Andrinje na Paoči jedan je od glavnih događaja vinskoga turizma u Hercegovini. Svake godine ovaj događaj, kojeg organiziraju Podrumi Andrija u čast osnivača ove vinarije pokojnog Andrije Ćorića, privlači sve više poznatih imena gospodarskog, političkog i estradnog života, a postaje i prepoznatljivi dio projekta vinskih cesta. Ovo je prilika da se kuša mlado vino, da se upoznaju nova lica i da se razviju oblici suradnje.
Tradicija vinarstva u Ćorića
Nema sumnje zašto se Andrinje slavi u Podrumima Andrija. Miro Ćorić se prisjetio uspomene na pokojnog oca, osnivača vinarije te kako je otac uvijek imao običaj napraviti slavlje na blagdan svog zaštitnika svetog Andrije apostola. Tu tradiciju oni nastoje očuvati i danas.
"Prvo što je to tradicija u našoj obitelji. Moj pokojni otac se zvao Andrija, moj sin se zove Andrija. Moj najstariji brat fra Šito, otkad pamti zna da su prijatelji i svećenici dolazili tati na Andrinje, da smo mi kao mali okretali janjce, dimili se, ono ručno i feštalo se. A kako smo mi rasli, zajedno s podrumom, nastavljali smo tradiciju i danas kada se širimo, imamo dosta kupaca, iz čak 16 zemalja i ovo je prilika da počnemo vinsku novu godinu kušajući mlada vina", objašnjava Ćorić.
Andrinje je tako u posljednjem desetljeću postalo tradicionalno okupljanje poslovnih partnera, kupaca i općenito vinoljubaca iz Bosne i Hercegovine, ali i šire. Na zadovoljstvo obitelji Ćorić, ovaj događaj iz godine u godinu privlači sve više posjetitelja.
"Mi smo ovdje željeli podsjetiti na naša vina, da se predstavimo onima koji nikad nisu bili u našim podrumima, da obiđu, vide gdje vino nastaje, da se upoznamo bolje, da uspostavimo prijateljske kontakte jer vino združuje ljude. Ovdje se dogodilo da braća 35 godina nisu pričali pa su se ovdje pomirli, prijatelji iz rata, jedan drugomu je pomogao, nakon dvadeset godina dođe iz Njemačke, pita za nekoga ovdje i ponovno se pronađu. Vino, dakle, spaja ljude", dodaje Ćorić.
Tradiciju vinogradarstva i vinarstva Ćorići njeguju već cijelo stoljeće. Ne postoje jasni podaci kad je sve počelo, ali Miro Ćorić navodi da je njegov djed Šimun za svoje bogate prijatelje, još u Austro-ugarsko doba, odradio vojni rok.
"Išao je tri godine za sebe pa za jednog imućnog sina tri godine, za drugog tri i onda ga je uhvatio Prvi svjetski rat i 11,5 godina je bio u Austro-ugarskoj vojsci. Kad se vratio, došao je ovdje i ti su mu prijatelji platili u vinogradima. I mi smo već tada postali vinogradarska obitelj", podsjeća Ćorić, navodeći kako je tradiciju odlaska na sajmove i ocjenjivanja prvi u broćanskom kraju baš primjenjivao njihov otac Andrija.
Danas su iz te tradicije nastali podrumi godišnjeg kapaciteta milijun litara, čija su vina poznata na više kontinenata. Svake godine dobiju više priznanja za kvalitetu, a postala su i nezaobilazni dio domaće trpeze.
Teška godina, rezulati iznenađuju
Andrinje je postalo nezaobilazni događaj za vinoljupce i posjetitelje vinske ceste, ali je mjesto i gdje se okupljaju prijatelji vinari i poznavatelji kvalitetne kapljice. To je svakako prigoda da se rezimiraju rezultati ove za vinare iznimno neuobičajene godine.
Glavni enolog Podruma Andrija Josip Martinović zadovoljan je mladim vinom, no ističe da je rezultat neobičan i da su Žilavka i Blatina ove godine sličnije svojim sjevernim rođacima.
"Sada, na prvu ruku, mogu reći da sam zadovoljniji nego što sam očekivao. Godina je bila jako teška počevši prvo u vinogradu, stalna kiša, a onda smo i u vrijeme berbe imali razdoblje tri dana kiše, jedan dan sunca i sve tako. Nasmijao sam se kad nam je jedan vinar iz Istre rekao da je ovo ljeto kiša padala samo dva puta, ali dva puta po pedeset dana. Žilavka i blatina, naše autohtone sorte, nisu navikle na to, međutim, stvari koje se događaju u podrumima, sviju nas pomalo iznenađuju. Razvijaju se neki mirisi koji se nisu razvijali tijekom ranijih godina, vina su sa manje alkohola, međutim, ti mirisi koji dolaze kada su noći hladne, a dani ne toliko vreli, žilavka postaje sličnija sjevernijim vinima, što je, opet s jedne strane, njegova prednost, iako na štetu punoće koju je imala berba 2012. godine", objašnjava Martinović dodajući kako se kombiniranje vina i hrane neće mnogo promijeniti, i dalje će žilavka izvrsno ići uz bijelo meso i ribu, a blatina pogotovo uz začinjenu divljač, ali će ovogodišnja berba ići uz nešto manju količinu začina, sukladno blažoj prirodi vina.
Enolog Tihomir Prusina navodi kako je ovo bila izuzetno loša godina, ali ne zbog činjenice da je berba propala, nego ako se usporedi s vrhunskim berbama proteklih pet godina.
"Bilo je ovakvih berbi i ranije. Male količine grožđa bit će vrhunska kvaliteta vina žilavke i blatine, ali u rukama dobrog enologa, bit će sasvim dovoljno kvalitetnog vina, sa možda nešto pojačanim kiselinama što jeste neuobičajeno za Hercegovinu, ali dobar tehnolog svejedno mora moći proizvesti zdravo vino bez obzira na uvjete."
Prusina navodi kako posljednjih godina nema mjesta strahu jer u posljednjem desetljeću Hercegovina je najviše napredovala u vinskoj oblasti. Uvijek je, kako objašnjava, bilo velikih skokova u vinogradarstvu, što je i za očekivati, ali posljednjih godina dostignut je određeni standard, zbog čega i vinari neprestano ostvaruju bolje rezultate, a mijenja se i kultura ljubavi prema vinu.
"Prije se govorilo, Hercegovci dobri vinogradari, a loši vinari, međutim posljednjih godina su toliko uznapredovala vina u kakvoći, i žilavka i blatina, govorim o autohtonim sortama samo, i to u većini hercegovačih podruma. Što mi je drago, mladi i sposobni ljudi u vinarijama ostvaruju ove rezultat. To su entuzijasti. Oni i moraju voljeti vino, voljeti lozu, voljeti žilavku i blatinu."
Prusina navodi da se također i ukus domaće mladosti okreće prema vinu. Uvijek će, kako navodi, ljudi piti pivo i nema tu ništa loše, ali posljednjih godina sve češće mladi ljudi piju vino.
Zahtjevi vinara
Da bi vinogradarska i vinarska djelatnost dodatno napredovale, treba još mnogo učiniti na zakonskom definiranju oblasti. U Mostaru je stoga održana tribina o proizvodnji vina u 2014. godini, čiji je cilj bio sagledati posljedice iznimno teške vinogradarske sezone i definirati aktivnosti na ublažavanju posljedica.
U radu tribine sudjelovali su predstavnici struke, predstavnici svih razina vlasti i akademske zajednice iz ove oblasti. Prema vlasti su upućeni sljedeći zahtjevi da se osigura jednokratna pomoć u iznosu 500 KM po hektaru za sve proizvođače upisane u Registar poljoprivrednih gospodarstava (RPG); poveća iznos izravnih plaćanja po hektaru za vinograde upisane u RPG u iznosu od 1000 KM po hektaru; uvede model kapitalnih ulaganja za podizanje vinograda na razini 30 posto od investicije; uvede model kapitalnih ulaganja za rekonstrukciju i proširenje postojećih vinarija i uvođenje novih vinarskih tehnika i opreme kao i za podizanje novih vinarija; donese zakon o vinu u BiH i zakon o organizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda u skladu s uputama EU.
Potrebno je dati i potporu udrugama vinara, klasterima izvoznika u promociji BiH vina na domaćem i izvoznom tržištu kao i potporu vinogradarima i vinarima prilikom uvođenja standarda GlobalGap HACCAP i ISO 9001.
Marko Ivanković iz Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar navodi da je najvažnije uvesti standarde Europske unije, koje su vinari i vinogradari manje-više već uveli zbog zahtjeva izvoza. Zakon o vinu na razini Bosne i Hercegovine je u tom pogledu spreman, ali nije još moguće prognozirati kada će biti usvojen.
"Iskreno se nadam da će on biti usvojen odmah po formiranju Vijeća ministara BiH, iz razloga što smo verziju zakona mi pripremili još 2013. godine, 7. veljače, i u njegovu priremu su bili uključeni svi oni koji nešto rade u vinogradarstvu i vinarstvu, sve ovlaštene institucije, sva ministarstva entitetska i županijska. Prijedlog zakona je pripremljen, sada je stvar procedure kada će biti usvojen", navodi Ivanković, podsjećajući da u javnosti ne vlada takva slika, ali da je ovo tek drugi prijedlog tog zakona, samo što donošenje traje godinama.
Zoran Obren Vukoje, predsjednik Asocijacije vinara i vinogradara Bosne i Hercegovine objašnjava kako je dio zahtjeva jednokratna pomoć jer je ovo jedna od težih godina, a još uvijek nemamo standardiziran mehanizam za sutavnu pomoć vinogradarskoj i vinarskoj oblasti.
"Ovo je bila jedna od najtežih godina u proteklih 30, što se tiče vinogradarstva bar, sastali smo se da bi zajednički zatražili neku pomoć od države, obeštećenja ili poticaj. Loše godine su bile i '79., '84., '95. i 2002., ali ova ih je nadmašila. Bila je skupa i po pitanju zaštite, bilo je potrebno uložiti mnogo više sredstava, samo onaj tko je uložio znatno više nego inače, mogao je izvući neku korist. Konkretno, i naša vinarija je imala 30 posto manji prinos nego uobičajenih godina", objašnjava Vukoje.
Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Hercegovačko-neretvanske županije Donko Jović također navodi da imamo mnogo toga za naučiti iz iskustva 2014. godine.
"Ova godina bit će dugo pamćena među vinogradarima i vinarima, kada govorimo o uloženom i aspektu zaštite. U jednoj prosječnoj vinogradarskoj godini imamo razdoblja u vegetaciji kada prag pojave određenih bolesti pređe dozvoljenu granicu i to je obično kraj travnja, provlači se kroz svibanj i obično bude i sami početak lipnja. Ove godine je prag štetnosti počeo u travnju i završio tek sredinom listopada", pojašnjava Jović.
Jović nije želio špekulirati o zadatcima kojim će se morati baviti njegov nasljednik jer je vrijeme formiranja nove vlasti, ali zaključuje da će ova godina svakako biti model za formiranje strategije za godine koje dolaze, upravo zbog svoje karakteristično dugačke sezone tretiranja zaštitnim sredstvima, što je zahtijevalo dodatna financijska izdavanja, a ne postoji sustav pravovremenog odgovora u obliku pomoći sa svih razina vlasti kao što imaju vinogradari u zemljama regije.
Ovogodišnja berba nije bila na razini, no marljiviji vinari uspjeli su proizvesti nešto blaža i aromatičnija vina, sličnija vinima iz sjevernijih krajeva. Vlastima ostaje zadaća da odmah po formiranju pokušaju pronaći model sustavnog praćenja prilika na terenu i žurnog odgovora na loše prilike za poljoprivrednu djelatnost poput ovogodišnjih.
