na sljedećem nacionalnom prvenstvu Austrije, koje je održano prošli ponedjeljak u bečkom hotelu "Wimberger Arcotel Vienna".

Na ovogodišnjem natjecanju skupilo se dvadeset natjecatelja uz jednog gostujućeg sommeliera, mladog srpskog stručnjaka Vuka Vuletića koji se natjecao izvan konkurencije. U nastupu otvorenom za publiku okušali su se u predlaganju dva crvena vina uz jedno jelo. Druga disciplina bila je serviranje pjenušca u tri minute. Finale je organizirano na spektakularan način. U dvorani s postavljenom pozornicom napravljena je postava za gala večeru s okruglim stolovima za 160 uzvanika te nam je pred ulazak u dvoranu poslužen aperitiv (šampanjac i pivo) te maštoviti finger food.

Gala večera sastojala se od četiri slijeda, a svaki je poslužen nakon nastupa jednog kandidata, sljubljen s biranim vinima. Kada smo zauzeli mjesta, prozvani su polufinalisti i odabrana najbolja trojica. To su bili: Suwi Zlatić koji trenutno radi kao konzultant za hotele "Raffl's Star" u St. Antonu, potom vrlo iskusni, ujedno i najstariji natjecatelj Andreas Jechsmayr iz hotela Forsthof iz Sieringa te mlađahni Rene Antrag koji je sommelier u poznatom bečkom restoranu Steiereck. U prvoj disciplini dobili su tri čaše vina iste sorte različitih proizvođača te su morali pokušati pogoditi o kojoj se sorti radi. Potom su morali prvu čašu opisati na školski sommelierski način, drugu na način koji bi vino predstavili gostu, a treću na način kako bi vino približili svojim djelatnicima. Druga disciplina je bila predlaganje vina uz zadani menu, treća pak prepoznavanje gotovog koktela uz koje je ispitivače zanimalo i što učiniti s viškom velike količine ruma u hotelu s pet zvjezdica. Kao četvrta disciplina slijedilo je dekantiranje crvenog vina, a peta je bila ispravak vinske liste. Ponovno su se svi vratili na pozornicu kako bi odradili još dva ispita: prepoznavanje slika s vinskim osobama i znamenitostima pa istakanje boce pjenušca u devet čaša. Svi su kandidati bili jako dobri, naravno da su naše simpatije išle najviše prema Suwiju, no poredak je na kraju ipak bio pomalo iznenađujuć: prvi Andreas Jechsmayr, drugi Suwi Zlatić, treći Rene Antrag.

Za nas je ovo bilo prekrasno iskustvo i nastavak uspješne suradnje s austrijskim kolegama s kojima smo dogovorili daljnje zajedničke akcije u cilju boljeg i kvalitetnijeg rada našeg sommelier kluba. Suma sumarum, kad se pitam gdje smo mi, a gdje oni, moram priznati da nam austrijski kolege nisu toliko daleko odmakli koliko sam ispočetka mislio. Nama upravo nedostaje još jača podrška svih struktura koje se bave vinom.

Emil Perdec | Glas Istre