Pogoni Dalmacijavina od jutros ponovno ne rade. Na poslu je tek nekolicina radnika koji u kamione ukrcavaju posljednje proizvedene palete vina. Zbog golemih dugova tvrtka ne može dobiti trošarinski broj, zbog čega ne mogu ni proizvoditi ni prodavati pića.
Iako je Vlada do sredine siječnja obećala, kako prenosi HTV, novac za plaće i raspisivanje drugog natječaja za privatizaciju - to se još nije dogodilo.
U siječnju 2011. godine počinje treći krug privatizacije "Dalmacijavina", s obzirom na to da tvrtka ispunjava svoju obvezu preseljenja iz trajektne luke, a kako je to dogovoreno na sastancima u Županiji, gdje su bili predstavnici Vlade, Hrvatskog fonda za privatizaciju i sindikata, kao i na sastancima održanim u Ministarstvu poljoprivrede i u HFP-u – kazuje Ivan Matković, predsjednik Uprave.
"Dalmacijavino" je 15. listopada počelo preseljenje vinske proizvodnje u svoje pogone u Sjevernoj luci, gdje su se do sada proizvodila samo jaka alkoholna pića i sokovi, među kojima i poznati Pipi.
U Sjevernoj luci nemaju dovoljno vlastitoga skladišnog ni kancelarijskog prostora, pa su dio skladišta uzeli u najam od "Imote", u blizini pogona.
Administracija i Uprava će otići u podstanarstvo za sedam tisuća eura mjesečno, u prostor od 700 kvadrata tvrtke "Gašperov", kat iznad njihova autosalona kraj Lovrinca.
"Radovi na preseljenju su izuzetno bitni u procesu nastavka privatizacije, a opstanak "Dalmacijavina" je jedino moguć ako se privatizacija kvalitetno okonča" - riječi su Ivana Matkovića. Treći krug privatizacije, napominje Matković, znači prodaju pod posebnim uvjetima.
Država će tako svoj paket od oko 80 posto dionica ponuditi za jednu kunu te za određeni iznos umanjiti svoja potraživanja prema "Dalmacijavinu", a koja danas iznose 800 milijuna kuna.
Tako će kupac preuzeti taj dug prema državi na koji će dobiti diskont koji može biti u rasponu od 0,1 do 99,9 posto, napominje Matković, a točno će se znati kad u siječnju HFP raspiše natječaj za privatizaciju.
Od kupca će se tražiti plan razvoja tvrtke, obveza ulaganja, nastavak djelatnosti, da zadrži sve zaposlenike, kojih je trenutačno 460, i da poštuje njihova socijalna prava iz kolektivnog ugovora.
Prvi i drugi krug
U prvom krugu privatizacije, kada je država svoje udjele prodavala po punoj cijeni i kada se nije odricala svojih potraživanja, nije bilo zainteresiranih kupaca "Dalmacijavina".
U drugom drugu, kada je država dala 90 posto popusta na vrijednost tvrtke, nije prihvaćena ponuda "Keruma", kao ni ponuda "Luje" iz Lovrana, s obrazloženjem da jamstva koja su ponudili nisu dovoljno kvalitetna.
Zatim je afera "Maestro" zaustavila cijeli proces privatizacije. Matković navodi kako se očekuje da će privatizacija biti okončana do ožujka, kao i preseljenje koje se financira preko HFP-a.
Tada će objekt u trajektnoj luci, koji se nalazi na lučkom dobru, "Dalmacijavino" ustupiti Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, a sve prema sporazumu koji su potpisali u siječnju ove godine.
Naime, pri pretvorbi 2002. u temeljni kapital nije ušlo zemljište u trajektnoj luci, već samo zgrada i oprema. Također, "Dalmacijavino" nije moglo dobiti koncesiju da tu obavljaju svoju djelatnost jer GUP tu ne predviđa proizvodnju, već lučku, ugostiteljsku i turističku djelatnost.
No "Dalmacijavino" je u Splitu vlasnik još 67.753 kvadrata zemljišta na Stinicama, na kojemu se nalazi spomenuta tvornica pića.
Stanje na zemljištu
"Osim što bi se tu parkirala vozila tvrtke, na tom prostoru bi se trebala graditi upravna zgrada, a novac za to bi trebao biti predmet privatizacije", tvrdi direktor Matković. No problem je što je na dijelu tog zemljišta jedna osoba bez ikakvoga prava izgradila tri stambene kuće.
Također, 9491 kvadrat zauzima parking prostor za tešku mahanizaciju tvrtke "Adriacink" koja je to kupila u stečaju "Obnove" za 456 tisuća maraka.
"Dalmacijavino" je na Trgovačkom sudu uspjelo dokazati da je taj isti sud prije više godina pogriješio kada je njihovo zemljište prodao u stečaju "Obnove", te o tome ima nepravomoćnu presudu.
Još 1955 kvadrata tog zemljišta je zauzeo "Cestar" koji tu drži mehanizaciju i ima priručno skladište za strojeve i šljunak. Spor koji je pokrenut 2000. godine na Trgovačkom sudu je koncem 2009. pravomoćno okončan u korist "Dalmacijavina", a prema riječima Ivana Matkovića, "Cestar" je obećao da će im prepustiti te objekte kod se oni budu selili na Stinice.
Dugovi
'Dalmacijavino' nema ni jedan kredit jer ih je sve uspjelo otplatiti. Od 800 milijuna kuna tvrtkina duga prema državi, 60 posto se odnosi na kamate. Naime, na osnovicu duga im se svake godine obračuna 60 milijuna kuna kamata. Svojim zaposlenicima za dvije plaće i doprinose duguje 50 milijuna kuna. Broj od sada 460 zaposlenih smanjuje se jer dio njih odlazi u prijevremenu mirovinu, čime ostvaruju pravo na minimalnu otpremninu u iznosu od 20 do 40 tisuća kuna, a koje im "Dalmacijavino’ mora isplatiti krajem godine" - napominje Matković.
"Dalmacijavino" je u većinskom vlasništvu više državnih fondova, dok mali dioničari drže nešto manje od 20 posto.
