Jesenski izlet u Istru, šesteročlana slavonska, ili, točnije, osječka, ekipa vinoljubaca iskoristila je za posjet istarskim vinarima.
Ovo je priča o četiri našoj javnosti manje ili više poznatih vinara, koju ćemo donijeti u četiri nastavka. Prva je priča o vinariji Trapan iz Šišana, nedaleko od Pule. Vinarija Trapan ima 11 hektara vinograda, u kojima sa po 33 posto dominiraju malvazija i teran, a ostatak čine sorte merlot, cabernet sauvignon i syrah. Proizvodnja je u vinogradima isključivo ekološka. Ovisno o godini, vinarija Trapan proizvodi od 50 do 70 tisuća boca vina.
Bruno Trapan nevjerojatno je pozitivna osoba. Energičan, nemiran, zabavan, luckast, provokativan, ali i samouvjeren, pomalo i drzak, a, s druge strane, nimalo površan, naprotiv, vrlo uporan i temeljit na putu do cilja - odličnih vina kojima se može ponositi. Zapravo, samo je takav i mogao krenuti u vinski posao od nule. Kao mladac, 2004. godine, sa samo 25 godina, upustio se u borbu na tržištu vina kojim su već vladala etablirana vinska imena. I uspio je.
Na pitanje je li njegova priča primjer priče o uspjehu mladog čovjeka u Hrvatskoj, Bruno kaže kako ni sam nije siguran što je bilo važnije - sreća ili znanje, ali da je najvažnije što su tu dobra vina.
"U svakom slučaju, imao sam mnogo sreće i prijatelja koji su mi pomagali. Događaju se neke stvari zbog kojih stanem, zamislim se i pitam kako se to može dogoditi. Recimo, da naša malvazija u New Yorku postane vino mjeseca. Objavimo to na našem Facebooku, a onda i sam gledam u to i ne vjerujem" - priča Bruno.
U ukusno uređenoj kušaonici nove vinarije, odnosno Wine station Šišan Trapan, proveli smo s Brunom najmanje dva i pol sata, premda smo dan prije najavili kako ćemo naići "nakratko", jer ga je čekala "priprema terena" za rezerviranu proslavu za veću grupu gostiju. Bruno je sve uspio obaviti, posvetivši i drugim gostima, a bilo ih je, dio svoga vremena. Kušali smo vina, razgovarali i, više, u opuštenom društvu slušali Bruninu priču o vinima, vinogradima, rocku, Istri, uspjehu, supruzi Andreji i kćerkicama, kreditima... Točila se malvazija Ponente - svježa, razigrana i pitka. Zatim također malvazija, Uroboros, ozbiljnija, zlatnožuta, koja nas je oduševila svojim mirisima i okusima, vino je to koje fermentira u barique bačvama od - bagrema. Kušali smo i roze Rubi, dobio je ime po kćeri Rubi Brune i Andreje, te, naravno, teran. Najprije Terra Mare, a Mare je ime druge kćerke Trapanovih, i naposljetku Nigra Virgo revolution - izvrsna kupaža koju čine cabernet sauvignon (45 posto), merlot (35 posto) te po deset posto syrah i teran.
Uz odlična vina ova se degustacija pretvorila u dobru zafrkanciju s mnogo smijeha. Vrijedi izdvojiti anegdotu s "ozbiljnom" primjedbom našega Gebe (Slaven Getoš) da je u Istri zbilja puno dobrih vina, ali da ne mogu imati ledenu berbu. Kod Brune je naišla na plodno tlo te se razvila "rasprava" o tome da možda malo zamrznu grožđe kada već nemaju niske temperature kao njihovi kolege u Slavoniji.
U razgovoru o istarskim vinarima Bruno ističe kako svatko tko drži do onoga što radi naposljetku proda svoje vino i rijetko koja ozbiljna vinarija ostane s neprodanim zalihama. Naglašava kako je kvaliteta vina u Hrvatskoj u posljednjih više od deset godina narasla.
"Imamo odlična vina. Nemam problema svako svoje vino staviti bilo gdje u svijetu na stol, uz neka mnogo poznatija vina. Ipak smo jedna od kolijevki vinarstva, bila su nam samo potrebna ulaganja u vinarije i stvaranje kvalitetnih autentičnih vina. Mislim da se trebamo što više vratiti našim sortama vina, a smanjiti proizvodnju internacionalnih sorti. I sam to radim. 'Pucam' sve na malvaziju i teran", slikovito se izražava Bruno objašnjavajući da se iz Hrvatske u Ameriku ne može prodati cabernet sauvignon ili merlot, posebice po "našim" cijenama.
"Zato malvaziju i teran možemo prodati, i to po 'ozbiljnim' cijenama", naglašava. Primjerice, boca malvazije je 7,5, a terana 12 dolara.
Kada je kretao u posao, Bruno Trapan, kaže, imao je samo viziju da ne bude najbolji vinar u svome selu, Istri ili u Hrvatskoj, nego da se njegova vina piju diljem svijeta.
"Sve što radim, radim s mnogo strasti i emocija. Kroz vina prodajem sebe, svoju energiju i dušu. Iza ovog vina sam ja, moji vinogradi i svi mi koji ga stvaramo. Vino nije novac, nego način života" - Brunine su riječi i zaključak ove priče.
Slovenski ekscesi s teranom
Na pitanje o problemu koji je istarskim vinarima stvorila Slovenija svojom zaštitom terana, Trapan kaže kako se većina istarskih vinara, među kojima je i on, dogovorila da će na etikete, kao i do sada, stavljati ime sorte teran
"Ako će se tući (Slovenci), neka dođu, pa će vidjeti kako će proći. Ali istina je da stalno prave neke ekscese. Evo, nedavno su ispred podruma u slovenskom Krasu tamošnji vinari razbijali boce istarskog terana, što je stvarno svinjarija. Ako ti se ne sviđa što piše na etiketi, a vinar si, onda mora postojati bar doza respekta prema vinu. Vino ima dušu, svaka ta boca... I razbijati je... Bolje da nisam bio tamo" - ogorčen je Bruno.
Tako energičan ne ustručava se pokazati srednji prst susjedima već na spomen slovenske zaštite imena teran.
