Vino

Dalmacija prednjači u broju etiketa kada su ružičasta vina Hrvatske u pitanju. Klima i tlo te brojnost i svojstva lokalnih crnih sorata su slični onima iz južne Francuske, odakle dolaze najbolja ružičasta vina na svijetu, i daju Dalmaciji očitu prednost u odnosu na druge vinske regije Hrvatske. Dalmatinski vinari je zasad dobro koriste jer uz količinu i broj etiketa vina od rosea proporcionalno raste i njihova kvaliteta. Osim kvalitete, Dalmacija danas nudi i dobar raspon cijena, pa se među vrlo visoko ocijenjenim vinima sada mogu naći i ona od samo četrdesetak kuna. Praksa proizvodnje ružičastog vina kao nusproizvoda crnog (ili, bolje rečeno, lošeg crnog) je sve rjeđa pojava jer vinari shvaćaju da rosé postaje ozbiljna tržišna kategorija u kojoj će opstati samo oni s najboljim omjerom cijene i kvalitete, kao i s primjerenim dizajnom dostojnim restoranskih stolova.

Dalmatinski rose ne može se svrstati pod zajednički nazivnik jer različiti dijelovi Dalmacije uzgajaju drugačije sorte i ne dijele iste mikroklimatske uvjete. Dijelovi Dalmacije i/ili sorte koji zasad pokazuju najviše potencijala za proizvodnju roséa, kao i vinari koji se ističu osobito dobrom kvalitetom slijede u nastavku.

1. Roséi sjeverne Dalmacije

Od svih dalmatinskih vinogorja, sjeverna Dalmacija najviše sliči provansalskim položajima. Vinogradi su uvučeni u unutrašnjost, klima je gotovo identična, sortiment je ponekad isti zahvaljujući prisutnosti sorata s područja Rhone i Provanse, poput grenachea i syraha, u ovom dijelu Dalmacije, a ponekad je različit zbog domaćih sorti poput plavine, ali i dalje je stilski vrlo sličnog izričaja s onima najcjenjenije regije za rosé na svijetu. Ružičasta vina sjeverne Dalmacije su uglavnom suha, s obiljem voćnih aroma te sa živim kiselinama koje im daju osvježavajući karakter. Također kao i provansalska, često dolaze kao blend više sorti.

Fiolić, Rosé 2020.

Cijena: 84 kn
Kvaliteta: 88/100

Rosé vinarije Fiolić živo svjedoči tu stilsku sličnost zadarsko-biogradskog zaleđa s Provansom. Dobiven je od sorti plavina 60 posto i grenache 40 posto. Bljeđe je nijanse svijetlo ružičaste boje. Miris obilježavaju živa voćnost i obilje jagodičastog voća, a okus karakteriziraju sočnost i svježina te čiste i bogate arome crvenog voća na retrookusu.

Uz hranu kao što je rižoto s tikvicama, rižoto s povrćem i musaka s piletinom.
image

2. Rosé od crljenka kaštelanskog - tribidraga

Tribidrag je jedna od najpoželjnijih sorti za rosé jer dolazi rano, lako nakuplja sladore u grožđu i uvijek dobro čuva kiseline. K tome je još i solidno rodan. U Kaliforniji, gdje je kao sorta stekao slavu, od njega rade najpopularniji američki rosé naziva White Zin, koji je obično polusuho ili poluslatko vino ružičaste boje, a u Dalmaciji se još uvijek pretežno radi kao suho vino. Upravo za slađe varijante roséa tribidrag predstavlja idealnu sirovinu zbog spomenutih kiselina koje lijepo uravnotežuju slatkoću.

Vuina, Crljenak kaštelanski rosé 2020.

Cijena: 80 kn
Kvaliteta: 86/100

Jedan od pouzdanijih roséa od tribidraga redovno dolazi iz vinarije Vuina u Kaštelima pokraj Splita. Obično je, kao i u ovom slučaju, mekanije, a zatim i nešto dublje i življe crvenkasto-ružičaste boje. U ustima je živahan i sočan, s blagim dodirom slatkoće. Na nosu je intenzivan, miriši na crveno voće s malo primjesa višnje u pozadini. Najatraktivniji je na finišu gdje ostavlja retrookus pun jagoda i trešanja, s nekom voćnom slasti kao zadnjim dojmom. 12,5% alk.

Uz hranu kao što su piletina i puretina s roštilja, svinjski kotleti, tjestenina s lisičarkama, vrganjima, pancetom i prženom kaduljom.
image

3. Roséi Vrgorca i Imotskog

Ružičasta vina dalmatinskog zaleđa znaju biti neodoljiva zbog svog nježnog karaktera. Ovdje su alkoholi u pravilu umjereni, arome intenzivne, a okus blag. Plavina ili plavka je kao sorta čest izbor za rosé, kao i merlot, najzastupljenija internacionalna sorta ovog kraja. Kad dolaze u blendu, sjajno se dopunjuju i tvore vrlo šarmantna vina za svakodnevnu upotrebu.

Govorko, Đelozija 2020., Vrgorac

Cijena: 40 kn
Kvaliteta: 88/10

Vinarija Govorko se već nekoliko godina zaredom ističe kao izvanredan proizvođač ružičastog vina. Rade prekrasan rosé nježnog okusa, nepobjedivog omjera cijene i kvalitete, koji odiše sočnošću i voćnošću. Đelozija je blend sorti plavina i merlot. Bljeđe je ružičaste boje. Intenzivnog, čistog i postojanog mirisa na maline, herbalnost i bijele šljive. Vitkog je tijela, atraktivno sočan, s obilnim crvenim voćem i svježinom na retrookusu. Trošiti ga tijekom toplih proljetnih i ljetnih mjeseci kao idealno osvježenje. 12,0% alk.

Uz hranu kao što su rižoto s kozicama, piletina s povrćem u woku i dagnje na buzaru.

4. Roséi Hvara, Pelješca, Brača, Visa i drugih osunčanih kraških položaja

U dijelu Dalmacije slavnom po crnim vinima od plavca malog proizvodnja roséa je sve češći izbor. Nekada dolazi kao nusproizvod dobiven odlijevanjem dijela vina prije maceracije kako bi se dobila još veća koncentracija crnog vina, a nekada se radi ciljano, obično nešto ranije berbe od grožđa za crno vino ili, pak, sa zaklonjenijih ili inferiornijih položaja kako bi vino sačuvalo svježinu i sočnost te malo niži alkohol. Plavac mali se pokazuje kao izvrstan materijal za rosé, puno je aromatičniji nego kad dolazi kao crno vino, a opet posjeduje svoju tipičnu mediteransku zrelost i punoću. Posljednjih nekoliko godina, otkad se rosé sve više radi ciljano, radi postizanja boljeg balansa, a sve manje kao nusproizvod, kvaliteta stalno raste.

Pavičić, Rosé 2020.

Cijena: 54 kn
Kvaliteta: 87/10

Pavičić je novo ime s otoka Hvara, očito s ozbiljnim ambicijama, osobito kad je plavac mali u pitanju, i s čijim ćemo se vinima u budućnosti najvjerojatnije još dosta sretati. Sada su napravili jedan jako fini rosé od plavca malog, koji obiluje sočnošću i brojnim voćnim aromama iz zone crvenog voća, s naglaskom na šumske jagode, kao i s primjesama mirisnih sorti jabuka poput crvenog delišesa. Mekanog je i podatnog okusa, s puno voćne slasti i blagim dodirom slatkastosti. 12,5% alk.

Uz hranu kao što su salata caprese, plava riba s gradela, pileći batci s roštilja i slično.

5. Roséi Komarne

Vinogorje Komarna posjeduje vlastitu mikroklimu zbog koje su njeni plavci obično elegantniji od onih s Dingača ili s hvarskih plaža, a opet posjeduju više karaktera i intenziteta od plavaca iz polja iz unutrašnjosti srednjodalmatinskih otoka ili poluotoka Pelješca. Ta se razlika jednako tako vidi i u ružičastim vinima. Roséi Komarne posjeduju suptilnu aromatičnost koja jako podsjeća na onu provansalsku, s brojnim mediteranskim biljem i cvjetnim notama koje dolaze nakon prvobitne svježe voćnosti. Stoga možda i više od drugih dalmatinskih roséa, ili čak jedini, ukazuju na mogućnost dozrijevanja i čuvanja vina nešto dulje od samo jedne sezone.

Volarević, Rosé La chic! 2020.

Cijena: 72 kn
Kvaliteta: 88/10

Jedan od najpopularniji južnodalmatinskih roséa i u ovoj godini u potpunosti ispunjava očekivanja. Dobiven je od sorte plavac mali. Nježne i blijede je ružičaste boje. Suptilnog voćno-cvjetnog mirisa, s asocijacijom na crveno voće. Laganog i osvježavajućeg okusa, mekanog i sočnog na prvi dojam, ali intenzivnog i dugačkog trajanja. Kako se razvija u ustima, od sočnosti se odmiče prema svježini i mineralnosti, a najljepši dio mu je retrookus, živ, intenzivan i pun aroma.

Uz hranu kao što su skradinski rižoto, svinjetina s povrćem u woku, dagnje na buzaru i piletina s roštilja.

Nova strategija održivog razvoja poljoprivrede u Europskoj uniji najavljuje značajno smanjenje uporebe pesticida što će značajno utjecati na velik dio poljoprivrednika, a posebno na vinogradare.

Jedan od ključnih ciljeva strategije "Od polja do stola", koju je u svibnju prošle godine predložila Europska komisija, smanjenje je upotrebe pesticida za 50 posto do 2030. godine.

Provedba ove strategije mogla bi imati značajne posljedice za kulture koje uvelike ili u potpunosti ovise o pesticidima, a posebno bi moglo biti pogođeno vinogradarstvo, s obzirom na to da je ta djelatnost jedan od najvećih potrošača pesticida.

Predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, Darko Preiner naveo je kako se prema nekim informacijama, bez obzira na to što vinogradarske površine u zemljama EU-a rijetko prelaze 10 posto ukupnih poljoprivrednih površina, na istima troši više od 70 posto svih fungicida.

Konvencionalno vinogradarstvo se u velikoj mjeri oslanja na upotrebu pesticida te vinogradarstvo u EU, koja je vodeći proizvođač vina u svijetu, predstavlja velikog zagađivača okoliša, a dokazana je i povezanost pesticida i bolesti ljudi koji rade u ovoj industriji, napominje Preiner.

Smanjenje uporabe pesticide kakvo predviđa nova strategija EU-a stoga bi moglo značajno utjecati na hrvatsko vinogradarstvo, a posebno na budućnost autohtonih sorti. Jedna od njih je, primjerice, pošip, autohtona sorta s otoka Korčule, od koje se pravi istoimeno bijelo vino, inače prvo hrvatsko bijelo vino sa zaštićenim geografskim porijeklom. Tu je oznaku pošip dobio 1967. godine.

Ekološkija proizvodnja je moguća

Ovu je sortu moguće proizvesti i na održiviji, ekološki prihvatljiviji način, koristeći manje invazivna sredstva, što neki proizvođači i rade, no dio još uvijek koristi kemijske pesticide. Stoga bi smanjenje u mjeri u kojoj to predviđa strategija "Od polja do stola" - ako se ne pronađe adekvatna alternativa - moglo dovesti do smanjenja proizvodnje.

No, s obzirom na dugu tradiciju korištenja pesticida u vinogradarstvu, postavlja se pitanje i u kojoj je mjeri moguće smanjiti upotrebu pesticida u ovoj djelatnosti, a da se pritom, uz ekološki, zadovolji i komercijalni aspekt.

Preiner kaže da je kombinacijom više metoda moguće doći do dugoročno održivog rješenja.

Zamjena klasičnih pesticida ekološki prihvatljivim, jedna je od metoda, ali problem je niža učinkovitost ekoloških pesticida, a kada je riječ o sredstvima na bazi bakra, problem je i to što se radi o teškom metalu koji se akumulira u tlu, kaže Preiner.

Ova se metoda stoga može kombinirati s metodom uzgoja vinove loze na položajima manje pogodnima za razvoj bolesti.
Ovo je oduvijek bio pristup uzgoju vinove loze, a tek s lako dostupnim pesticidima loza se počela uzgajati na nepovoljnim položajima gdje se onda treba koristiti velike količine pesticida kako bi se bolesti i štetnici držale pod kontrolom, tumači Preiner.

Moguće rješenje je i razvoj otpornih sorti, klasičnim oplemenjivanjem, bez genetskog inženjeringa, čime se nastoje razviti sorte što sličnije klasičnim sortama pojedinih regija. Program stvaranja otpornih sorti korištenjem autohtonih pokrenut je i na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

Količina pesticida povezana je i s položajem vinograda

Kad je riječ o pošipu, Preiner kao ključni problem navodi upravo položaje na kojima se ova sorta trenutno najviše uzgaja, a to su polja u kojima su temperature niže, a vlažnost viša, što pogoduje razvoju bolesti, pa će smanjenje upotrebe pesticida manje pogoditi proizvođače koji pošip uzgajaju na padinama, što je trend koji se polako vraća u praksu.

Položaji na kojima se pošip u zadnje vrijeme dosta intenzivno sadi, nagnuti, izdignuti tereni izvan polja, krški tereni i sl., neće imati većih problema pri uvođenju ekoloških pristupa u proizvodnji. To konkretno znači da na boljim položajima ne bi trebao biti problem uvođenje ekoloških pristupa proizvodnji i korištenje ekološki prihvatljivih pesticida, predviđa Preiner te dodaje kako će to donijeti i određene promjene.
Na toplijim i sušim položajima, na kojima je moguć ekološki prihvatljiviji uzgoj, dobiva se nešto drugačiji stil pošipa, to su nešto jača, 'teža' i 'ozbiljnija' vina, tumači Prenier.

Smanjenje upotrebe pesticida tako ne mora nužno dovesti do smanjenja proizvodnje određenih kultura, nego može dovesti do određene, pozitivne, transformacije istih.

I osjetljive sorte poput pošipa mogu s manje pesticida

Kako to izgleda iz perspektive proizvođača, komentirala je Marija Pecotić, enologinja i vinogradar iz Smokvice na Korčuli, odakle pošip originalno i potječe.
Konkretno na području oko Smokvice ima dosta položaja na kojima se pošip uzgaja na blago izdignutim, rubnim dijelovima polja", objašnjava Pecotić, te dodaje da je "na takvim položajima potreba za pesticidima manja.

No, ta potreba još postoji, i kod pošipa i kod većine ostalih sorti.

No činjenica da je i neke od najosjetljivijih sorti, poput pošipa, moguće proizvesti na ekološki prihvatljiviji način, razlog je za optimističnu pretpostavku da je i kod proizvodnje većine drugih sorti moguće smanjiti upotrebu pesticida, a da se pritom značajno ne ugrozi proizvodnju.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u razdoblju od 2017. do 2020. u Hrvatskoj se u prosjeku godišnje prodalo 3747 tona pesticida, odnosno sredstava za zaštitu bilja. 2019. zabilježen je pad u odnosu na 2018. i 2017., no u 2020. ponovno je došlo do rasta prodaje.

Na razini EU-a posljednje se desetljeće godišnje proda između 350.000 i 400.000 tona aktivnih tvari koje se koriste u sredstvima za zaštitu bilja. Najveći udio u prodaji zauzimaju fungicidi i baktericidi, koji se intenzivno koriste u vinogradarstvu.

Europarlamentarci očekuju doradu EU strategije

Svoje mišljenje o tome što bi nova strategija EU-a "Od polja do stola" mogla značiti za proizvođače te koliko je realno da se njeni ciljevi provedu na način koji je najavljen, dali su za Hinu i hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu, Tomislav Sokol i Biljana Borzan, te bivši europarlamentarac Davor Škrlec.

Zastupnica Biljana Borzan, izvjestiteljica socijalista za tu strategiju u nadležnom Odboru za okoliš, zdravlje i sigurnost hrane, smatra da strategija ne daje dovoljno detaljno objašnjenje o načinu provođenja svojih ciljeve te upozorava da treba uzeti u obzir velike regionalne razlike.
Potrebno je propisati nacionalne ciljeve: onim državama koje troše najviše pesticida treba propisati veće ciljeve od onih koje troše manje, smatra Borzan.

Dodaje, međutim, kako je realnost da masovna proizvodnja hrane trenutno nije moguća bez upotrebe tih sredstava te je potrebno pronaći balans kako se ne bi dogodio nenadoknadiv pad proizvodnje i dostupnosti hrane.

Borzan kaže kako će Komisija revidirati Direktivu o održivoj upotrebi pesticida i poboljšati odredbe o integriranoj zaštiti bilja.

Tomislav Sokol, izvjestitelj Europske pučke stranke za mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, napominje da su potrebne dodatne procjene posljedica koje će Strategija imati za tržište i potrošače.
Europski parlament je u postupku iznošenja svoga stajališta. Potom se očekuje da će Komisija početi upućivati u zakonodavnu proceduru i akte za provedbu Strategije, pa iduće godine očekujemo i Prijedlog revizije Direktive o održivoj upotrebi pesticida. Ovisno o ishodu zakonodavnih postupaka, države članice potom će provesti konkretne pravne norme kako bi se ostvarili ciljevi strategije, objašnjava zastupnik i ističe da "provedba strategije nikako ne smije rezultirati smanjenjem prehrambene proizvodnje u EU.

Davor Škrlec, bivši hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, u izjavi za Hinu je upozorio na ulogu kemijske industrije kojoj smanjenje upotrebe pesticida nije u interesu.
Uvijek imamo industriju koja je možda bliža nekom klubu zastupnika ili političkom tijelu, i onda oni pokušavaju lobirati kako bi zadržali proizvodnju na jednakoj razini. To je već poznata priča, poput one s glifosatom. Izborili smo se za to da Hrvatska bude barem suzdržana, ako već neće biti protiv produženja upotrebe glifosata, no ministrica poljoprivrede (Marija Vučković) je potom poništila sav taj trud izjavivši kako je Hrvatska promijenila stav i da se glifosati i dalje koriste, kaže Škrlec.

Glifosat je jedna od najčešćih aktivnih tvari u herbicidima, a navodi o njegovoj potencijalnoj kancerogenosti doveli su do djelomične zabrane pesticida koji sadrže glifosat u nekim članicama EU-a.

Prema podacima iz Vinogradarskog registra Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, 2019. godine se u Hrvatskoj proizvelo oko 83.000 tona grožđa te 525.000 hektolitara vina. Vinogradarstvo, s voćarstvom, sudjeluje u poljoprivredi s oko 2 do 3 posto, dok sama poljoprivreda u domaćem BDP-u sudjeluje s oko 3 posto.

U Hrvatskoj je trenutno upisano oko 18.600 hektara vinograda, a u EU-u pod vinogradima je ukupno 3,2 milijuna hektara od čega Španjolska, Francuska i Italija, kao najveći proizvođači u EU, zauzimaju 74%. Udio vinograda zemalja EU-a u svjetskim vinogradarskim površinama iznosi 45 posto.

U nastavku dodjele i obilaska vinarija koje su dobile više priznanja sa 13. Županijskog natjecanja u kvaliteti vina "Vino-kap 2020." ekipa iz Udruge vinogradara, vinara i voćara iz Kaptola posjetila je Vinariju Markota u Pleternici. Kako zbog epidemioloških mjera nisu bili u mogućnosti organizirati svečanu dodjelu priznanja s ocjenjivanja vina 2020. godine, odlučili su se na obilazak pojedinih vinarija koje imaju više priznanja i pojedini šampionat u nekoj od kategoriji, a ujedno da se i pobliže upoznaju s pojedinim vinarijama koje niz godina sudjeluju u natjecanju koje Udruga "Vino-kap" organizira.

Vinarija Markota je još uvijek mlada vinarija koja je od početka krenula ozbiljno i danas već nakon desetak godina proizvodnje većih količina vina ubire rezultate pravilnog i ozbiljnog rada.

Marinko Markota, koji je zajedno sa svojim bratom Slobodanom u vlasništvu Vinarije Markota, upoznao je delegaciju sa svim karakteristikama i osnovnim podacima o vinogradima i vinariji. Obrađuju 14 ha vinograda na ponajboljoj lokaciji Starac iznad Pleternice, koji su u njihovom vlasništvu, i 20 ha vinograda na povijesnoj lokaciji Klikun koju imaju na 40-godišnjoj koncesiji. Vinograd na Klikunu tek je ovih godina u punom rodu, jer je posađen kao mladi vinograd nakon ozbiljnih i velikih uređenja zemljišta, jer je bio jako zapušten. Ukupna ulaganja u ovaj vinski biznis do danas Marinko Markota procjenjuje na 20-ak milijuna kuna. Danas je tu i veliki vinski podrum kapaciteta s više od 300 tisuća litara u inoksu i drvenim bačvama za proizvodnju i njegovanje crnih vina, posebno vina iz barique bačava. Proizvode 8 sortnih vina i nešto kupaža, a više od 80 posto proizvodnje su vrhunska, a u prodaju idu isključivo kao buteljirana vina. U novu tehnologiju se stalno ulaže, tako da imaju suvremenu aparaturu za hlađenje grožđa nakon berbe prije prešanja, sustav s dušikom koji čuva vino u inoksu od prisutnosti kisika i potpuno upravljanje hlađenjem tijeka fermentacije mošta. U hlađenim i kontroliranim fermentacijama imaju dugi tok i više od 30 dana, čime čuvaju brojna eterična ulja u grožđu. Posebno su ponosni na dva velika uređaja za maceraciju crnih sorti grožđa, te vinifikaciju u bačvama od slavonskog hrasta, koja traje i više od dvije godine. Bijela vina ne puštaju na tržište prije najmanje godinu dana odležavanja, a crna drže u bačvama na dozrijevanju i više od četiri godine.

Danas u Vinariji Markota poslove preuzimaju mlade snage, dva sina koji su se školovali za vinarsku struku i koji su uspješno uz oca Marinka savladali brojne tajne vinogradarskog i vinarskog zanata
Suočavamo se danas kao i svi iz vinarske struke sa slabom prodajom vina jer je bio slab turizam, a i restorani ne rade već mjesecima. Naša tržišta su uglavnom hoteli i restorani od Zagreba do Jadranskog mora. Prihodi su u opadanju, a naši troškovi su konstantni, jer imamo 9 stalno uposlenih radnika u sezonskim poslovima od orezivanja, tretiranja, a posebno u berbi koju obavljamo ručno zapošljavamo i 40 sezonskih djelatnika. Tu je i stalna potreba za ulaganjima jer morate pratiti tehnologiju, a još uvijek smo i mlada vinarija koja traži još puno ulaganja - ističe Marinko Markota.

Redovno dolaze sa svojim vinima na Županijsko natjecanje "Vino-kap" u Kaptol i postižu svake godine sve bolje rezultate. Imaju već i niz priznanja s ostalih natjecanja diljem Hrvatske i inozemstva. Stoga je predsjednik Udruge Vino-kap Ferdinand Novak uručio Vinariji Markota posebnu zahvalnicu za višegodišnje sudjelovanje na natjecanju, te za pomoć Udruzi u radu i organizaciji ocjenjivanja vina.

Šampionsku titulu i zlatni pehar za najbolje ocijenjeno crno vino osvojili su za cabernet sauvignon iz berbe 2016., te četiri zlatne plakete za chardonay iz berbe 2016., graševinu Starac (berba 2019.), merlot (berba 2016.), cabernet sauvignon (berba 2016.) i srebrnu diplomu za sauvignon (berba 2019.). Uručio im je enolog Josip Mesić, predsjednik ocjenjivačke komisije. Nakon uručenja, Vinarija Markota upriličila je degustaciju nagrađenih vina uz suhomesnate delicije vlastite proizvodnje. Kako je Marinko poznat kao recitator ljubavnih pjesama, a posebno pjesama o vinskom trsu i vinu, počastio je društvo i s nekoliko pjesama i poema. Degustacija je završila s muškat ružom, posebnim desertnim crnim vinom koje još nije u prodaji zbog malih količina, a uglavnom se popije na degustacijama jer su svi oduševljeni bojom, mirisom i njegovim osebujnim okusom.

Jučer, 18. veljače u svijetu se obilježavao Global Drink Wine Day, dan posvećen slavljenju vina. U povodu ovogodišnjeg Global Drink Wine Daya, britanski magazin Decanter izdvojio je dvadeset uzbudljivih i inovativnih vina, koja su na DWWA osvojila 95 i više bodova.

Decanter u ovaj izbor nije uvrstio konvencionalna, etablirana vina, pa tako nema ni jednog Pauillaca, šampanjca ili caberneta iz Napa Valleya. Među dvadeset odabranih vina koja svijet tek treba otkriti nalaze se i dva hrvatska. Riječ je o Kozlovićevoj Selekciji iz 2017. koja je na Decanterovim Svjetskim nagradama osvojila platinastu medalju i 97 bodova, i o Štamparovu pjenušcu Urban White, koji je osvojio zlato i 95 bodova. Evo obrazloženja.

Kozlović Selekcija Malvazija 2017. Hrvatska Istra: "Zapanjujuće čisto, impresivno slano i mineralno na nosu. Na nepcu je svjetlo, svježe i hrskavo s dodirom elegancije. Kraj je dug, s puno okusa, s elementima limete i herbalnim notama. Izvanredno vino!"

Štampar Urban White Extra Brut, Zagorje -Međimurje: "Ozbiljno na nosu, s dodirom limuna, akacije i meda. Na nepcu se osjete dunja i limun, s elementima kremastosti, lijepe dubine, duljine i harmonične kiseline."

Ulazak dva hrvatska vina u izbor dvadeset svjetskih vina kojima se proslavlja Global Drink Wine Day još je jedan dokaz sve više kvalitete hrvatske vinske industrije.

Godina iza nas bila je izrazito teška i po sektor vinarstva, ali i sam plasman proizvoda bio je otežan, te se brojni proizvođači nadaju kako će ova 2021. biti mnogo bolja.

O proizvodnji u Bosni i Hercegovini, mogućnostima i uzgoju vinove loze, razgovarali smo s Aleksandrom Iliševićem, direktorom vinarije "Povratak", iz Žepča.

Prostora za veću potrošnju bosanskohercegovačkog vina na domaćem tržištu itekako ima, prema njegovim riječima, ali nažalost naš narod nije dovoljno osviješten kada je u pitanju takozvana kultura vina.
Mi postojimo tek šest godina. Borimo se sa postojećim konkurentima koji su djelimično u petoj generaciji, da napravimo brend pod nazivom Povratak i time postavimo nove standarde na našem tržištu vina, navodi Ilišević, dodajući kako tek onda mogu krenuti ka nekim osvajanjima europskog i međunarodnog tržišta.

Mikroklima središnje Bosne pogodna za uzgoj

S obzirom na situaciju vezano za Covid-19 virus, kako u svijetu, tako i u BiH, posljedice su se odrazile i na njihovo poslovanje, ali i na sve druge vinarije.
Zapošljavamo dvije osobe u komercijalnom dijelu, ali takođe smo pokrenuli ponovo i shop koji je par mjeseci bio zatvoren zbog stanja izazvanog koronom.

Veliki je šok i nevjerica kad se odmah spomene vino čije je porijeklo iz središnje Bosne, jer su ljudi navikli da su vinogorja uglavnom po Hercegovini, Dalmaciji, Srbiji ili Makedoniji ali ne razumiju, kako kaže Ilišević, mikro klimatske uvjete vinograda koji su postojali prije osvajanja Osmanlija ovog područja ali isto tako i dan danas se u starim katastarskim izvodima iz Austrougarske kraljevine vodi šire područje Žepča kao "Vinograd".

Okupili tim mladih ljudi

Naša vina imaju posebnu priču. Sentimentalnu povezanost za obitelji oko nas koji su sudjelovali u kreiranju zadruga oko vinarije Povratak, koji su svoju zemlju, s vjerom u bolje sutra, pretvorili u vinograd, a za vlasnika vinarije i njegovu obitelj, objašnjava sugovornik, ističući kako slobodno može reći da je prisutna zaljubljenost u vinovu lozu i proizvodnju vina i da je oni pretvaraju u ljubav koja se prenosi na proizvode koje plasiraju kupcima.

Zajednička je ljubav prema vinogradarstvu

Poteškoće sa kojima se uzgajivači najviše susreću odnose se na vremenske uvjete jer oni u mnogome određuju i koje će se agrotehničke mjere i zahvati primjenjivati, ali i samu kvalitetu sirovine i finalnog proizvoda. Samim time agroklimatski faktori stavljaju pred vinogradare izazove - kako pravovremeno odraditi sve potrebne operacije u zasadu.

Pored klime, drugi važan preduvjet je kvalitetna radna snaga zato što sve više više ljudi napušta BiH i odlučuje se za život u inozemstvu.
Smatramo da se i ovde na našim prostorima može lijepo živjeti od poštenog rada, ali i dalje vlada trend da je najveće postignuće pobjeći iz BiH, zaključuje direktor vinarije, ističući kako su oni okupili tim mladih ljudi, koji s ponosom dolaze na posao i svi zajedno se prihvaćaju svakog izazova, iako uvijek nedostaje obrtnih sredstava i, usprkos ograničenjima od države ili činjenice da kod komercijalnih banaka nemaju osobe koje će ih poticati, kao što je to svakodnevna praksa u drugim državama svijeta.

Fokus na trgovine, ne na restorane

Birokracija je takođe velika prepreka sa kojom se konstantno susreću i tu je potrebno samo malo pomoći od nadležnih vlasti kako bi lakše i brže, odnosno učinkovitije, došli do rješenja ili potrebne dokumentacije.

Na pitanje koje bi savjete dali proizvođačima, kada je riječ o uzgoju, ali i pri plasmanu (i na domaćem i na svjetskom tržištu), Ilišević napominje kako je, prilikom podizanja novog vinograda, potrebno obratiti pažnju na nekoliko faktora jer je riječ o višegodišnjem zasadu. Vinova loza je kultura koja zahtijeva dosta pažnje i rada, te se treba maksimalno posvetiti svakoj njenoj fazi. Pravovremenost je ključni parametar u uzgoju vinove loze. To se najbolje vidi iz stare izreke: "Vinograd traži slugu - ne gospodara!".

Kada je plasman u pitanju, najvažnije je imati proizvod dobre kvalitete, pronaći ciljano tržište i osigurati dobar marketinški alat, kao važnu kariku u prodaji, kaže ovaj stručnjak, dodajući kako, doskora, njihov marketing nije ni postojao ili je rađen na pogrešan način.

Okrećemo se digitalnim medijima i promocijama preko društvenih mreža, a sveli smo staromodni način oglašavanja na nulu. Covid je učinio svoje pa samim time zatvorio i neko naše tržište i sad se fokusiramo isključivo na trgovce, a sve manje na restorane i ugostiteljske objekte, priča Ilišević.

Proizvod za desetljeća pred nama

Što se tiče inozemnog tržišta, dopuštenja i certifikati za izvoz djelimično su složeni za dobiti. Vinarija ovih dana pokušava plasirati vina na kinesko, američko i EU tržište, ali je to proces koji može da potraje i par mjeseci.

Važno je imati pravi marketinški alat

U sljedećem razdoblju planiraju nastaviti punim intenzitetom s radom u postojećim zasadim, osigurati sve potrebne parametre za kvalitetno grožđe, a poslije i vino, te, u skladu s mogućnostima, podići još nekoliko novih nasada vinove loze.
Za koji dan očekujemo i isporuku novih sadnica iz Italije. Inače sve uvozimo od renomiranog i najboljeg proizvođača i uzgajivača sadnica u Europi jer smatramo kako je to jedini ispravni put za kvalitetan proizvod koji će osigurati svoje mjesto na tržištu, ne u predstojećim godinama nego i desetljećima pred nama, zaključuje Aleksandar Ilišević.

S Gianfrancom Kozlovićem, najtiražnijim hrvatskim privatnim vinarom, lani smo nekolio puta dulje razgovarali. Za vrijeme prvog lockdowna, kad su vinari ostali bez bilo kakvih godišnjih prihoda osim prodaje u supermarketima jer je baš sve drugo bilo zatvoreno, gospodin Kozlović doimao se relativno mirno. Rekao je kako bi bilo neobično kad poslije toliko godina u biznisu ne bi imao zalihe da podnese bar jednu godinu bez prodaje vina.

Nakon što se sve otovorilo, Kozlovićeva su se vina kao i svake sezone izvrsno prodavala. U rujnu je Gianfranco Kozlović dobio Decanterovu platinaastu medalju za svoju malvaziju Selekcija, koja je dizajnirana kao restoransko vino na na granici stilova između odležane i mlade malvazije. Decanterova je platina dodatno ojačala brend Kozlović: ovdje naglašavamo riječ brend, jer Kozlović zaista jest nasnažniji vinski brend u Hrvatskoj.

O tome zorno mogu posvjedočiti svi hrvatski distributeri vina, koje u normalnim turističkim sezonama hvata lagana nelagoda jer znaju da će do rujna ostati bez Kolzovićeve Malvazije, kao i restorateri koji se najkasnije u veljači bore da dobiju što veću alokaciju Kozlovićeve malvazije znajući da će sve prodati. Naposljetku, s Gianfrancom Kozlovićem zadnji smo put ozbiljnije razgovarali jedne ekscentrično tople nedjelje u studenom.

Sjedili smo na spektakularnoj terasi veoma dobrog restorana Morgan u Bracaniji kraj Brtonigle. Kozlović je opet bio neobično opušten. Glavni operativni problem tog popodneva bio je kako primiti sve goste koji su željeli obići njegovu modernu vinariju, a da se ne prekrše epidemiološke mjere.
kozlovic

U jednom je trenutku, oko tri popodne kad se u vinariji već skupilo previše posjetitelja, Kozlović je morao narediti da se vrata zatvore i da se te nedjelje u vinariju više ne pušta nikoga, pa ni potencijalne kupce. Zaista morate imati jako puno samopouzdanja da u najtežoj godini u povijesti hvatskog vinarstva zatvorite vrata pred potencijalnim kupcima.

Kozlovićevo je samopouzdanje utemeljeno u dva snažna argumenta. Jedan je materijalni. Premda vinarstvo u Hrvatskoj nije soobito profitabilan posao, Vinarija Kozlović financijski je stabilna i može preživjeti više od jedne krizne godine.

Drugi je argument filozofski. Gianfranco Kozlović miran je i supstancijalan čovjek . On naizgled ne govori mnogo, ali ono što govori uglavnom je važno. Nekad se radi o općim mjestima koja funkcioniraju u određenom kontekstu, a nekad o veoma specifičnim uvidima.

Dok smo pili šampanajc na terasi s pogledom sve do Kozlovićeva vinograda Santa Lucia i raspravljali o posljedicama epidemiološke krize na hrvatsku i svjetsku vinsku scenu, Kozlović se lagano zamislio, otpio gutlja dva, naslonio se na stol pa rekao:

Ma znate što, ljudi piju vino već nekoliko tisuća godina. Nisu ga prestali piti zbog najgroznijih ratova, puno fatalnijih zaraza ni najbrutalnijih prirodnih katastrofa. Pa ne mislimo valjda da će ga prestati piti zbog ove epidemije. Epidemija će proći, a vino će se poslije epidemije vjerojatno piti još više nego prije epidemije. Tako ja zapravo gledam na ovu krizu. Naravno da je operativno treba preživjeti, ali ona nam je možda dala time out da pokušamo napraviti nešto finija vina. A vina će se dalje piti, još će se više piti i kupci će stalno tražiti originalnija i bolja vina. To je suština pitanja o budućnosti vinarstva poslije epidemije. Epidemija ne može uništiti vinarstvo.

Poslije ovakve argumentacije, koja je suštinski točna, sugovornik ostaje bez jačih protuargumenata. Kasnije smo razgovarali o tome što u konkretnom, istarskom kontekstu znače daljnja poboljšanja.

Općenito govoreći, to se pitanje odnosi na novu istarsku vinsku strategiju koja, kao svoj sadržajni vrhunac uključjuje mapiranje, dakle identifikaciju istarskih premier crua i grand crua, dok na promotivnoj razini želi postići snažniju prepoznatljivost istarskih vina u svijetu.

Na osobnoj razini, Kozloviću je iznimno važno da iz godine u godinu u vinogradu dobiva što kvalitetnije i što prirodnije proizvedeno grožđe, koje će lakše pretvarati u zaista velika vina. Stekli smo dojam da osjeća trajnu, duboku strast prema teranu i da u teranu vidi konačni izraz svojih vinogradarskih i vinarskih ambicija.

Franko Kozlović jedinstven je slučaj na hrvatskoj vinskoj sceni. On je zapravo živi dokaz da pojedini segmenti hrvatske vinske industrije mogu veoma dobro, mirno i vizionarski funkcionirati i u najtežim kriznim uvjetima.

U Vinariji Horvat u Svetom Urbanu minulog je vikenda održan stručni skup na temu 'Pušipel- međimurska autohtona sorta grožđa i vina'.

Razgovaralo se o nastavku ovog projekta koji ima osnovu i mogućnost snažnijeg zauzimanja prostora u vinogradarstvu i vinarstvu te samim time i značajnig mjesta na tržištu. Rečeno je kako je projekt 'Pušipel' do sada ostvario sve što se na njegovom početku zacrtalo te mu slijedi novo razdoblje. Predložen je model i način financiranja projekta, po kojemu bi u financiranju sa po 30 posto sudjelovali Međimurska županija i Agronomski faklutet Sveučilišta u Zagrebu te sa 40 posto Društvo vinogradara i vinara 'Hortus Croatiae. Svi oni će u narednom razdoblju se o tome očitovati.

Na sastanku su bili Josip Grivec, zamjenik međimurskog župana, doc.dr. Darko Preiner s Agronomskog fakuluteta, David Štampar, predsjednik 'Hortus Croatiae, dipl.ing. Marijan Čižmešija iz Savjetodavne poljoprivredne službe, Darko Radanović pročelnik u Međimurskoj županiji i Marko Cmrečnjak član Hortus Croatie. Ugodan domaćim skupa bio je Rober Horvat, vlasnik Vinarije Horvat.