A zašto uopće preispitivati moj dragi brunch&trach? Zato što pišući novu kolumnu nisam mogla skinuti osmijeh s lica. I nisam mogla ne prisjetiti se kako je sve to krenulo i zašto se i danas smijem.
U pisanje brunch i trach kolumne upustila sam se slučajno, jednog popodneva i s onom standardnom "dobrom tremom" koja se uvijek javlja kad nas je strah sljedećeg koraka, ali duboko u sebi znamo da trebamo zakoračiti. Iako kažem slučajno, nikad ništa zapravo nije u potpunosti slučajno. Prije nego se brunch&trach pokazao svijetu, pripremu i praksu sam odradila s puno prefinih skuhanih i pojedenih delicija, popijenih čaša vina, glasnih i veselih bruncheva i nasmijanih lica koja sam upoznala, ugostila i družila se s njima. Trebalo je samo strast i srce preseliti na papir. Prvi put kad se to i dogodilo bilo je nakon Pupitres vinske škole "Prvi susret s vinom" kada sam upoznala Jelenu Šimić Valentić, sommeliera, suprugu, majku, partnericu, prijateljicu. Imam tu sreću da u životu upoznajem puno inspirativnih ljudi, ali poneki me uistinu "izbace iz cipela". Jelena je jedna od njih, a zašto je to točno tako - ne mogu u potpunosti objasniti. Možda je to njena strast prema poslu, možda je to njena hrabrost da bude uspješna, da radi ono što voli i da se uvijek smije. Kako ne bih samo nagađala, nakon što sam o njenoj vinskoj školi pisala u svojoj prvoj kolumni, znala sam da ću se opet vratiti Jeleni, s njom porazgovarati i pokušati vam kroz taj razgovor dočarati sve ono što je mene očaralo kod njene vinske škole te kako je uz nju uistinu lako zaljubiti se u vina.
Kako se dogodi da čovjek zna da želi postati sommelier? Kako i kada ste vi odlučili da je to vaš životni poziv?
"Radeći dugi niz godina u vrhunskim restoranima, sasvim spontano i prirodno se pojavila ljubav prema vinima. Još se i danas sjećam prvog gutljaja Brunella di montalcina koji me osvojio. Svaki vrhunski restoran, hotel ili wine bar mora imati sommeliera. Postati sommelierom iziskuje veliku ljubav prema vinu, gastronomiji i enologiji. Biti sommelier znaci puno raditi na sebi, učiti, znati svoje znanje nesebično prenijeti drugima, i puno puno kušati."
Kako je tekao vaš profesionalni put i školovanje?
"Prije devet godina kada me je vino prvi put zavelo i osvojilo, odlučila sam da želim postati sommelier i educirati se. U Hrvatskoj je donedavno bio jedini način obrazovanja u Hrvatskom sommelier klubu po programu Association de la Sommeliere Internationale, koji nudi tri razine edukacije. Završila sam sve tri razine i time stekla diplomu sommeliera. Kako je edukacija imperativ u mom zanimanju, polaznik sam i WSET-a level III (Wine and Spirit Education Trust), najprestižnije svjetske institucije za edukaciju o vinu i žestokim pićima koji je tek nedavno stigao kod nas."
Kada i kako ste skupili hrabrosti za poduzetnički pothvat Pupitres?
"Kada imate divne ljude oko sebe koji vjeruju u vas i koji vas podržavaju u svemu - samo je nebo granica. Nakon sudbonosne kave sa mojom prijateljicom i partnericom Ognjenkom Manojlović, kada se i izrodilo naše partnerstvo, osjećala sam se kao najzahvalnije biće na svijetu. Ognjenka i ja smo postavile temelje Pupitresa. Naravno da smo sljedeće jutro našem partnerstvu nazdravile sa pjenušcem. Okružena sam ljudima čiji me rad i osobnost inspiriraju. Zahvalila bih se mojoj prijateljici Marineli Sluganović koja je otpočetka vjerovala u mene, poticala me i ohrabrivala. I Luki, mom sinu koji je vječna inspiracija za sve lijepo u životu."
Po vašem mišljenju, mora li uživanje u vinu biti skupo?
"Naravno da ne. Imamo sjajnih vina za svaki dan. Fantastičnih butelja čije cijene ne prelaze pedeset kuna i koja su vrijednost za novac."
Koja bi bila vaša top 3 savjeta za "amatere" kao ja koji žele uživati u vinu?
"Hm...? Samo tri? Svakom vinu dajte priliku, vino poslužite na optimalnoj temperaturi u pravilnoj čaši, dozvolite si svaki dan čašu vina, jer vi to zaslužujete."
Kako biste okarakterizirali kulturu uživanja u vinu u Hrvatskoj?
"U Hrvatskoj se zadnjih godina događaju sjajne stvari i u pogledu proizvodnje vina i napretku tehnologije, a bome i u konzumaciji. Ljubitelji vina i oni koji to tek postaju se sve više osvješćuju te kultura stola polaganim pomakom se sve više uzdiže. Zadnje tri godine, pogotovo u Zagrebu, osjeti se prava mala vinska revolucija."
Postoji li neka podjela vina po tome za koje se godišnje doba preporučuju za piće?
"Vino se uživa u svakom jutru, danu i večeri. Svakom godišnjem dobu."
Koje biste nam vino preporučili za hladne večeri pod dekicom?
"Za hladne večeri pod dekicom probajte portugalsku Madeiru, argentinski malbec, australski shiraz, talijanski Amarone di Valpolicella, ronska vina iz Francuske, čileanski cabernet sauvignon...."
Što mislite o kuhanom vinu?
"Kuhano vino s klinčićem, anisom, cimetom i malo smeđeg šećera te nas puno prijateljica u zimskim hladnim danima zašto ne?!"
Zašto pišem ovu kolumnu? Jer sam imala tu sreću upoznati Jelenu. A sreća je to veća što to mogu podijeliti s vama.
