Jučer je bilo to pravo vrijeme, pravi trenutak za mrvicu eno-gastronomskog i kulturnog hedonizma sivoj svakodnevici u prkos
Istinski zaljubljenici u plemenitu kapljicu kažu kako je uvijek pravo vrijeme za čašu dobrog, pomno odabranog, vina. Pravo je vrijeme, u iščekivanju današnjeg otvaranja festivala vina Dalmacija Wine Expo u Splitu (koje se ove godine na žalost tek jednim dijelom odvija u Makarskoj) bilo i za predstavljanje vina "Kairos" (pravi trenutak ili Božje vrijeme) u Konobi Kalalarga 23. travnja. Ništa zato, rekli bismo, što Makarska ove godine nije središnjim mjestom vinskog događanja, jer na Kačićevu trgu 1. i 2. svibnja možda će biti pravi trenutak za rušenje Guinnessovog rekorda u nazdravljanju. U to ime nazdravilo se jučer uz tri crna viteza od "Kairosa".
Za Crljenak, Tragurion Cuvee i Plavac mali, tvrtke "Vinski dvori" dobivenih od grožđa odnjegovanog na području trogirsko – kaštelanskog vinogorja u vinogradu na obroncima brda Babe, čini se da i ne postoji krivi trenutak. Voćni, snažni Crljenak, osvaja neskrivenom drskošću opravdavajući status šarmantnog "primitivca", pretka "dobro obrazovanom", pomalo oholom, a nadasve karakternom Plavcu malom (čije draži leže u skladnoj suradnji s /decentno pritajenim/ mirisima mediteranskog bilja), a zavodljiva kupaža Cabernet Sauvignona, Merlota i Syraha koja nosi ime Tragurion Cuvee (Tragurion – grčki naziv za Trogir) nudi se poput elegantnog vladara taninske doline – spreman za izazove u svim situacijama i u svakom trenutku.
Priča o "Kairosu" ne bi mogla biti tako dojmljiva da nije dijelom gastro-avanture, baš kao što ni pažljivo odabrane delicije Maria Tomaša ne bi došle do punog izražaja da "Kairos" nije odredio pravi trenutak za njihovo iznošenje na stol zavjerenicima tog rubinskog iskustva. -Počeli smo, onako klasično – s pršutom i sirom, a da bi odgovorili na izazov prvoga vina pripremili smo jednu paštetu od teleće i pileće jetrice s dodatkom fazanova mesa poduprijevši sve s domaćim pekmezom od suhih smokava. Kao glavno jelo poslužili smo makarsku pašticadu (da bismo udovoljili očekivanja Crljenka) i tunu u toploj marinadi da se Plavac mali ne naljuti. Treće jelo, a na "zahtjev" Tragurion Cuvee-a bio je beefsteak u umaku od reduciranog crvenog prošeka i samog traguriona, osnaženo aromom samonikle majčine dušice. Za prilog pripremili smo domaće njoke s rikulom i orasima -, opisao je gastronomski dio priče Mario Tomaš, a o vinima poneku riječ nam je kazao Petar Andrijašević. – Sva vina su vrhunska – savršeno napravljena. Osobno, plavac mi je najdraži, ali to istodobne ne znači i da je najbolji. Odabir jela uz ova vina je bez greške, a osobito beefsteak u umaku s majčinom dušicom i prekrasnim njokima -, kratko se osvrnuo.
Intrigantna Tomaševa pašteta kasnije je toga dana oplemenila promociju knjige Veljka Barbierija "Vrijeme je za gozbu", a nazdravilo se čašom vina još jednog, svima nam dobro poznatog, eno pronositelja – kralja kujundžuše s obala modrog jezera – g. Grabovca. Jučer je bilo to pravo vrijeme, pravi trenutak za mrvicu eno-gastronomskog i kulturnog hedonizma sivoj svakodnevici u prkos.
