Laszlo Boni, vlasnik subotičke Vinarije DiBonis, voli se usporediti s Robertom Mondavijem, vinskim velikanom koji je u vlastiti vinski biznis krenuo u 53. godini života i dosegnuo duboku starost umrijevši u 94. godini.
Kaže, "vinari žive dulje od ostalih ljudi". Svjestan svoje dugovječnosti, Laszlo Boni tako je u svojoj 58. godini života u Budimpešti upisao fakultet vinarstva i vinogradarstva. I to nakon što je nedavno na Beo Wine Fairu hametice potukao svu konkurenciju osvojivši čak 12 najviših priznanja za svoja vina, a među njima su bila i šampionska zlata za crveno i bijelo vino, DiVranac iz 2009. i DiChardonnay barrique iz 2010. godine. Vrlo impresivan uspjeh dodatno dobiva na težini znade li se da Vinarija DiBonis postoji praktički od 2008. godine, a tada je Laszlo Boni imao 54 godine, skoro kao i Mondavi koji je u toj životnoj dobi pokrenuo svoju prvu veliku vinsku uspješnicu Fumé Blanc.
"Ne smijem sada stati i pomisliti da sve znam! Ovo je tek početak vinske priče koja će dugo trajati i postati prepoznatljivost Subotice", priča Laszlo Boni.
Ambiciozni elektrotehničar, koji je u u naziv vinarije zajedno stavio ime grčkog boga vina i svoje prezime (Dionis + Boni = DiBonis), rođen je u Zmajevcu u Baranji i šogor je vjerojatno najdinamičnijeg suljoškog političara Deneša Šoje. Otac mu je radio kao mornar i često je bio odsutan od kuće. Zbog toga je mladi Laszlo morao raditi kao nadničar u tuđim vinogradima i tako pomagati obitelji. U Suboticu je odselio 1969. godine i dugo, dugo vremena nije primirisao grožđe. Na sjeveru Bačke je postao poznat kao jedan od prvih velikih privatnih poduzetnika.
"Kupovinom salaša s vinogradom u palićkom vinogorju, u ataru naselja Radanovac, 2003. godine sam reaktivirao svoj 'genetski kod' i počeo se zezati s vinarstvom. Kupio sam opremu, šest tankova po 750 litara, muljaču, prešu… No, bila je to katastrofalna godina. Jedva sam uspio napuniti jedan tank. Odlučio sam 2005. godine posaditi vinograd sa 30.000 trsova osam različitih sorata", priča Laszlo Boni o počecima Vinarije DiBonis.
U izboru sortimenta Laszlo Boni se opredijelio isključivo za svjetski poznate sorte, a među njima je bio i shiraz. I to unatoč savjetima poznatih enologa koji su mu sugerirali orijentaciju na lokalne sorte. Nakon što je Laszlo Boni ustrajao u namjeri sadnje shiraza, jedan od enologa je obećao javno pojesti svoju diplomu.
"Shiraz je, ipak, uspio, i to jako dobro, na iznenađenje svih. Enolog, koga ne želim imenovati, nije pojeo svoju diplomu, ali priznao je da je pogriješio! Pazite, možda u tom trenutku nisam ništa znao o vinima, ali znao sam se informirati o nečemu što me zanima. Ako sam taj shiraz u izvrsnom izdanju kušao u 200 km sjevernijem Egeru, neka mi netko objasni zašto shiraz ne bi mogao uspjeti i u Subotici?! Zainatio sam se nakon prvih procjena stručnjaka i zarekao da ću imati shiraz makar i u stakleniku! Kao posljedica mojeg eksperimenta, danas u Srbiji imate barem 10 vinara koji sade shiraz. Meni će ostati zadovoljština da sam bio prvi, a moj DiShiraz se u međuvremenu etablirao kao glavno vino Vinarije DiBonis", priča Laszlo Boni.
Ovaj hrvatski Mađar se, također, tvrdoglavo odlučio okušati i u proizvodnji ledenog vina te je od svoje prve prave berbe 2008. godine ostavio čak 4.000 trsova pinota crnog za ledeno vino. I uspio je! Nikad kasnije nije uspio ponoviti taj podvig.
"Uf, ledena berba je vrlo riskantna disciplina. Sjećam se da je 2008. godine u svibnju led potukao vinograd. Kad sam se odlučio na redovnu berbu, neki trsovi su se tek počeli razvijati. Sve sam ih ostavio za ledenu berbu i – dočekao! Puna dva dana smo prešali grožđe", priča Laszlo Boni.
Osim shiraza, kojeg obožava i po kojem je nazvao restoran (sada u najmu!) u kojem je organizirao jedini vinski trezor u Srbiji, Laszlo Boni ponajviše uživa u svojem cabernet francu, a rosé od sedam sorata (cabernet franc, cabernet sauvignon, merlot, shiraz, pinot crni i muskat hamburg) preporuča za "tople ljetne večeri".
U dvije, od 230 bačava koliko ih ukupno ima u golemoj "barik spavaonici za vina", Laszlo Boni drži cabernet sauvignon iz 2008. godine, kojeg ne kani buteljirati. Nudi ga rijetkima zanimajući se za reakcije, jer vino odležava u bačvicama od različitih vrsta hrasta.
Obožava vinare iz Villányja, Attilu Gerea i Joszefa Bocka, te velikom pohvalom smatra dar kojeg su mu uručili upravo u tom vinskom sjedištu Mađarske – drvenu ploču na kojoj piše Három Igaz Szó – Boni Bora Jó ("Tri istinite riječi – Bonijevo vino (je) dobro"). No, koliko god bio zanesen svojim meteorskim vinskim uspjehom, Laszlo Boni naglašava da u izrazito pivskoj i rakijaškoj zemlji, u kojoj godišnje stanovnik Srbije popije tek četiri litre vina, i on mora živjeti od – rakije. A Laszlo Boni pravi čak 30 vrsta rakija, među kojima i od bazge...
