Vino

Kalifornijska vinarka Sonja Magdevski, porijeklom iz Sjeverne Makedonije, ime je koje ima sve veći značaj na američkoj vinskoj sceni. Vlasnica kuće Casa Dumetz oprobala se u pravljenju vina od od shiraza, viogniera, pinot noara i grenachea, i na kraju se "skrasila" na izvanrednim vinima od pinot noara, njene prve i najveće ljubavi - svo vrijeme ističući utjecaj koji je makedonsko podneblje imalo na njeno vinsko stvaralaštvo.

Priča o vinarki Sonji Magdevski počela je još 2003. godine kada je, kao stipendista Fulbrightovog programa, u postojbini svojih roditelja istraživala makedonsku društvenu i političku scenu za svoj magistarski rad iz novinarstva. Presudna je bila posjeta djedovini: otac ju je poveo na staro obiteljsko imanje na kome su još uvek rasli čokoti vinove loze. Kako je kasnije rekla, tada se u njoj probudila želja za pravljenje vina, a konačna odluka donjeta je nakon što je u Malibuu, u kome živi od 2002. godine, upoznala glumca Emilia Esteveza. Estevez je u to vreme uvelike pripremao otvaranje vinarije Casa Dumetz, a Sonja mu se pridružila u ovom poduhvatu, istovremeno pohađajući i satove vinogradarstva i enologije na lokalnom sveučilištu. Zajednički posao pratila je i ljubav, koja se okončala posle jednog desetljeća, a 2016. godine Estevez je prodao svoj dio zajedničkog biznisa i Sonja je postala jedini vlasnik vinarije Casa Dumetz.

Danas je Sonja Magdevski vinarka velikog iskustva i strasti prema pinot noaru. U intervjuu za Wine and Whiskey Globe, objavljenom prije nekoliko dana, ona je kazala kako je za nju rad s pinot noaro najveće zadovoljstvo.
Pinot noar je konzistentan. Kada se dobro radi s njim, on daje puno, a opijaju me dramatične razlike u aromi koje se javljaju kroz cijeli proces fermentacije. Ljepota pinot noara izravno se pretače u boce vina - govori Sonja Magdevski, koja je puna ljubavi prema toplom teroaru Santa Barbare u kojem nastaju njena vina.

Odabrala sam raditi baš ovdje zato što je grožđe koje ovde raste elegantno i iskreno. Puno je lakoće postojanja, a snažnog karaktera. Intenzivnog je okusa koji rađa ekstremno zadovoljstvo. Ovo mjesto je prisno, njegova svedena geografija se uparuje s mojim velikim snovima. Istovremeno je jednostavno i čudesno složeno i uvek želite još nešto od njega - poetski je ispričala vinarka.

Priča o Sonji Magdevski predstavlja otjelotvorenje "američkog sna" - vinsko podneblje sunčanog Balkana utjecalo je na djevojku, koja je u vrijeme svog susreta s prapostojbinom imala sasvim drukčije ambicije, da potpuno promeni svoj životni put i da u Kaliforniji nastavi ono što su počeli njeni djedovi. A u svom radu Sonja Magdevski primenjuje suvremene metode u kombinaciji s drevnim znanjima o vinskom poslu, praveći prirodna, a tehnološki perfektna vina koja stječu sve veći broj poklonika.
Vodim se filozofijom čistoće mjesta. Uvijek radim sa zdravom dozom cijelih grozdova, i to, zajedno s dugom, nježnom fermentacijom na niskoj temperaturi, daje jako aromatična vina sa voćnim naglascima i nevjerovatnom teksturom - govori Sonja Magdevski, čija vinarija svakog dana ugošćuje enofile koji obilaze i male, a uspješne vinarije smještene izvan epicentara američkog vinarstva, Nape i Sonome. Sudeći po strasti koju Sonja ulaže u svoj rad, od nje se velika djela tek očekuju.

Isto kao što vino s godinama postaje sve bolje, tako i arome njegove crne verzije bolje percipiraju ljudi kako sazrijevaju i odrastaju. Za sve to je, tvrde naučnici, zaslužna promjena u sastavu naše pljuvačke.

Shodno tome, sastav pljuvačke i količina koju proizvedemo doprinosi tome da s godinama možemo uočiti dim ili neku paprenu aromu koja je karakteristična za crno vino.

Takva istraživanja bi mogla dovesti do toga da se prave vina koja su više prilagođena određenim grupama potrošača.
Mogli bismo proizvodnju vina učiniti različitom kako bismo na takav način mogli napraviti ugodnije arome na osnovu fiziologije potrošača, kazala je Maria Angeles del Pozo Bayon, znanstvenica koja je radila na istraživanju španjolskog Instituta za znanost i istraživanje hrane u Madridu.

Iako se ljudi vremenom mogu navići na određene arome vina poput onih suptilnih, kako su istaknuli znanstvenici, ne smijemo zaboraviti da je njihova percepcija također povezana sa sjećanjima i emocijama.
Ako nam je dobro poznat miris koji u našoj sjećanju budi emotivnu vezu, prepoznat ćemo ga bez obzira na fizičke uvjete, navela je Federica Zanghirella, potpredsjednica britanske udruge somelijera, koja nije bila uključena u navedeno istraživanje.

Kako se dalje navodi, našu percepciju oblikuju i fiziološki faktori poput oblika usta ili sastava naše pljuvačke koja transportira i rastvara aromatična jedinjenja u vinu nastala djelovanjem enzima koje sadrži.

Prethodna istraživanja ukazuju na to da naša pljuvačka s godinama postaje sve obilnija i koncentriranija. Da bi bolje razumjeli kako takve promjene mogu utjecati na percepciju vina kod ljudi, Bayon i njene kolege su ispitale 11 ljudi od 18 do 35 te drugih 11 starijih od 55 godina i tom prilikom ih obučili na koji način mogu prepoznati i ocijeniti intenzitet aroma u vinu.

Osim toga, uzeli su uzorke pljuvačke i procijenili koliko je ovi ispitanici mogu proizvesti, kao i pH vrijednost, sadržaj proteina i aktivnost različitih enzima.

Nakon toga su sudionici u ispitivanju testirani na prepoznavanje izraženih aroma u crnom vinu. Starije osobe su bile osjetljivije na paprene i arome dima i ocjenjivali su ih duže i intenzivnije opisivali okuse, nego što su to radili mlađi volonteri.
Međutim, nije samo starost ta koja može utjecati na percepciju određenih aroma, već i sadržaj posljednjeg obroka kušača. Što znači da će različito osjetiti aromu vina oni koji nisu ništa prije toga jeli, ali i oni koji su pojeli neke ugljikohidrate, unijeli proteine te konzumirali kiselu ili slanu hranu, pojasnila je Zanghirella.

Potrebno je dalje raditi na istraživanjima kako bi se uočilo hoće li starije osobe bolje percipirati i druge vinske arome.

Baxon je kazala da njen tim također istražuje i to kako namirnice koje jedemo mogu promijeniti sastav naše pljuvačke, a samim time i prepoznavanje okusa vina.

Postoje trenuci kada ćete htjeti popiti tek čašu ili dvije vina, ali što onda s otvorenom bocom?

Nemojte odmah prosuti višak, postoje načini na koje možete otvoreno vino neko vrijeme održati 'svježim'.

Prije svega moramo znati zašto se vino uopće kvari. Sve se svodi na razinu kisika koji dolazi u kontakt sa samim vinom, kaže Cristopher Hoel, somelier i vrhunski stručnjak za vina.

Vino zahtjeva osjetljivu ravnotežu izloženosti kisiku. Kisik je presudan u procesu fermentacije i može pojačati okuse i arome vina koje se jednom otvori, ali prevelika izloženost pretvoriti će vaše vino u ocat.
Stoga se gotovo svaki savjet za očuvanje vina koji ćete naći temelji na smanjenju izloženosti vina kisiku, dodao je Hoel.

Kako produžiti "život" otvorenom vinu

1. Zatvarajte bocu odmah nakon upotrebe

Prva crta obrane vina je i najjednostavnija. Pazite da vino zatvarate odmah nakon što ste istočili dio.

Možete misliti kako je u redu držati vino otvorenim dok ispijate jednu čašu, ali što više ograničite pristup kisika vinu, to će ono duže ostati dobro.

2. Držite vino uspravno

Ako držite vino u uspravnom položaju, smanjujete površinu koja može doći u dodir s kisikom i tako se usporava proces oksidacije.

3. Nabavite neke manje boce

Ukoliko niste uspjeli popiti cijelo vino do kraja, možete ga pretočiti u manju bocu te na taj način smanjiti količinu kisika pohranjenu s vašim vinom.

4. Držite vino na hladnom i tamnom mjestu

Kisik nije jedini neprijatelj vina, štete mu i svjetlost te visoke temperature.
Pokušajte svoju otvorenu bocu držati na tamnom i hladnom mjestu. Hladnjak je obično dobro mjesto i u njemu vino može dugo ostati dobro. To usporava i proces oksidacije jer se molekuli kreću jako sporo na hladnom, rekao je Hoel i dodao da to vrijedi samo za otvorene boce, a zatvorene nije dobro čuvati u hladnjaku.

5. Uložite u sustav za očuvanje vina

Postoje dva uobičajena sustava, vakuumska crpka, koja vadi višak zraka iz otvorene boce te tako možete dodati nekoliko dana života svom otvorenom vinu, a nešto ozbiljniji metod je onaj s plinovima, dušikom i argonom.

Metoda s plinom djeluje tako da u otvorenu bocu nasprejate malo plina koji će tada stisnuti kisik te vam tako vino duže održati svježim.

Vinogradarska 2021. godina je već počela, rekao je Radovan Vukoje, čuveni trebinjski vinar i vlasnik jedne od vodećih vinarija u BiH i regiji.

Ova godina je bila dobra kada su u pitanju vremenski uvjeti za rad u vinogradima, a uprkos teškoćama s kojima su se suočili ugostiteljski i turistički sektor, za koji je "Podrum Vukoje 1982" usko vezan, 2020. će pamtiti po zvučnom priznanju za njihovu čuvenu žilavku.
Radimo normalno, pod tim podrazumijevam da poslujemo u vinogradu, jer smo već krenuli s rezidbom, koju obavljamo već deset dana. Radi se destilacija, završili smo proces primarne proizvodnje vina. Što se tiče samog procesa proizvodnje i ostalih stvari vezanih za vinograd i podrum, sve radimo kao da nema krize, sve uz poštovanje epidemioloških mjera i preporučeni razmak. Pošto smo vezani uz ugostiteljsko-turistički sektor, koji je najviše pogođen, a naša firma ima i svoje ugostiteljsko-turističke komplekse, to smo osjetili i mi vinari, govori Radovan Vukoje.

Nada se kako ova situacija neće još dugo trajati i da će se početi oporavljati i turizam i ugostiteljstvo.
Bitno je da se počne nešto dešavati, da dobijemo tu satisfakciju što smo sve vrijeme ove pošasti marljivo radili, te da se u narednom periodu sve vrati na stare staze, ističe Vukoje.

Vinarija "Podrumi Vukoje 1982" je fokusirana na kvalitet i radi isključivo vrhunska vina.

Čuvena žilavka iz Carskih vinograda "Podruma Vukoje 1982" ove godine je dobila lijepo priznanje pa su carsko vino koje se pravi od grožđa ove autohtone sorte vinove loze najboljim proglasile Jancis Robinson, svjetski poznata vinska kritičarka, novinarka i vinski pisac iz Velike Britanije s titulom Master of Wine, i Caroline Gilby, koja takođe nosi ovu prestižnu titulu.

Robinsonova je na svojoj službenoj stranici jancisrobinson.com dala jako visoke ocjene za Vukojevo carsko vino, koje je opisala sljedećim riječima:
Vino je nastalo u obnovljenom Carskom vinogradu, za kojeg vlasnik Radovan Vukoje smatra da je najbolje mjesto za žilavku. Sortni sastav 93% žilavka i 7% bena. Fermentira i odležava u 'acaciai' jednu godinu. Karakteriše je divan miris za začinskom kruškom, bijelom breskvom, mandarinom i blagom notom bagremovog meda. Bogata je, složenog ukusa, zaokružena i svilenkasta s nježnim kiselinama i dugotrajnim završetkom.

Ove godine su u ovoj trebinjskoj vinariji radili selekciju grožđa i zelenu berbu.
Sve smo usmjerili kako bismo proizveli što bolje vino. Naravno, ove godine smo imali i jako dobre uslove. Pošto radimo s vinogradom i fabrikom na otvorenom, mnogo nam je bitno da imamo lijepo vrijeme. Istakao bih da radimo vina isključivo iz svog vinograda i nemamo nikakvog otkupa. Proljeće i ljeto su bili lijepi, tako da smo imali dobru i uspješnu berbu. Nadamo se da ćemo nastaviti da radimo to što smo radili i ovih godina, da budemo prisutni na tri kontinenta. Iako je teška godina uz pandemiju korona virusa, mi smo dva puta izvozili naša vina i u Ameriku i Kinu, a prisutni smo u regionu. Nastavili smo da radimo sa svim našim kupcima koje smo imali i ranijih godina. To je dokaz visokog kvaliteta koji posjeduju naša vina i povjerenja koje imamo među kupcima, ističe uspješni trebinjski vinar.

Njegova poruka za sve potrošače u BiH jeste da kupuju domaće i podrže bh. privredu u ovim teškim i izazovnim vremenima.

Naveo je da zemlje regije stalno rade na tome. Primjer je, navodi, Hrvatska, koja je uvijek bila zatvorena, a sada još više, za sve proizvode iz regije.
Ostale zemlje su slijedile taj primjer, a nadam se da će i naši ljudi shvatiti da upravo zbog satisfakcije koju dobijaju vrhunskim domaćim proizvodom, namjerno kažem vrhunskim jer vina proizvedena u Hercegovini su upravo takva, treba da podrže hercegovačke domaće proizvođače. Mi u našoj zemlji generalno imamo fantastičnu hranu i vina, tako da to nikakvim stranim proizvodom ne treba mijenjati. Država nam je u ovoj situaciji s pandemijom vrlo malo pomogla. Razumljivo je, jer nema novca, ali mislim da tu ima više prostora i mora se više pomoći, kako bi se sačuvala domaća poljoprivreda, koja je svugdje subvencionisana, naveo je Vukoje.

Došlo je vrijeme za mlado vino. Deset međimurskih vinarija predstavilo je "Mlado Međimurje", nova mlada vina iz berbe 2020. Mlado Međimurje je mlado vino mladih vinara, nove generacije već poznatih međimurskih vinskih obitelji. Mlado Međimurje ima lagani okus, niski alkohol, jak i privlačan miris, vitko tijelo i lepršavu svježinu, zbog čega je idealno kao vino za predah, za druženja i obiteljske objede. Najbolje je kvalitete u razdoblju od tri mjeseca od puštanja na tržište, a vrhunac se očekuje oko Božićnih blagdana.

Vinarije zastupljene u projektu Mlado Međimurje su Cmrečnjak, Dvanajščak-Kozol, Horvat, Jakopić, Knehtl-Medenjak, Kocijan, Kunčić, Lovrec, Preiner i Štampar. Svaka od njih proizvela je vlastito mlado vino sličnih svojstava, lagano, svježe i zavodljivo.

Vina su dostupna u vinotekama i kod distributera vina širom Hrvatske. Neki od njih su Roto svijet pića, Vrutak, Bornstein, Vivat fina vina i Magma, a mogu se naći i u brojnim restoranima. Osim mladih vina može se uživati i u nagrađenim međimurskim vinima. Na ovogodišnjem najznačajnijem svjetskom ocjenjivanju vina Decanter World Wine Awards 2020. međimurski vinari osvojili su brojne nagrade.

Pjenušac Urban white vinarije Štampar osvojio je zlatnu, a pjenušac Sibon brut vinske kuće DGA srebrnu medalju. Pjenušac Urban white vinarije Štampar slamnato je žute boje i odlično se perla, svjež je i lepršav. Okus mu je trajan, elegantan i harmoničan a sljubljuje se s međimurskom, ali sa sredozemnom hranom poput kamenica, omleta s gljivama, kremastih rižota, tjestenine i quicha.

Ova nagrada dodatna je potvrda onog što smo temeljem naših dosadašnjih iskustava i vinskih znanja duboko u sebi nekako znali. Pušipel je prava sorta za proizvodnju pjenušaca i upravo to je razlog zbog kojeg smo se odlučili pjenušac proizvoditi od naše izvorne međimurske sorte i po tome smo zaista jedinstveni. Ustrajnošću i stalnim traganjem za znanjem i inovacijom uspjeli smo proizvesti pjenušac koji je danas, potvrđeno i na međunarodnoj razini, u samom vrhu hrvatske vinske scene - rekao je dobitnik zlatne medalje David Štampar.

Inače Međimurska županija je vrlo "pjenušava" jer mnogi vinari svoje vinsko umijeće potvrđuju i pjenušavim vinima među kojima su i pjenušci Cmrečnjak, Dvanajšćak Kozol, Hažić, Tomšić i Jakopić.

Na ovogodišnjem Decanteru našla su se i druga vina međimurskih vinara, koja su osvojila još sedam srebrnih, šest brončanih nagrada te jednu nagradu u kategoriji vina s preporukom.

Dobitnici srebra su vina Lovrec Izborna Berba Bobica Traminac Mirisavi 2018, Cmrečnjak Classic Pušipel 2019, Hažić Sauvignon 2019, Kocijan Pušipel Classic 2019, Vina Horvat Pušipel Classic 2019, Cmrečnjak Sauvignon 2019., Cmrečnjak Pinot Sivi 2019.

Brončane nagrade pripale su Petru Kocijanu za Sauvignon 2019., vinskoj kući Hažić za Barrique Chardonnay 2018., vinima Preiner za Pušipel Classic 2019. te vinskoj kući Dvanajščak-Kozol za vina Pušipel Classic 2019., Pušipel Prestige 2017. i Crni Pinot 2016, a nagrada u kategoriji preporuka pripala je Pušipelu Classic 2019. vinarije Štampar.

Ukupno 15 nagrada i jedna preporuka izvrstan su rezultat međimurskih vinara na prestižnom međunarodnom vinskom natjecanju Decanter, posebice ako uzmemo u obzir da je 2020. godina donijela čak četiri medalje više nego prethodna godina.

Od desetoro istarskih dobitnika platinastih i zlatnih medalja s ovogodišnjeg Decanterovog ocjenjivanja većina su iskusni veterani koji su medalje i dosad zasluženo osvajali, pa su im ove došle kao kontinuitet u napretku. Uvrstila se u taj zlatni vrh i pokoja vinarija kojoj je nakon više desetljeća upornog proboja k vrhu Decanterovo zlato došlo kao bljesak, kao dugo očekivano lansiranje u društvo najboljih. Tako je nekako slučaj s vinarijom Terzolo iz sela Brčići na Poreštini. Zlatnu Decanterovu medalju dobila je njezina macerirana malvazija Campi del bosco iz berbe 2019. godine, vino neobično i za izbor Decanterovih sudaca, a i za samu vinariju iz koje dolazi ovo vino.

Njen današnji motor-pokretač, Roberto Terzolo, treća je generacija vinske obitelji u kojoj je ozbiljni posao s lozama i vinom započeo njegov djed Petar, tamo negdje 1950-tih godina. Preokret se događa 1995. godine, kada vinariju preuzima Robertov otac Serđo, a mladi Roberto pomaže ocu u vinogradu i podrumu i pomalo se uči tajnama vinarskoga zanata. Već 1997. godine njihova je malvazija osvojila prvu zlatnu medalju na Vinistri; u to vrijeme Roberto je na početku studija vinarstva u Poreču, a deset godina kasnije, sada već diplomirani enolog Roberto Terzolo sa svojom je malvazijom napravio korak dalje i postao šampion Vinistre.

Sredinom prvog desetljeća novog tisućljeća u vinariji Terzolo događaju se tri važne novosti. Prva je da Roberto preuzima odgovornost za rad u podrumu, dok njegov otac Serđo još uvijek brine za vinograd (iako u obiteljskim vinarijama zapravo svi sve rade zajedno). Druga je novost da se njihovi vinogradi značajnije obogaćuju crnim sortama, koje tada ponovno postaju popularne, a treća je da već tada dobar dio svoje proizvodnje vinarija Terzolo izvozi, i to u SAD, Italiju, Poljsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru… Kod kuće se pak plasman stabilizirao u pravcu dobrih restorana, dok se dio vina u rinfuzi prodavao preko točionice na tržnici u Poreču.
Zanimljivo je preko te točionice bilo biti u svakodnevnom kontaktu s ljudima, čuješ kako tržište diše, a ljudi stalno mijenjaju gušte, pa i vino se u 25 godina dosta promijenilo, primjećuje Roberto Terzolo.

Ova je vinarija jedna od rijetkih koja ne prima goste na degustacijama, ali i to će se promijeniti jer se buduća kušaonica upravo uređuje, pa će i namjernici koji ovamo svrate moći kušati i Decanterovog laureata i druga odlična Terzolova vina.

Danas vinarija Terzolo dobiva grožđe sa 6,5 hektara vinograda u kojima rastu malvazija, muškat žuti, merlot, teran i porečki muškat ruža. Od tih sorti nastaje osam etiketa vinarije Terzolo: suhi rose od terana, teran, merlot, polusuhi porečki muškat ruža, polusuhi muškat žuti, svježa malvazija, macerirana malvazija Campi del bosco, i pjenušac od malvazije zanimljivog imena O'Štriga. Vinska paleta vinarije Terzolo prilično je "čista" i jasno usmjerena prema monosortnim vinima među kojima dominiraju autohtone sorte, a kad se vinar u nekom određenom stilu jako izvješti, da ne kažemo vrhunski profesionalizira, tada poželi malo i eksperimentirati. Plod jednog takvog eksperimenta je upravo Decanterovim zlatom nagrađena macerirana malvazija Campi del bosco, tako nazvana prema toponimu na kojem je prije šezdesetak godina zasađen jedan od najstarijih vinograda obitelji Terzolo.
Taj je vinograd jako škrt po rodu, loze su stare i gusto sađene, ali daju prekrasno grožđe. Tamo ne treba smanjivati prinos jer je ionako malen, a to smo grožđe brali tek malo kasnije nego za običnu malvaziju, tako da nema previše alkohola, ali još uvijek ima lijepu svježinu, objašnjava Roberto Terzolo.

Treba ovdje napomenuti da se malvazija Campi del bosco radi tek dvije godine, dakle riječ je o potpuno novom vinu ove vinarije, za koje se grožđe, naravno, bere ručno. Dalji postupak je fascinantan što se tiče pažnje i količine rada uloženih u nastanak ovog zanimljivog vina: peteljke se odvajaju, a cijele bobe se bez gnječenja ostavljaju u inox vinifikatoru u kojem se odvija spontana fermentacija, pred čiji se kraj tek dodaju selekcionirani kvasci. Nakon 15 dana maceracije mošt se prešanjem odvaja od dropa i nastavlja fermentirati još desetak dana, a kad se fermentacija smiri, vino se otače s grubog taloga i ostavlja još tri mjeseca na finom talogu, a za to vrijeme obavi malolaktičku fermentaciju, također spontanu. Za ovakav postupak, u kome je ljudska intervencija minimalna, stvarno treba imati jako dobro grožđe, jer vino je gotovo već na proljeće: tada se puni u boce i u bocama čuva još šest mjeseci, bivajući spremno za tržište negdje u kasnu jesen: ukupna proizvodnja malvazije Campi del bosco dakle traje malo duže od godine dana.

Rezultat ovog postupka, koji je oduševio Decanterove suce toliko da su sav taj trud odlučili nagraditi zlatnom medaljom, je vino s 13 posto alkohola, voćnog, punog sortnog okusa s aromama ušećerenih badema i blagoga meda, svijetle slamnato-žute boje, lagano tanično iako u drvu uopće nije bilo, dugog i postojanog okusa.
Što čuješ na nosu, ponavlja se u ustima, opisuje Roberto Terzolo ovu malvaziju, za koju preporučuje sljubljivanje s hobotnicom ispod peke, mesom na žaru, škampima i drugim rakovima, kako na buzaru tako i pečenima.
Ova je malvazija namijenjena za restorane i "koncipirana" je za dulje čuvanje, kaže Terzolo, a na ocjenjivanje je slana jedino Decanteru, čak ni na Vinistri nije bila.

Osim što je za nju zaslužan Roberto Terzolo kao enolog, doprinos njenom osmišljavanju dao je i sommelier Klaudio Juričić, čiji je monogram otisnut i na etiketi. Sirovina za treću seriju malvazije Campi del bosco, iz ovogodišnje berbe, je na odležavanju, i od nje Roberto Terzolo također očekuje vrhunski konačni proizvod.

I pjenušac O'Štriga je novo vino vinarije Terzolo, osmišljen prije dvije godine, kada i malvazija Campi del bosco. Imenu tog pjenušca kumovao je Robertov kum, koji na Limu ima uzgajalište školjaka, među njima i oštriga, pa mu je želja bila da mu Roberto napravi pjenušac koji ciljano ide uz oštrige. O'Štriga je napravljena od čiste malvazije, pobrane malo ranije "da alkoholi ne pobjegnu", baza je odstajala na talogu godinu i pol, a dio mošta sačuvan je za sekundarnu fermentaciju, tako da se nikakvi likeri nisu dodavali nakon degoržiranja. Sveukupno je dvije godine prošlo od berbe pa do čaše. O'Štriga se na kraju svog sazrijevanja osim aromama malvazije oplemenila još i aromama kamilice i livadnog cvijeća, i pokazalo se da se doista lijepo slaže i sa sirovim oštrigama, i s dondolama.

S malvazijom je Roberto Terzolo doista isprobao različite kombinacije i stilove, ali kaže da mu je svježa ipak najdraža: uostalom, upravo je s njom bio tri puta šampion Vinistre, dobitnik nagrade Corona na ocjenjivanju Vinibuoni d'Italia, zlatne medalje na festivalu malvazija u Portorožu, a na Decanteru je nagrađivana i njegova svježa malvazija, lani srebrnom a ove godine brončanom medaljom.
Vinograd je kao brod, ako ga se dobro vozi, sigurno će stići u svoju luku. Vinograd na dobroj poziciji je kao brod na mirnom moru, s tim da vinogradu ne smeta ako uvijek malo puše, što za rezultat ima manje bolesti, a to znači manje tretiranja, naposljetku možeš sam birati termin berbe. Posao u vinogradu je najvažniji, njegovanje vinograda je kao plovidba preko oceana, a berba je dolazak u luku, slikovito opisuje Terzolo svoj odnos prema vinogradu.

Crnim sortama obitelj Terzolo tradicionalno nije bila jako posvećena, no potražnja za takvim vinima ponukala ih je da posade teran i merlot. Obje sorte su jako zahvalne za obradu, zelenom berbom krajem srpnja postiže se da ne rode previše, beru se po mogućnosti što kasnije, da se na trsu malo prosuše, a to je ove godine bilo u listopadu. I teran i merlot se u podrumu njeguju na sličan način, nakon dva tjedna maceracije odleže po godinu dana u inoxu, zatim se napune u boce, i to je to, sve bez drva. Terzolov teran također je jednom bio šampion na Vinistri, a kušajući onaj iz 2017. godine otkrili smo među njegovim bogatim aromama i višnju, i griotte, i cimet, uz druge začine, pa i paprenjake, gutljaj ovog vina ostavlja dojam slatkoće iako neprovrelog šećera nema, a i kiseline su mu netipično niske za teran.

Dok bi Terzolov teran prijao uz mesne gulaše uz domaće njoke ili fuže, ili pak romba s krumpirima, ili janjetinu na padelu, merlot iz 2018. bio sa svojih 14,3 posto alkohola te aromama griotta, čokolade, suhih šljiva i drugog suhog voća bolje parirao crvenom mesu poput bifteka ili fiorentine. Zanimljivo je da Roberta Terzola zasad ne zanima raditi kupaže, jer su mu i teran i merlot kakve sada radi dovoljno osebujni i zanimljivi, a ne zanima ga niti njegovati vino u drvenim bačvama, možda i zato što za njih u sadašnjem podrumu - nema mjesta.

Uspješna priča koju je vrijedilo prenijeti na papir ovoga puta dolazi iz Opuzena. Iza nje stoji šesteročlana obitelj Deak - roditelji Damir i Marijana, sinovi Dino i Denis te kćeri Maša i Mara. Njihova vinarija 'Deak', najmlađa u Vinogorju Komarna, na nedavnom je najutjecajnijem svjetskom vinskom natjecanju 'Decanter' osvojila dvije medalje - srebro za Pošip 2018 i bronca za Plavac 2017., a samo godinu ranije brončanu medalju za Pošip 2017.

Mukotrpan rad mladih vinara, koji su prvu berbu grožđa imali 2015. godine, rezultirao je ovim vrijednim nagradama. Za ovu vinariju, takva su priznanja u vrlo kratkom razdoblju samo potvrda kvalitete njihovih vina, a koja im svakako pomažu u plasmanu proizvoda na tržištu koje obuhvaća primarno južnu Dalmaciju, od Zadra do Dubrovnika.

Rose u Americi

Dodaju kako su prošle godine plasirali vlastiti Rose u Sjedinjene Američke Države, točnije u Massachusetts. Nadaju se da će se iduće godine jedan od Pošipa s 'Decantera' naći u ponudi u restoranima s tog područja. Inače, obitelj Deak proizvodi vina Plavac Mali, Pošip, Rose i Prošek kojeg rade od plavca malog na starinski, tradicionalni način. Prvi korak u svijetu vinogradarstva, ali i maslinarstva napravili su prije deset godina. Popričali smo s vrijednim Dinom i Denisom, koji ističu da je želju za stvaranjem vlastitog vinograda imao pokojni djed. On je cijelu ideju i započeo, no nije uspio doživjeti njeno puno ostvarenje.
Moj otac i stric nastavili su posao. Jednu od linija vina, onu vrhunskih, prodajemo pod brendom 'Ćaća moj', a drugu liniju kvalitetnih pod 'Dida moj'. Djedu u spomen nazvali smo liniju tim imenom - rekao je Dino.

Šumu i krš na području Kremene, početkom su ovog desetljeća, nakon ulaganja značajnih financijskih sredstava pretvorili u plodno tlo. Tu su, na 22 hektara podigli vinograde zasadivši prve nasade autohtonih sorti pošipa i plavca, zatim maslinike, citruse i šipak. U masliniku, koji se prostire na šest hektara, rastu primarno hrvatske sorte - oblica, lastovka, levantninka, ali i dvije talijanske leccino i pendolino.
Bila je riječ o velikom izazovu, urediti takvu strmu padinu na kojoj se nalaze vinogradi, koja se nalazi tik uz more. Tako da nije moguće koristiti mehanizaciju u bilo kakvom poslu u vinogradu. Brat i ja, osim u igranju nogometnih utakmica, koristimo kopačke za obavljanje svih poslova u vinogradu. U njima je dvostruko lakše - kroz smijeh će Denis.

U isto vrijeme radili su na izgradnji vinarije u Opuzenu koja je prije šest godina u potpunosti opremljena.

Tijekom našeg smo se razgovora vratili na početak 90-ih godina. Tada obitelj Deak ulazi u privatne vode i nakon 25 godina kroz razne djelatnosti stječe velika iskustva. Primarno su se bavili poljoprivrednom proizvodnjom. Bili su vlasnici najvećeg otkupnog centra za mandarine u Dolini Neretve. Sredinom prošlog desetljeća, točnije 2004. godine napravili su prvu investiciju u turističkom svijetu. Kupuju 31 apartman, bungalov 'Bonaca' u Kleku. Njihova primarna djelatnost tako postaje - turizam.

Malo pomalo, ulažu u luksuznije nekretnine, a među njima se ističe Vila 'Stolovi' u kojoj je boravio britanski premijer Boris Johnson. Zasigurno najveće zanimanje u ovoj je neizvjesnoj sezoni imala njihova kuća na osami koja predstavlja robinzonski tip turizma. Majka Marijana zadužena je za turistički dio posla, no, kako kažu, 'svi su uključeni u sve'. Njihova mlađa sestra želi pospješiti obiteljsku poslovnu priču svojim znanjem. Naime, planira upisati studij Mediteranske poljoprivede na Sveučilištu u Splitu - smjer vinarstvo i maslinarstvo.

Do 30 tisuća butelja godišnje

Ukupna proizvodnja kvalitetnih i vrhunskih vina kreće se od 25 do 30 tisuća butelja u godini dana. Njihova maslinova ulja relativno su mlada, a kapacitet godišnje proizvodnje doseže 3 tisuće litara.
Maslinova ulja su svake godine dobila oznaku ekoloških ekstradjevičanskih ulja. Radimo sortna ulja, beremo sortu po sortu, ovisno o vremenu dozrijevanja - ističe Denis. S hrvatskih su maslinarskih manifestacija otišli s brojnim nagradama, a cilj im je u idućoj godini osvojiti i ona međunarodna.

Vlastita maslinova ulja, kao i vina, ove su sezone prodavali i u novootvorenom Wine baru Deak Wines Rest Stop na Jadranskoj magistrali u mjestu Raba.
Wine bar smo otvorili u srpnju gdje smo nudili vina, maslinova ulja, a uz to razna pića i hranu. Za nas je ovo bio dobar potez, unatoč cijeloj situaciji. Razmišljali smo se hoćemo li otvoriti, ali sezona je dobro prošla i zadovoljni smo - naglašava Dino. Otvaranjem ovog Wine bara, reći će kako su nadomjestili gubitak koji je nastao zbog pandemije koronavirusa. Sve ljepote kraja Puno je ljubavi, rada, ali i stresa utkano u njihovu uspješnu obiteljsku priču, no na kraju svega - sretni su jer rade ono što vole.

Vinarstvo se u našoj županiji, kao i Hrvatskoj svake godine diže na više grane, a konkurencija je izrazito jaka. Kao mala i mlada vinarija vjerujemo u ono što radimo, našu kvalitetu i zato dobro prolazimo na tržištu. Kroz turizam, poljoprivredu, vinarstvo i maslinarstvo, želimo dočarati sve ljepote kraja u kojem živimo. Turisti se uvijek oduševe ovim krajem i našom ponudom. To nam je odličan motiv za nastavak i širenje naše ponude - kazao je Dino.