Hrvatska crvena vina su preskupa

portal o vinu

Vinski znalac iz susjedne Mađarske, Zoltán Győrffy o vinima i gastronomiji piše dulje od desetljeća i pol, a posljednjih je sedam godina i glavni urednik vinskog mađarskog magazina Pécsi Borozó.

Vino krije cijeli svijet

"Osnovali smo ga kako bi naša regija, Panonska vinska regija s vinogorjima Villány, Szekszárd, Tolna i, naravno, malim vinogorjem mog Pečuha, dobila više pozornosti u enogastronomiji" - kaže Zoltán Győrffy, koji jako dobro poznaje vina i gastronomiju našeg podneblja, a s Hrvatskom ga vezuje i podrijetlo. Naime, njegova je majka iz Hrvatske.

Inače, njegovo se ime već desetak godina pojavljuje i u poznatim, specijaliziranim vinskim časopisima Decanter, VinCE, Gusto, Magyar Konyha, iznad članaka o vinima i gastronomiji država nastalih raspadom Jugoslavije, a najviše upravo o hrvatskim vinima i gastronomiji.

"Bilo je, čini mi se, nekako predodređeno da se bavim tim temama i da se malo više usmjerim baš na enogastronomiju Hrvatske" - kaže Zoltán.
"Hrvatska je turističko odredište mnogih Mađara, gotovo pola milijuna mađarskih turista ljetuje na Jadranu, a, nažalost, malo toga znaju o hrvatskim vinima. Hrvatska nema samo more i plaže nego i kreativnu i raznoliku gastronomiju, u posljednja dva desetljeća i sve bolja vina i bio bi grijeh da turisti ne saznaju za to" - kaže Zoltán, koji je o vinima počeo učiti još kao student.

U redakciju studentskog magazina u kojem je bio urednik sredinom devedesetih došao je jedan poznati i dalekovidni pečuški gostioničar. On je prvi krenuo s degustacijskim večerima i promocijom lokalnih vina, a organizirao je i tečajeve vinske kulture. Oglas u studentskom listu "platio" je s nekoliko mjesta na tečaju, što Zoltán nije propustio.

"Tako sam otkrio da vino nije ono što se nudi u studentskom klubu, već da je to jedan uzbudljiv, novi i šarolik svijet. Prošlo je već dvadeset godina otad, a ja još učim i pribojavam se da je puno vina, da ih je previše i da do svih neću stići. I to je jedan od razloga što sam se usredotočio baš na vina iz Mađarskoj susjednih zemalja, za koja još uvijek malo tko zna, a itekako su vrijedna" - uvjeren je Zoltán Győrffy, koji vrijedno radi na širenju njihove slave. Prvu reportažu o hrvatskim vinima radio je za Decanter 2005. godine, kada je boravio tjedan dana u Istri.

Crvena vina su preskupa

"Sva moja prethodna znanja o hrvatskim vinima tada su pala u vodu. Istra je tad već bila na velikoj prekretnici, onda su krenule i Slavonija i Baranja, a sve se više radi na vinima i na vinskom turizmu i u Zagorju i Međimurju. Trenutačno zaostaje jedino Dalmacija, ondje najmanje iskorištavaju ono što im je u vinogradima. Nije sve u tradiciji, vino je dio ljudske kulture, a u pametnom korištenju moderne tehnologije nema ničega lošeg. Vina moraju biti čista, zdrava, sigurna" - poručuje Zoltán i upozorava na još jedan hrvatski problem.

"Na svjetskom tržištu ima sve više dobrih vina po razumnim cijenama, a hrvatska vina još se uvijek smatraju skupima, osobito crvena. Kod bijelih vina je bolji odnos cijene i kvalitete." Vinski znalac, koji obožava putovati, kaže:
"Mnogi me pitaju koje mi je vino najdraže. Uvijek odgovaram: Vino koje sam sinoć pio."

Na pitanje koja su mu vina najdraža, Zoltán Győrffy sastavio je sljedeću top-listu:

  1. Matošević: Malvazija Alba Antiqua 2009. - Istra i malvazija istarska moji su hrvatski favoriti.
  2. Bock: Villányi Capella Cuvée 2007. - Bazirano na apsolutnom favoritu regije, cabernet francu, s malo cabernet sauvignona i merlota Cuvée Capella daje sve ono što volimo u Villány.
  3. Krauthaker: Zelenac Kutjevo 2012. - Neobično vino vinara koji mi je u vinskom smislu jedan od najbližih.
  4. Balassa: Mézes-Mály Villő Tokaji Furmint 2011. - Djelo mladog enologa Istvána Balassa, koji radi vina novog Tokaja. Vino zbog kojeg barem jednom u životu svatko mora otići u Tokaj.
  5. Bolfan: Vinski Vrh Sauvignon Blanc 2013. - Zadnje dvije-tri godine sve više mi se sviđaju vina iz bregovite Hrvatske, nekoliko puta sam i bio tamo pa sam tako upoznao vina s Vinskog Vrha, vina Tomislava Bolfana.
Radmila Kovačević [ Večernji list ]