U zadnje vrijeme pojačane su aktivnosti u izradi novog zakona o vinu koji bi se, prema najnovijim informacijama, trebao donijeti do kraja godine. Podsjetimo, sada su na snazi Zakon o vinu iz 2003. godine i Zakon o zajedničkoj organizaciji tržišta iz 2013. godine, do kojih prvi uređuje pretežito nacionalne odredbe, a drugi implementaciju pet uredbi EU-a iz područja vinarstva.

U suradnji s vinarima donosimo novi zakon o vinu, ali i novi nacionalni program potpore vinarima za razdoblje 2019.-2023., kojim povećavamo iznose financiranja i uvodimo novu mjeru promidžbe sa 80 posto povrata novca, a natječaje za to novo petogodišnje razdoblje otvaramo već u listopadu, kaže ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. Prema njegovim riječima, novi zakon o vinu omo-gućit će lakši pristup tržištu, decentralizirat će se obvezne kontrole vina i ojačati uloga vinskih udruženja.

Četiri vinarske i marketinške regije

Osnovni elementi tog zakona su uspostava nacionalne organizacije vinara i osnivanje fonda za marketing vina u koji bi se uplaćivala sredstva od troškova markica, doprinosi članova te sredstva iz državnog proračuna. Također se predviđa i osnivanje četiriju novih vinarskih i marketinških regija: Slavonija i Hrvatsko Podunavlje, Hrvatska Istra i Kvarner, Dalmacija i Bregovita Hrvatska.

Zakonom se predviđa uspostava marketinške markice u sklopu koncepta četiriju regija čiji bi se trošak pokrivao iz proračuna", pojašnjava Tolušić, koji do lipnja očekuje usuglašene prijedloge vinara na koncept ovog zakonskog teksta. Prema njegovim riječima, zakon bi sadržavao i odredbe o decentralizaciji stavljanja vina u promet, potom o sustavnijoj kontroli u cilju rješavanja sivog tržišta kroz striktnije uvjete za upis u Vinogradarski registar, uvođenju knjige evidencije prodaje vina kao otvorene robe u ugostiteljskim objektima...

Kad je riječ o fondu za marketing vina, nužnost njegova osnivanja se spominje već godinama. Pri promociji vina potrebno je zaboraviti dosadašnje akcije i nesuglasice, ali se treba i "zahvaliti" nekim ljudima koji su tim novcem brendirali sebe osobno, a ne hrvatska vina. Isto tako, nužno je izbjeći interese pojedinaca koji imaju ambiciju tim zajedničkim novcem pojačavati svoju konkurentnost, a smanjivati konkurentnost većine uglavnom neovisnih vinara, smatra većina dalmatinskih i dio istarskih vinara.

Čini se da je upravo osnivanje toga fonda razlog zašto su neka regionalna udruženja naglo započela aktivnije raditi. Bilo kako bilo, zbog osiguranja jednakih uvjeta na tržištu zakonu o vinu bi se trebalo pristupiti vrlo oprezno. Ne bi se nikako smjelo dogoditi da donošenje tog zakona posluži da u povlašten položaj, uz pomoć javnog novca, dođu samo pojedini vinari. Kada bi se otklonile te sumnje, onda bi postojalo i povjerenje i ne bi se događalo da oko polovine vinara u Dalmaciji traži da sjedište udruženja bude u Dubrovniku, a polovina da bude u Splitu.

Ili da, recimo, pojedini istarski vinari dobiju obavijest o održavanju nekog događaja kada se on već održao. Ipak, jasno je da se prepoznatljivost Hrvatske kao vinske zemlje, a mi tvrdimo da imamo odlična vina, može osigurati samo kvalitetnim i osmišljenim promotivnim nastupima. Potrebno je napraviti reda i u brojnim raznim vinskim događanjima i sajmovima vina koja nikome ne služe, osim organizatorima. No problem je taj što ih se podržava javnim novcem.

Na tržištima treba stalno raditi

Istarski vinar Nikola Benvenuti, predsjednik Vinistre, slaže se s time da je nužno donošenje zakona o vinu kojim treba pojednostaviti puštanje u promet vina i time ukinuti markice koje gotovo više nitko u Europi ne koristi.
Fond za marketing vina je nešto što hrvatskim vinarima najviše nedostaje. Hrvatska raste po kvaliteti svojih vina, ali nas nema u svijetu. Izvan naših granica nismo prepoznati kao zemlja vina. Možda smo prepoznati na području bivše države, ali to nije dovoljno ako želimo biti država za koju se zna da proizvodi vrhunska vina. Moramo nastupati i imati osmišljene akcije na inozemnim tržištima. Upravo zato je nužan fond za financiranje marketinga i nastupa. Granice su se otvorile i sve jači je pritisak vina iz uvoza na naše tržište. Tako da ono što izgubimo na domaćem tržištu, moramo kompenzirati izvozom. Prostora za to ima i zato je nužna strategija i odvojen fond u koji će sredstva uplaćivati i sami vinari, smatra Benvenuti i ističe da su dosadašnji nastupi vinara, bez obzira na to što ih je bilo, vrlo skromni.
Na tržištima treba stalno raditi i sustavno ih obrađivati kako bi se postigli rezultati. Do sada se radilo individualno. Ono što nam nedostaje jest jasna strategija koja bi nam dala odgovore koja su ta tržišta. Mi u Istri izrađujemo strategiju istarskog vinarstva koja bi trebala biti gotova u lipnju i koja bi trebala dati odgovore na razna pitanja. Potom bi tu strategiju trebalo primjenjivati, a u narednih pet godina trebali bi doći i konkretni rezultati. Važno je krenuti. Dugo vremena se vrtimo oko istih stvari. Trendovi i tržišta se mijenjaju i treba se prilagođavati, pojašnjava predsjednik Vinistre.

Kutjevački vinar Vlado Krauthaker, predsjednik udruge Graševina Croatica, kaže kako bi u tom fondu za marketing vinari trebali barem četvrtinu sredstava osiguravati sami ili kroz namet po boci ili po prijavljenoj količini grožđa.
U sklopu novog zakona o vinu najvažniji je nadzor te sankcioniranje nepravilnosti. Netko mora kontrolirati tržište i prometovanje vina. Mi vinari imamo određenu sliku o tome kako bi taj nadzor trebao funkcionirati. Postoje agencije, Savjetodavna služba i Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo. Treba ih uključiti i aktivirati da nadziru provedbu zakona, a udruge vinara bi trebala s njima koordinirati aktivnosti, kaže Krauthaker.

Prema njegovu mišljenju, nužno je uvesti reda u distribuciju grožđa te analizirati ARKOD koji je, kako kaže, očito nepotpun.
Potrebno je utvrditi broj trsova i koliko je hektara pod vinogradima i prema tome regulirati proizvodnju grožđa. Naravno da je nužno istaknuti kvalitetne pozicije kako bi se na taj način moglo komercijalno bolje funkcionirati. Pravilnicima je potrebno naglasiti specifičnosti svake regije, naglašava Krauthaker.

Gubimo vlastito tržište

Marinko Vladić, glavni enolog vinarije PZ Vrbnik, smatra da treba puno toga napraviti da bi se stvari pomaknule u pozitivnom smjeru.
Kad je riječ o plasmanu vina, teško ćemo mi u Europi napraviti nešto značajno, a ono što je najgore - gubimo vlastito tržište. Strani lanci su ušli na naše tržište, a kroz njihove kanale i strana vina, dok smo mi proizvođači u sve lošijem položaju. Naš najveći domaći trgovački lanac je u problemima, što nam još više otežava položaj. Činjenica da se više vina proda kroz trgovačke lance nego kroz HoReCa kanal dovoljno govori o stanju u tom segmentu. Tržište je ono koje regulira stanje na tržištu, a mi smo ga prepustili stranim kompanijama. To novi zakon neće riješiti. Osim toga, način na koji se prezentiraju vina u Hrvatskoj je postao smiješan. Svaki vikend je negdje nekakav sajam, prezentacija ili vinsko događanje. Postoje nekakve agencije koje dobiju novac od različitih fondova ili od javnog sektora, od gradova. Mi vinari im dajemo vino i platimo štand, a oni prodaju ulaznice i od toga zarade. Mi vinari dođemo tamo i gledamo doslovno jedan u drugog, družimo se i glumimo da nešto radimo, a u stvari gubimo vrijeme. To je njihov biznis koji nema veze s promocijom vina. Tko stoji iza toga i tko od toga ima koristi? Vinari nemaju, siguran sam, tvrdi Vladić.

Vladić smatra da treba pooštriti uvjete za uvoz vina u rinfuzi.
Ne znam kako može renomirani vinar koji proizvodi vina sa zaštićenim geografskim podrijetlom u istom podrumu skladištiti vino u rinfuzi uvezeno iz, recimo, Makedonije ili iz nekih drugih zemalja? Nisam za to da se zabrani uvoz, ali se vina uvezena u rinfuzi ne bi smjela skladištiti i puniti u zaštićenim vinorodnim područjima. Ništa se neće postići kontrolom grožđa. Problem je to što naše inspekcije nisu u stanju ustanoviti je li vino uvezeno u Hrvatsku u rinfuzi a potom se puni, upravo to vino ili neko zaštićeno vino, primjerice, malvazija ili graševina, ističe Vladić.

Puno stvari treba riješiti

Direktor Dubrovačkih podruma iz Grude u Konavlima Božo Martinović je oprezan i pomalo skeptičan kad je riječ o stanju u vinarstvu.
Bez obzira na trud nekih ljudi i vinara, mi smo u sve većim problemima. Markice, Zavod i način kontrole u suštini su kozmetičke promjene jer će na kraju ostati isto, bez obzira na to kako je to organizirano, mišljenja je Martinović koji tvrdi da je zapreke lako riješiti ako se to doista želi.

Mislim da će na kraju sve ostati isto jer je malo kasno za takve akcije. Dugo sam bio optimist, ali više nisam, jer mi se puno toga prelomilo preko leđa. Puno je stvari koje treba riješiti, a što se tiče inicijativa, mogu samo reći kako nisam dovoljno informiran da bih mogao nešto reći. Ono što vidim da bi trebalo napraviti svakako je to da nas se dovede u ravnopravan položaja s vinima iz uvoza što očito mnogima ne odgovara. Bojim se da za 10 godina na našem tržištu udjel hrvatskih vina ne bude samo 10 posto potrošnje. Nisam u toku kad je riječ o aktivnosti, ali sumnjam da će se uvažavati mišljenje vinara. Vinari se ne mogu složiti među sobom, jer su različiti interesi. Svi se očito boje čiste situacije, zaključuje Martinović.

Vinska omotnica

10,4 milijuna eura po financijskoj godini od 2019. do 2023.

Prema rezultatima pregovora u poglavlju 11. - Poljoprivreda i ruralni razvoj, koji su transponirani u odredbe Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske u EU, za Hrvatsku je utvrđena Vinska omotnica u iznosu od 11,9 milijuna eura godišnje za razdoblje od 2014. do 2016., dok ona za 2017. i 2018. iznosi 10,8 milijuna eura. Ministarstvo poljoprivrede izradilo je prijedlog nacionalnog programa pomoći sektoru vina za razdoblje od 2019. do 2023. godine. Ukupna visina raspoloživih EU sredstava je 10,4 milijuna eura po financijskoj godini. Novi program predviđa financiranje informiranja u državama članicama, promidžbu na tržištima trećih zemalja, restrukturiranje i konverziju vinograda te ulaganja u vinarije. Na prijedlog vinara uvedeno je i informiranje u državama članicama za promoviranje naših vina u Europskoj uniji.

Jedinstveni sustav službenih kontrola

Ministarstvo poljoprivrede je radi zaštite potrošača i ravnopravne utakmice na tržištu izradilo Pravilnik kojim se uređuje provedba službenih kontrola, odno-sno inspekcijskog nadzora grožđa, mošta, vina, voćnih vina i aromatiziranih proizvoda od vina u svim fazama proizvodnje, prerade, distribucije i na tržištu.

Propis je donesen sa ciljem da se postupci kontrole vina i drugih proizvoda, koji su do sada bili uređeni zakonima o vinu i o zajedničkoj organizaciji tržišta, objedine u jedinstveni sustav službenih kontrola. Njime se propisuju obveze i prava fizičkih i pravnih osoba koje obavljaju proizvodnju, doradu, punjenje, skladištenje, prijevoz i stavljanje na tržište vina i drugih proizvoda, zatim metode i tehnike inspekcijskih aktivnosti, postupke uzimanja i dostave uzoraka na analizu te ovlasti i obveze laboratorija koji obavljaju fizikalno-kemijske i organoleptičke analize.

Tako će se omogućiti ujednačena provedba kontrole vina i drugih proizvoda temeljena na analizi rizika i stoga usmjerena na kritične točke u proizvodnji, doradi, punjenju, skladištenju, prijevozu te na tržištu. Ciljane aktivnosti bit će usmjerene na kontrolu vina i drugih proizvoda koji se na tržištu pojavljuju, primjerice, po neobjašnjivo niskoj cijeni ili koje su stavili na tržište subjekti protiv kojih su vođeni postupci zbog upitne kvalitete vina i drugih proizvoda ili, pak, koji mogu na putu do konačnog potrošača biti podvrgnuti radnjama i postupcima koji dovode u pitanje njihovu kvalitetu.