Makedonija - zemlja moćnih crnjaka

portal o vinu

Mnogo je pjesama o crvenom vinu, a samo jedna o bijelome. No u njoj je stih 'bijelo vino, da si barem crveno'.

Tim je riječima s kušanja bijelih vina prešao na crvena i Gorgi Jovanov, glavni enolog makedonske vinarije Stobi, smještene nedaleko od općine Gradsko na Tikveškom polju. Makedoniju svi, pa i sami Makedonci, smatraju zemljom moćnih crnjaka, ponajprije doista odličnih vranaca, no tijekom vrućih ranojesenskih dana neočekivano smo uživali u bijelim vinima.

Posebno iznenađenje bila je graševina vinarije Stobi, lijepo, svježe i razigrano vino sa samo 11 posto alkohola koju taj veliki prijatelj hrvatskih vinara te čest zagrebački gost puni pod hrvatskim nazivom, a ne uobičajenim u drugim zemljama, poput talijanski rizling, rizling italico, welschriesling...

Od rimskih vremena

Lijepa veza Stobija s domom bila nam je i žilavka, sorta koju dijele Hercegovina i dio Dalmatinske zagore. Jovanov je napravio svježe i lagano začinjeno, izbalansirano vino finih aroma tropskog voća, celera i vinogradarske breskve koje se lijepo slaže s jednostavnim jelima poput bijelog mesa s roštilja. Wall Street Journal tu je Stobijevu žilavku proljetos uvrstio na popis naslovljen 'Pet najboljih vina za koja nikad niste čuli'. Mi smo, naravno, čuli za tu sortu koja kod nas još čeka punu afirmaciju, ali svejedno smo uživali oplahujući usta nakon pokojeg zalogaja mladoga bijelog ovčjeg sira koji također proizvodi Stobi. Riječ je o golemoj tvrtki sa šesto hektara vinograda, tri tisuće hektara na kojima proizvodi voće i povrće te stadom od 10.000 ovaca u nomadskom, dakle prirodnom uzgoju. Dojmljiva je i vinarija, posebno podrum s drvenim bačvama i svjetlosnim efektima, te VIP salon koji je od njega odijeljen staklom, a restoran im je potkraj rujna proglašen najboljim u Makedoniji. Posjetili smo ga u vrijeme sazrijevanja bundeva pa najviše pamtimo senzacionalni desert, slatko od bundeve, poslužen s odličnom rakijom koju peku od grožđa.

Vinarija nosi ime razrušenoga grada koji je u rimsko doba bio metropola regije Macedonia Salutaris. Da su se ondje od davnina proizvodila vina, potvrđuje otkopani vinski podrum u kojem su arheolozi pronašli dva kostura vezana pokraj posuda za vino. Navodno je bila riječ o lopovima koje su tako mučili. Zatočili ih kraj vina pa pustili da umru od žeđi.

Vinogradi iznad Skoplja

Vinarija Kamnik posebno je lijepo imanje smješteno iznad Skoplja okruženo vinogradima. Pokraj nje su hotel i streljana. U hotelu je pak restoran sa specijalitetima od divljači uz koju sjajno pristaju njezina vina

Antički Stobi bio je jedini grad koji smo posjetili tijekom četverodnevnog obilaska istočne, vinske polovice Makedonije, ako se ne računa pogled na novi dio Skoplja iz vinarije Kamnik. To je posebno lijepo imanje iznad Skoplja otprilike kao što je Medvedgrad iznad Zagreba, samo što nije okruženo šumom, nego vinogradima. Prve loze posadili su 2004., prvu berbu obavili 2008., a već godinu zatim cabernet sauvignon Ten Barrels 2006., za koji su još otkupljivali grožđe, postao je šampion suhih crvenih vina u Ljubljani. Pokraj vinarije imaju lijep hotel, streljanu te servis oružja. Vlasnici, naime, opremaju makedonsku policiju i vojsku. U hotelu je, navodno, i jedini makedonski restoran sa specijalitetima od divljači koji odlično pristaju uz njihova vina. Imaju 14 hektara vinograda sa 16 sorata, a ovogodišnju berbu vodi hrvatska enologinja Josipa Andrijanić. Najdojmljivije vino na opsežnu kušanju bio je terroir Vranec 2012., koje se proizvodi samo u najboljim godinama. Berbu 2011. britanski Decanter opisao je kao 'željeznu šaku u baršunastoj rukavici' jer ima 17,2 posto alkohola, a ni berba 2012. sa 16 posto nije mnogo slabija. No alkohol je nevjerojatno dobro uklopljen i nimalo ne peče. Grožđe je iz drugog vinograda, pokraj Velesa, na petsto metara nadmorske visine, pa su tamošnje hladne ljetne noći zaslužne za izraženu svježinu koja ugodno hladi visoki alkohol. Vino je sad izvrsno, no tek za dvije-tri godine bit će zrelo, a i tada će imati još najmanje pet godina lijepog 'putovanja kroz vrijeme', kako se u vinskom svijetu tepa starenju.

I tuge su različite

Vinogradarski položaj velike nadmorske visine dao je još jedno očaravajuće makedonsko vino, Barovo 2012. vinarije Tikveš. I to vino ima poveznicu s Hrvatskom jer je mješavina vranca i kratošije, što je makedonski naziv za naš crljenak kaštelanski koji Talijani zovu primitivo, a svjetski je poznat pod kalifornijskim nazivom zinfandel. Barovo je vinogradarski položaj šesto metara iznad mora na kojem se sudaraju kontinentalna i mediteranska klima. Ovo vino s tog položaja gusto je, voćno i ugodno tanično te dojmljivije od Bele vode iste berbe, mješavine vranca i, ponovno našeg, plavca koja također nosi ime položaja.

Vinarija Tikveš kod nas je najpoznatija po crnom vinu T'ga za jug, donedavno i kod nas nevjerojatno popularnom iz potpuno nerazumljivih razloga jer riječ je o uvjerljivo najlošijem vrancu koji se može naći na tržištu. U vinariji su nam dali neusporedivo ugodnije bijelo vino T'ga za jug od rizlinga. Crnim se nisu dičili. Pohvalili su se, međutim, arhivskim šiponom iz 1962. Riječ je o slovenskom nazivu naše sorte moslavac koju u Međimurju zovu pušipel, a u drugim zemljama furmint; obvezatni je sastojak slavnih mađarskih tokajaca.

Stare loze

Vina s najviših vinograda pili smo u vinariji Bovin, i to s njezina položaja Dissan, između 650 i 700 metara nadmorske visine. Loze su stare pedeset godina, a Dissan barrique 2011. sočno je i puno vino od vranca koje, bez sumnje, vrijedi deset eura, koliko mu je maloprodajna cijena. S istog je položaja, ali samo od probranih grozdova prosušenih na trsu, i najskuplje makedonsko vino My Way 2011., čija je maloprodajna cijena 150 eura.

"Uvijek se nadam da se neće prodati, da ćemo ga sami popiti, ali prodaje se" - smije se vrlo srdačni enolog Boris Necev. Vino je doista izvrsno. Osjeća se to prosušeno grožđe, no ima i finu kiselost, pa prilično izražena slatkoća nije sladunjava, nego plemenita. Odlično je pristajalo uz desert, crnu halvu prelivenu sirupom od nara. Iz berbe 2012. Bovin je od prosušenoga grožđa s Dissana napravio i Eru, sušu verziju My Waya s tri puta manje šećera. Iako još nije u boci, kušali smo ga iz bačve, to je bilo možda i najbolje vino koje smo pili. Ozbiljan, gotovo školski odrađen crnjak za najbolja mesna jela, pun, jak, poprilično pikantan, a vrlo se lako pije.

Oteto zaboravu

Turistički je najatraktivnija vinarija Popova kula u Demir Kapiji, lijep hotel s 28 ugodnih soba na raskrižju starih putova, poprilično dobrim restoranom i primjerenim vinima, među kojima se ističe stanušina.
"To je stara makedonska sorta koju smo oteli zaboravu. Dok su Turci ovdje vladali, sadili su duhan, a nama su rekli da lozu sadimo sa strane. Zato su je ljudi nazvali stranušina, no 'r' se tijekom vremena izgubio. Sorta ima različite varijacije, poput bijelog, crnog i sivog pinota, pa daje bijela, ružičasta i crna vina" - rekao je tvrtkin menadžer Lazar Petrov.

Posjetili smo još dvije goleme vinarije. Ezimit je kod nas prema vinima s dobrim omjerom kvalitete i cijene poznatiji nego u Makedoniji jer, kako kaže vlasnik Zorančo Mitrevski, vina ne prodaju u Makedoniji i Srbiji, nego u Kanadi, Švedskoj, Finskoj, Kini, Hong Kongu... Kod nas, u Pisarovini, planira napraviti velik proizvodni centar u kojem će proizvoditi i hrvatska vina od otkupljenoga grožđa.
Druga je Dalvina - ima automatizirani podrum u kojem šestero ljudi opslužuje pogon čiji je kapacitet pet milijuna litara vina. Njezini su enolozi konzultanti iz Njemačke i devedeset posto vina izvozi.

Ohridu kao najpoznatijemu makedonskom turističkom odredištu najbliže smo bili uživajući u odličnim pjenušcima vinarije Popov u Sopotu pokraj Kavadaraca s vlasnikom Vladislavom, samozatajnim zagrebačkim studentom koji je u vinariju uložio novac od računalnog biznisa. Rosé pjenušac iz 2008. i bijeli od chardonnaya iz 2012. odlično bi pristajali uz oštrige, po kojima je Ohrid poznat, no lijepo su se pili i bez njih, a još ljepše mirni Chardonnay Barrique Fermented 2012., odnjegovan devet mjeseci na talogu. Vino prekrasna mirisa, puna, gotovo senzacionalna okusa koje u makedonskim trgovinama stoji desetak eura; kvalitetom slični chardonnayi iz drugih zemalja, pa i Hrvatske, najmanje su dva i pol puta skuplji. To je vino svakako dobar razlog za što brži povratak u Makedoniju. Prije nego što se popije.

Ivo Kozarčanin

Vinari

Jedna od najvećih, neprofitnih, vinskih udruga na svijetu Munskänkarna, s ukupno više od 25 tisuća članova i 170 sekcija po cijeloj Švedskoj i svijetu, odabrala je Istru kao svoju vinsku regiju 2017...

Prezentacije

Sinoć je u organizaciji Vinarije Povratak u restoranu California na Brankovićima upriličena službena prezentacija prvih pet komercijalnih vina Vinarije Povratak. Prezentirana vina su plod...

Vinolozi

U Gradskoj čitaonici održana je promocija knjige "111 vina iz crnogorskih porodičnih vinarija", autora Svetozara Savića. "Moj cilj je bio da obiđem i promovišem male porodične vinarije, koje nisu...