Vino

Monografija "Vino i vinogradi u srednjovjekovnoj Bosni", koja je nedavno izašla iz tiska, a u kojoj su opisani putevi dolaska vina na prostore srednjovjekovne Bosne, načini trgovanja, kao i kultura ispijanja vina, nastala je kao plod dugogodišnjeg istraživanja autorice i historičarke vinske kulture Naide Kovačević.

Kroz monografiju je promatran prostor srednjovjekovne Bosne, političke jezgre države s njenim teritorijalnim oblastima u razdoblju dominacije feudalizma, kad zemlja u svom najvećem opsegu, ležeći na raznolikim reljefnim površinama i povoljnim klimatskim uvjetima, bilježi stalne društvene interakcije koje su omogućile protok dobara i u povoljnim klimatskim uvjetima, razvoj proizvođačkog vinogradarskog identiteta, kaže Kovačević.

Velike količine vina u razdoblju 14. i prvoj polovini 15. stoljeća, pojašnjava ona, stižu s jadranskog primorja, a glavni trgovački trg kroz koji prolaze velike količine vina, Drijev trg, nalazio se na ušću rijeke Neretve, blizu Gabele.

Trgovci koji su dovozili vino na trg Drijeva na ušću rijeke Neretve, istovremeno su na istom trgu plaćali vino, mjerili i kontrolirali zbog eventualnih prijevara, odnosno pretvaranja vina u sirće.
Vino se sa trga Drijeva u unutrašnjost Bosne dovozi posredstvom Vlaha ponosnika (prijevoznika) na čelu sa starješinom (kramarom ili primićurom) koji je s dubrovačkim trgovcima sklapao prijevozne ugovore i organizirao prijevoz robe, navodi Kovačević.

Ističe kako se priča o ulasku vina u srednjovjekovnu Bosnu najbolje osvjetljava nekoliko godina iza okrunjenja Tvrtka I Kotromanića za kralja jer se njegova ekspanzija prema Primorju istovremeno odrazila i na trgovinsku politiku koju je vodio.

Kralj Tvrtko se intenzivno oslanja na dubrovačku trgovačku uvoznu politiku i Dubrovčane kao glavne posrednike vinom s Bosnom, a bez obzira odakle vino dolazilo naručuje u to vrijeme vino poznate sorte malvazija, koje je dolazilo iz istočnog dijela Mediterana.
Iz ovog primjera vidi se da su malvaziju dopremali Dubrovčani koji su inače bili glavni posrednici u trgovini vinom s Bosnom, navodi Kovačević.

To je istovremeno i razdoblje kada kralj Tvrtko podiže grad Brštanik s lukom, nešto niže od trga Drijeva, na početku rijeke Neretve i grad Novi (Sveti Stefan) u malom zaljevu kod ulaza u Boku Kotorsku. Otvara i trgove soli što će, dodaje Kovačević, utjecati na protok daljnjeg vina u unutrašnjost Bosne izvjesno razdoblje.
Kada narušava interese svojih susjeda Dubrovčana, Venecijanaca, ugarska kraljica Marija njemu stavlja zabranu na uvoz tog vina, pojasnila je.

Osim što je bilo predmetom trgovanja, vino se koristilo u razne svrhe, primjenjivalo se u svakodnevnom životu, u kuhinji, vjerskim obredima i ritualima, ali i u medicini.

Kovačević također navodi da je zanimljiv primjer da bosansko društvo nisu mogle zaobići epidemije srednjeg vijeka, a jedna od njih bila je lepra. Tako se vino u to vrijeme koristilo kao lijek i kao sredstvo za dezinfekciju vode.
Voda je u srednjovjekovnom razdoblju bila stajaća voda, crpljena iz bunara, jezera, rijeka i vino se miješalo s vodom ili pilo nerazrijeđeno, pojasnila je.

Navodi i da se analizom popisa, zbirni popis sandžaka Bosna 1468/69. godine i iscrpni popis sandžaka Hercegovina 1475/77. godine, došlo do zaključka da su vinogradi bili posađeni i na prostoru današnje Zenice, Travnika, Visokog, Kaknja, Jablanice, Konjica, Mostara, Bileće, Trebinja, Popova, Ljubuškog, Ljubinja, Ustikoline, Nevesinja, Foče, Goražda, Višegrada, Zvornika, Tuzle, Tešnja, Banje Luke.

Smjenom vlasti, dolaskom Osmanlija i drugačije kulture, dotadašnje proizvođačko stanovništvo, stanovništvo koje uzgaja vinovu lozu i proizvodi vino, kreće se ka sigurnijim prostorima, Dubrovniku, preko Jadrana pa čak do Italije.
Vinova loza ne nestaje preko noći, to je proces koji će zahvatiti ranoosmansku Bosnu, ističe Kovačević.

Također, još jedan fenomen je i promjena sunčeve radijacije gdje nastupa tzv. malo ledeno doba koje će potrajati do 19. stoljeća. Vinova loza koja je osjetljiva biljna vrsta nije mogla izbjeći sve klimatske promjene i na mjestima gdje se uzgajala zamjenjuje je sadnja šljive i proizvodnja rakije.
I u jednom ne tako kratkom već postepenom dugotrajnom razdoblju polako će izumrijeti na ovdašnjim prostorima sama konzumacija vina kao kulture, a zamijenit će je proizvodnja i ispijanje rakije i poslije piva zaključuje povjesničarka vinske kulture i autorica monografije Naida Kovačević.

Predstavnici šest ljubuških vinarija - Vinarije Buntić, Vinograda Nuić d.o.o., Catene d.o.o., Vina Milas, JSB-a te Vinarije Majić d.o.o. u srijedu su s gradonačelnikom Ljubuškoga Vedranom Markotićem potpisali ugovor o koncesiji, kojim je stavljena točka na "i" u povratku Plantaže vinarima.

Točka na "i"

Riječ je o vrijednom poljoprivrednom zemljištu na ulazu u Ljubuški na kojem će, kako su obećali vinari, za godinu do dvije dana ponovno niknuti nasadi vinove loze čiji će plodovi svojom kvalitetom osvajati natjecanja diljem svijeta. Zdenko Milas, predsjednik Udruge vinogradara i vinara Ljubuški, kazao je kako je potpisivanje ovog ugovora važan korak za ljubuške vinare, Grad Ljubuški, ali i cijelu Zapadnohercegovačku županiju (ZHŽ).

Ovim danom ostvaruju se pretpostavke za prekretnicu i povratak velikoj tradiciji ljubuškoga vinarstva koja datira već dulje od 100 godina. Iza nas je razdoblje koje nije bilo najbolje za vinare. Ali sada smo konačno u prilici svojim radom i investicijama preokrenuti tu situaciju te, nadam se, opravdati sva očekivanja. Za svakog od nas vinara, nakon potpisivanja ovog ugovora, predstoji značajna investicija, ali se nadam kako ćemo za godinu, dvije ili tri najdalje svjedočiti kako sinergija postiže prave rezultate u nastojanjima da Ljubuški vratimo u vrh ljestvice vinara - poručio je Milas.

Četrdeset hektara

Gradonačelnik grada Ljubuškog Vedran Markotić istaknuo je kako je ugovorom o dodjeli koncesije šestorici ljubuških vinara dodijeljeno 40 hektara zemljišta.
Prije svega, želim iskazati zadovoljstvo i zahvalnost vinarima što su se u teškim vremenima odlučili na daljnja ulaganja u podizanje vinograda i proizvodnju vina na našem najplodnijem zemljištu. Ovom prilikom poželio bih im uspjeh i sreću u daljnjem radu te da za koju godinu ponovno pijemo najbolje vino s ljubuške Plantaže - kazao je gradonačelnik Ljubuškoga Vedran Markotić.

Spomenuto zemljište je u posjedu Zapadnohercegovačke županije, pa je uime Vlade ZH županije potpisivanju ugovora nazočio njezin dopredsjednik i ministar financija Toni Kraljević koji je podsjetio kako je Ljubuški ishodište vinogradarske i vinarske proizvodnje u Bosni i Hercegovini.
Uz priču vinarije u Ljubuškom odnosno ove Plantaže blisko sam vezan još otkad sam bio predsjednik OV-a Ljubuški. Tada sam se zarekao kako ćemo tu priču dovesti do kraja tako da se taj prostor privede svrsi, odnosno da na Plantaži, kao što sam njezin naziv kaže, opet budu najkvalitetniji trsovi loze s kojih će poteći najbolja vina - kazao je Kraljević, dodavši kako će povratak Plantaže vinarima stvoriti dodatnu vrijednost, otvoriti nova radna mjesta te oplemeniti ulaz u Ljubuški.

Vinarija u Ljubuškom djelovala je još od 1882. godine i kao takva predstavljala je najstariju vinariju u BiH, a nadaleko poznata bila je loza s Plantaže.

Osječki Fakultet agrobiotehničkih znanosti dugi niz godina je kvalitetno integriran u gospodarstvo, lokalnu i regionalnu zajednicu, te prateći na različite načine potrebe društva i tržišta rada, ostvaruje suradnju s brojnim gospodarstvenicima i udrugama, a što rezultira brojnim stručnim projektima, elaboratima i ekspertizama.

S obzirom i na neke od studija koje ime u svojoj nastavnoj djelatnosti, FAZOS je dugogodišnju uspješnu suradnju ostvario s vinarima i vinogradarima udruženima u krovnu udrugu "Graševina Croatica". Stoga je jučer (28. travnja) bio domaćin edukacijske radionice na kojoj je predstavljena prva faza projekta "Strategija razvoja Slavonije i Hrvatskog Podunavlja kao vinske regije, a u organizaciji vinarske udruge.

Drago nam je da možemo direktno biti involvirani u rad i napredak naših vinogradara. Ono što naš Fakultet pozdravlja je prvenstveno to da naši studenti koji su završili preddiplomski studij hortikulture, kao oni na diplomskom studiju voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo, imaju i vide svoju perspektivu u toj djelatnosti. Naš je zadatak na Fakultetu da im omogućimo, osim teorijskog stručnog znanja, da kroz rad na fakultetskim pokušalištima stječu i iskustvo. A odlaskom na europska sveučilišta, na koja ih šaljemo, obavljaju stručnu praksu iz vinogradarstva i vinarstva, te donose svoja znanja, vještine i kompetencije i ugrađuju ih u iskustva koja imamo u našoj istočnoj Slavoniji i samim time doprinose razvoju ovoga dijela Hrvatske - istaknula je Vlatka Rozman, prodekanica za međunarodnu suradnju koja je u ime dekana Krunoslava Zmaića pozdravila nazočne i zaželjela im uspješan rad.

U nastavku radionice, iz Udruge vinara Slavonije i Baranje "Graševina Croatica" istaknuli su glavnu zadaću tijekom 2020. i 2021. godine, a ona je izrada projekta "Strategija razvoja Slavonije i Hrvatskog Podunavlja kao vinske regije" u kojoj se proizvodi 95 posto kvalitetnih i vrhunskih vina. Za izradu projekta angažirana je kuća BlueRock International d.o.o. iz Zagreba, a projekt se treba realizirati kroz tri faze.

Nakon prve faze projekta postavljen je osnovni cilj: snažnije razvijanje eno-gastro turizma kako bi se vino približilo tržištu.

Predsjednik Graševine Croatice Josip Pavić podsjetio je kako u Hrvatskoj postoje četiri vinske regije - Dalmacija, Istra i Kvarner, Središnja i bregovita Hrvatska te Slavonija i hrvatsko Podunavlje, a posljednja u tom nizu, obuhvaća pet slavonskih županija i u njoj se proizvodi gotovo 50 posto hrvatskih vina.
U regiji Slavonija i hrvatsko Podunavlje proizvodi se i najkvalitetnije vino, između 87 i 95 posto ubraja se u kategoriju kvalitetnih i vrhunskih vina. Naš je zadatak da iskoristimo činjenicu da smo po kvaliteti vina prva regija u Hrvatskoj te da naša vina približimo tržištu. A kakvo je naše tržište? U Slavoniji proizvodimo 47 litara vina po stanovniku, dok je to u Istri 17, a u središnjoj Hrvatskoj 5. Zadatak nam je dovesti tržište ovamo. U Europi je, izuzmu li se veliki gradovi i Alpe, najveći dio kontinentalnog turizma eno-gastro turizam. Po ovoj našoj strategiji jedna od bitnih odrednica je upravo razvoj takvog turizma. U taj je proces važno uključivati sve dionike, kako to ne bi bio još jedan napisan, a u praksi neprovediv projekt - istaknuo je Pavić.

Dodao je kako su u projekt uključili i vinare, turističke zajednice, županije, općine i gradove te resorna ministarstva.
Dio tih aktivnosti obavit će se u našoj regiji, dio na nacionalnoj razini. Jasno je da inicijativa mora dolaziti od vinara, no svi drugi moraju znati da trebaju biti uključeni, na koji su način uključeni te moraju aktivno sudjelovati u tome. Prva je faza projekta završena, analizirali smo aktualno stanje u vinarstvu u našoj regiji i postavili si daljnje ciljeve. Da bude ilustrativno - mi bismo htjeli da u Slavoniji i hrvatskom Podunavlju bude nekoliko Villanya - jedan u Baranji, drugi u Iloku, treći u Vukovaru, četvrti u Kutjevu, peti u Feričancima. Ne želimo da to traje u beskonačnost, to se mora riješiti u idućih par godina, procjenjujem pet godina. Odredili smo što treba pojedina destinacija imati kako bi postala vinski prepoznatljiva - zaključio je predsjednik udruge vinara i vinogradara.

Osvrnuo se i na proizvodnju i prodaju vina u vrijeme pandemije zbog koje je u ugostiteljskim objektima došlo do drastičnog pada, te istaknuo kako su procjene da će potrošnja vina u ovom Covid period ukupno pasti oko 40 posto.
Po svim pokazateljima blizu smo gubitku gotovo polovice potrošnje, a to je veliki pad i poduzimamo sve mjere kako bi se spasili vinari i proizvodnja vina - poručio je Pavić.

Kako bi održale svoje poslovanje, malim vinarijama u Crnoj Gori će, u sljedećem razdoblju, biti potrebna neuporedivo veća podrška, kazao je potpredsjednik crnogorske nacionalne Udruge somelijera Luka Bešić. To što su male, smatra i prednošću vinarija.

Posljednjih 12 mjeseci korona krize za crnogorske vinare su bili jako izazovi, kazao je Bešić. To što su vinarije male, u doba pandemije bilo je, kaže, njihova prednost.
Veliki broj malih vinarija se lakše prilagođavalo trenutnoj situaciji ali je očigledno da je tržište u stanji mirovanja. Obzirom da su male crnogorske vinarije više okrenute domaćem tržištu tj. turizmu i turističkim kapacitetima, hotelima i restoranima, mnogo više nego što su izvozno orijentisane, a kako nije bilo turističke sezone protekle godine, to je lanac koji je vukao jedno za drugim, i oni su u jeku priprema za prošlu sezonu zaustavljeni, kazao je Bešić.

U ožujku je, dodaje, zaustavljen i salon vina "Montevino", koji je, kako je kazao, jedan od najznačajnijih događaja u regiji i koji je služio za predstavljanje proizvoda i pokušaj plasiranja vina u turističke objekte.

Kako bi svoje održali svoje poslovanje vinari su, kaže Bešić, bili skromni sa zahtjevima resornom ministarstvu ali ističe da su svi zahtjevi bili prihvaćeni.
Svi zahtjevi poslati ministarstvu su bili prihvaćeni, ali su zahtjevi bili skromni, kazao je i dodao da će u sljedećem razdoblju vinarijama biti potrebna neusporedivo veća podrška da se ponovo pokrenu i vrate na pozicije iz 2017. i 2018. godine.
Neopohodan je nesmetan rad ugostiteljskih objekata, otvorenost granica i da imamo turističku sezonu. Ako zanemarimo najveću crnogorsku vinariju "13. jul Plantaže" ostali imaju vrlo mali izvozni kapacitet i više su okrenuti domaćem tržištu, zato je bitno da domaće tržište funkcioniše posebno u Horeca dijelu, mnogo više nego Ritejl i najbitnije su otvorene granice i da funkcioniše ugostiteljski segment, ističe Bešić.

Podsjeća kako je u posljednjih 5 do 6 godina došlo do velike ekspanzije posebno malih vinarija u Crnoj Gori. Najveći problem je što su vinarije male ali o ujedno smatraju i svojom velikom šansom i nadaju se da će moći mnogo bolje da odgovore zahtjevima tržišta. Promijenile su se i navike ljudi sada i kupuju vina, promijenile su se potrošačke navike i taj problem se pretvorio u šansu, kazao je Bešić.

Pandemiji usprkos, ne posustaju ulaganja u vinsku produkciju u Hrvatskoj. Posljednjih mjeseci i godina brojne su vinarije obnovile podrume i vinograde, neke su sagradile nove podrume, a nemali je broj i onih koji su s proizvodnjom krenuli od nule, uz pomoć tzv. greenfield investicija. Sve se to događa ponajviše zahvaljujući poticajnim sredstvima EU koja pokrivaju lavovski dio takvih ulaganja. Čak ni u ovom trenutku teške nesigurnosti koju je izazvao covid-19 i posljedično smanjio prodaju vina, jer su nakon supermarketa glavno tržište za vina - a za neke vinarije ujedno i jedino - sada već predugo blokirani restorani, entuzijazam kod ulagača i dalje postoji. Pandemija se doživljava kao privremena nevolja koja mora proći i nakon koje će se stvari vratiti u normalan tijek, a tada svi žele biti spremni za utakmicu.

Tri sasvim nova vinska projekta tako su ugledala svjetlo ovih dana. Prvi je vinarija u nastajanju, Royal Hill, koja izrasta na 36 hektara vinograda Kraljevo brdo koje su kupili od vinarije Iuris. Privremeno vina rade u vinariji Erdut, a u najskorijem roku imaju u planu napraviti i vlastiti podrum. Riječ je o skupini ulagača koju predvodi Miodrag Borojević, a čiji projekt, koji osim vinarije uključuje druge poljoprivredne djelatnosti, operativno provodi Tino Anđić. Imaju veliko iskustvo u međunarodnom retail biznisu i planiraju izvoziti veći dio proizvodnje. Počeli su s dvije etikete, da se upoznaju s tržištem i ono s njima, potom, za godinu dana slijede još četiri etikete, a kad završe vinariju, kane zaokružiti cijeli portfelj.

Drugi novitet na tržištu je Tomo boutique winery bivšeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića. Taj je projekt u konkretnijoj fazi, vinarija je sagrađena i u funkciji i vinogradi su zasađeni iako se za prvu berbu koristi kupljeno grožđe iz Kutjeva, jer njihovo još nije došlo u rod. Tomislav Tolušić se odlučio koncentrirati na slavonsku perjanicu graševinu i prvi rezultati su dobri. Nije riječ o vinu koje bi trenutačno ostavilo dublji trag na sceni, jer ima boljih, ali kao prvijenac na kojem se prikuplja iskustvo za vlastito grožđe kad dođe u rod ostavio je dobar dojam.

Treći i možda u ovom trenutku najzreliji projekt je vinarija Litterarii. Riječ je o podrumu u sklopu kurije Nespeš u okolici Zeline, koju je zagrebački Badel nekoć bezuspješno pokušao dovesti u funkciju i odustao na kraju. Kupac kurije i njezinih vinograda i novi ulagač poznati je vinski i turistički poduzetnik Goran Hanžek, koji je već preuredio podrum, a sada radi na obnovi kurije i vinograda. Osmislio je brend Litterarii kojim se referira na dugu učiteljsku tradiciju u obitelji i pod tim je nazivom za tržište pripremio četiri vina, silvanac zeleni, rajnski rizling, sauvignon blanc i chardonnay, a u pripremi i na dozrijevanju je još nekoliko budućih etiketa. Iako su vinogradi stari i traže ulaganja, očito daju grožđe vrlo visoke kvalitete jer su sva vina vinarije trenutačno na iznimnoj razini.

Vinari, članovi Udruge vinara Vina Kvarnera (eng. Kvarner Wines) ostvarili su u ocjenjivačkom dijelu vina i jakih alkoholnih pića sajma vina i vinarske opreme Vinistra koje se održava 27. godinu za redom iznimne rezultate koje Vam donosimo u nastavku:

Vinogorje Opatija - Rijeka - Vinodol:

• Pavlomir d.o.o. - Vinska kuća Pavlomir, dir. Miroslav Palinkaš (098/443-439), enl. Marijo Jeličić i Dinko Palinkaš
• Jedina zlatna medalja u kategoriji rose - Ružica Vinodola - 87,00 bodova (kategorija rose)
• Srebrna diploma - Žlahtina Gran Cru (2019.) - 85,00 bodova (kategorija žlahtina)
• Srebrna diploma - Muškat žuti - 86,67 bodova (kategorija muškat žuti)
• Srebrna diploma - Ružica Vinodola - 83,00 boda (kategorija pjenušava - cabernet sauvignon)

Vinogorje Krk:

• Estate Winery d.o.o. - Vinarija Katunar, dir./ enl. Anton (Toni) Katunar (091/3857-396)
• Zlatna medalja - Kurykta reserva - 87,33 bodova (kategorija crno miješano)
• Zlatna medalja - Sansigot - 88,00 bodova (kategorija sansigot)
• Zlatna medalja - Zlatna berba (2017.) - 87,67 bodova (kategorija žlahtina)
• Zlatna medalja - Sv. Lucija (2018.) - 87,00 bodova (kategorija žlahtina)
• Zlatna medalja - Festivum (2018.) - 87,00 bodova (kategorija žlahtina)
• Srebrna diploma - Sv. Lucija (2020.) - 85,00 bodova (kategorija žlahtina)
• Poljoprivredna zadruga Vrbnik, upr. Marinko Vladić (091/3282-500), enl. Vedran Gršković
• Zlatna medalja - Žlahtina (2012.) - 87,00 bodova (kategorija žlahtina)
• Srebrna diploma - Zlatna Vrbnička Žlahtina (2020.) - 84,00 bodova (kategorija žlahtina)
• Brončana diploma - Valomet - 81,67 boda (kategorija pjenušava - žlahtina)

Sve rezultate natjecanja možete vidjeti na mrežnim stranicama Vinstre.

Izuzetno smo zadovoljni s ocjenama jer smatramo da je Vinistra jedno eminentno ocjenjivanje, ništa manje vrijedno nego druga međunarodna ocjenjivanja. Posebno smo ponosni na naš rose Ružica Vinodola jer je najbolji u kategoriji svih rosea, a prije dvije godine isto je vino imalo najvišu ocjenu u kategoriji srebra i ima izvrsne ocjene na ocjenjivanjima u Zagrebu, kazao je Miroslav Palinkaš.

Super smo zadovoljni! Što reći od šest poslanih uzoraka osvojili smo pet zlatnih medalja i jednu srebrnu diplomu, bolje ne može. Ovo je ocjenjivanje pokazalo da ocjenjivači prate svjetski trend bolje ocijenjenih punijih i zrelijih vina. Naime naša su složenija, ozbiljnija, odležana i macerirana vina dobila bolje ocjene nego svježa, lepršava. Također ovo ocjenjivanje je jasno pokazalo da je žlahtina kao sorta fantastična sirovina i podloga za zahtjevnija i ozbiljnija vina, odnosno za macerirana vina i vina bez sumpora odnosno tzv. jantarna vina, istaknuo vlasnik Katunar Estate Winery Anton Katunar, dobitnik 5 zlatnih i jedne srebrne medalje.

Poljoprivredna zadruga Vrbnik okuplja 127 zadrugara i 20-tak kooperanta i najspecifičniji je proizvođač na Kvarneru i šire i izuzetno smo zadovoljni ocjenama. Ponosni smo na naš najvažniji proizvod Zlatnu vrbničku žlahtinu iz 2020. koja je plod našeg Vrbničkog polja, a koja je visoko ocijenjena sa srebrnom diplomom i koje na godišnjoj razini proizvedemo 700.000 litara, zaključno ističe Marinko Vladić, upravitelj PZ Vrbnik, dobitnika zlatne, srebrne i bronačane medalje.

Travanjski mraz prouzročio je štetu u francuskim vinogradima koja bi mogla smanjiti proizvodnju vina gotovo za trećinu, upozorila je u četvrtak agencija za plaćanja u poljoprivredi FranceAgriMer, pozivajući se na procjene proizvođača vina.

Proizvodnja bi mogla biti smanjena za oko 15 milijuna hektolitara, što znači da bi Francuska ove godine mogla proizvesti između 28 i 32 posto manje vina u usporedbi s prosjekom u proteklim godinama, rekao je novinarima Ygor Gibelind iz FranceAgriMerovog odjela za vino.

Proizvodnja bi se po njegovim riječima mogla smanjiti na oko 32 milijuna hektolitara, što znači da bi se spustila ispod razine iz 2017. godine, kada je također pala zbog šteta uzrokovanih vremenskom nepogodom.

Dodao je i kako bi procjena mogla biti izmijenjena jer će se posljedice mraza bolje vidjeti u sljedećim tjednima.
(Travanjski) mraz bio je neuobičajen zato što se proširio tako daleko na jug, ali i zato što je zahvatio veliko područje, objasnio je Gibelind, dodavši da su štetu pogoršale relativno visoke temperature u prethodnom razdoblju, koje su ubrzale rast loze.

Najgore su pogođene vinske regije Burgundija, gdje prosječna šteta prema prvim procjenama iznosi 50 posto. Slijedi Languedoc s procijenjenom štetom od oko 40 posto i Akvitanija, koja obuhvaća Bordeaux, gdje iznosi oko 30 posto, priopćio je Gibelind.

Vlada je obećala oko milijardu eura pomoći za poljoprivredu, uključujući i mogućnost pristupa fondu za prirodne katastrofe koji bi proizvođačima vina mogao nadoknaditi do 40 posto gubitaka, povrh onih pokrivenih osiguranjem.

Proizvođači vina procjenjuju potencijalne ekonomske gubitke povezane s mrazom na 1,5 do dvije milijarde eura, naveo je Gibelind, uglavnom u skladu s podacima koje je sektor već objavio.