Vino

Dalmacijavino treću godinu za redom organizira izlet u berbu grožđa za sve ljubitelje prirode, vina i druge namjernike koji žele provesti aktivan dan u najvećem dalmatinskom vinogradu u kojem se grožđe uzgaja stoljećima.

U subotu, 9. listopada od 9 sati, u vinogradu u Petrovom polju, najveća dalmatinska vinarija ugostit će one koji žele osjetiti autentično iskustvo berbe na jednoj od najljepših lokacija i biti dio jedinstvene vinsko-turističke priče koja iz godine u godinu raste. Prošle godine sudjelovalo je preko stotinu ljudi.

Dolaze nam i mladi i stari, obitelji s djecom, studenti, umirovljenici, cijeli planinarski klubovi... Ovo je događaj za sve generacije i vjerujemo da će postati dugogodišnja tradicija. Činjenica da nam se već druge godine vratilo jako puno onih koji su bili u prvom izdanju ide tome u prilog i govori da su Dalmatinska zagora i vina iskustvo koje treba ponuditi ljudima. Drago nam je što su prepoznali to kod nas i pozivam sve da nam se pridruže - poručila je Kristina Pinkert, direktorica vinarije Dalmacijavina.

Svi zainteresirani su dobrodošli, a organizirat će se i malo natjecanje! Naime, tko u tri sata ubere najviše grožđa, upravo od tih plodova dobit će vlastite personalizirane boce, označene njegovim ili njenim obiteljskim imenom koje će im biti uručene sljedeće godine kada vino odleži. Jer svaki Dalmatinac zaslužuje imati svoje vino! Za sve je osigurana i tradicionalna marenda - pršut i sir uz čašu dobrog vina te iskustvo više - turistički obilazak drniških atrakcija.

Za sudjelovanje je potrebno prijaviti se putem maila jematva@dalmacijavino.hr ili putem Facebook stranice Dalmacijavina. Prijave su otvorene do 5. listopada nakon čega će svi prijavljeni biti kontaktirani o detaljima izleta u berbu.

Kutjevačko vinogorje već je dugo sinonim za kvalitetu. Naročito je tako bilo nekad, na primjer u doba socijalizma, kada je na boci bilo dovoljno vidjeti oznaku kutjevačkog vinogorja i praktički ste imali jamstvo kvalitete. Međutim, svijet se kreće i stvari se razvijaju, broj vinara raste, raspon kvalitete varira i već dugo samo oznaka vinogorja na boci kupcu nije dovoljno jamstvo. Kupci su već u devedesetima povjerenje koje su imali u vinogorje predali brendu, pa su u to doba imena poput Enjingija ili Krauthakera postala novo jamstvo. U međuvremenu, tržišna je utakmica postala nesmiljena, stalno se pojavljuju novi vinari, rađaju se čak i nova vinogorja i na tržištu nastaje velika buka.

Ljubitelji vina imaju vlastita očekivanja, kao i stilove koje preferiraju, i više nisu zadovoljni samo s brendom jer brend, u pravilu, treba dodatno platiti, nego žele pronaći vina u sebi prihvatljivoj cjenovnoj kategoriji, a iz istog vinogorja odakle je brend u koji vjeruju. Tada dolazi do nezgodne situacije, jer nema načina da znate što očekivati u boci koju kupujete. Hoće li vino biti svježe ili zrelo, suho ili slatkasto, s potencijalom za čuvanje ili za brzu potrošnju, dobro ili loše? Sva ta pitanja ostaju neodgovorena pri pogledu na bocu. A ne mora biti tako. I uglavnom nije. Barem u većini zemalja s vinskom tradicijom poput Austrije, Italije, Francuske, i tako dalje.

Stoga je vjerojatno došlo vrijeme da se i jedno prestižno vinogorje poput kutjevačkog organizira na višoj razini. Nekadašnji sustav označavanja vina kao stolnog, kvalitetnog i vrhunskog, gdje vas majka država/partija svrstava u kategoriju po svojem nahođenju, odavno je degradiran i sasvim je izgubio smisao, zbog čega ga danas znatan broj vinara više niti ne koristi i treba tražiti nova rješenja. Austrija je, primjerice, prije nekoliko godina uvela piramidalni sustav u kojem su na dnu vina bez oznake porijekla koja su onda vrlo jeftina i namijenjena brzoj potrošnji, potom regionalna vina koja su stepenicu više, ali su stilski zapravo ista stvar kao i prva kategorija, zatim slijede takozvana village vina, to jest vina s oznakom vinogorja, što je rezervirano sa svježu kategoriju vina koja već postiže bolje cijene i servira se u restoranima i barovima.

Nakon njih dolaze takozvana premier cru vina (u Austriji erste lage) s obaveznom oznakom položaja na etiketi, a na kraju su, na samom vrhu, takozvana grand cru vina (u Austriji grosse lage), koja su obavezno single vineyard vina, s nazivom vinograda i položaja na etiketi. Svako vinogorje, odnosno vinari udruženi u udruge sami sebi određuju što se može naći pod kojom oznakom i tako si kroje budućnost. Ako si nametnu stroge kriterije, cijene će dugoročno biti više, ako nametnu labave, bit će zasigurno niže. Kutjevačko vinogorje jedno je od onih koje bi se u Hrvatskoj među prvima i s lakoćom moglo organizirati na sličan način.

Naime, zbog graševine koja prekriva najveći dio vinograda vrlo je lako dogovoriti pravila. Kada su u pitanju regije poput Dalmacije, s bezbroj sorti, stvari su već puno kompleksnije i sporije. Nadalje, kutjevačko vinogorje ima 30 berbi iza sebe od povratka demokracije u kojima je prikupljalo iskustvo o potencijalima vlastitih položaja i, u konačnici, o potencijalu vodeće sorte. Kada bi se organizirali poput Austrijanaca i pred kupce donijeli poštenu klasifikaciju koja bi vrijedila za sve, bez obzira na brend, tržište bi im sigurno bilo zahvalno i prodaja bi vjerojatno rasla. Ono što trebaju napraviti jest definirati koji su to položaji koji mogu proizvesti najvišu kvalitetu, zatim koji su stepenicu ispod njih, a koji su još stepenicu ili dvije niže. Naravno da će oni s dna piramide imati najniže cijene, ali, s druge strane, mogu imati znatno veće prinose i jako brz okretaj bez velikog troška dozrijevanja pa će u konačnici vinar zaraditi isto. Važno je samo da tržištu bez uvijanja i objasne kriterije za svaku od kategorija.
image

Osobna karta kutjevačkog vinogorja

Kutjevačko vinogorje proteže se po rebrastim obroncima južnih strana planina Papuk i Krndija i dijeli na četiri dijela. Gledano s istoka prema zapadu to su Čaglin, Kutjevo, Kaptol i Velika. Podno Krndije smjestili su se po količini hektara vinograda najmanji Čaglin i najveće Kutjevo, a podno Papuka smješteni su Kaptol i Velika. Cijelo vinogorje proteže se u dužini od oko 55 km, a pod proizvodnjom trenutačno ima oko 1300 ha vinograda, od čega na Čaglin otpada 20 ha, na Kutjevo oko 800 ha, na Kaptol oko 260 ha i na Veliku oko 240 ha. U cijelom vinogorju djeluju 464 proizvođača grožđa i vina, s udjelom od 15% od ukupne količine vina koja se u Hrvatskoj stavlja na tržište.

Graševina je najzastupljenija, ali se uzgajaju i brojne druge sorte, crne i bijele, kao što su chardonnay, rajnski rizling, sauvignon bijeli, pinot bijeli, pinot sivi, traminac, pinot crni, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, frankovka, zweigelt, portugizac i brojni drugi. Vinogradi su većim dijelom smješteni na blago nagnutim terenima nadmorske visine do 200 m, a drugi, manji dio se od 200 m proteže čak do 400 m nadmorske visine. U klimatskom pogledu kutjevačko vinogorje karakterizira blaga kontinentalna klima sa srednjom godišnjom temperaturom zraka od 10,4 °C. U vegetacijskom razdoblju padne 413 mm oborina, odnosno 55% od ukupne godišnje količine oborina, zbog čega je stradanje od suše vrlo rijedak slučaj. Tlo je pretežno ilovasto na matičnom supstratu kiselih trošnih stijena. Na nižim pozicijama je veći udio humusa pa se tamo uzgajaju vinogradi s većim prinosima za masovnu potrošnju dok je na višim položajima humusa vrlo malo ili ga uopće nema, a raste udio stijena i pijeska i to su pozicije za vinograde s manjim prinosima i za vina više kvalitete.
image

Čaglin (20 ha)

Najmanje poznati dio kutjevačkog vinogorja široj je javnosti sasvim nepoznat, prije svega zbog male količine vinograda i vinarija koje se tamo nalaze, a osim toga je i izvan ruke putnicima namjernicima koji dolaze cestom uz obronke Papuka iz Požege za Kutjevo, jer čaglinski vinogradi dolaze tek nakon Kutjeva, pa osim što su veličinom od malog značenja, na neki su način i izvan vidokruga posjetiteljima vinogorja.

Kutjevo (800 ha)

Najveći količina vinograda koncentrirala se u neposrednoj blizini oko gradića Kutjevo, od čega otprilike polovica otpada na vinariju Kutjevo d.d. U ovom dijelu vinogorja smjestila se većina najznačajnijih položaja od kojih navedeni u nastavku zaslužuju da ih se istakne.

Bektež

Važan položaj smješten istočno od grada Kutjeva na kojem su među ostalim smješteni vinogradi vinarija Josipović, Lukačević, Tandara i Čamak. Vinarija Lukačević poznata je po cjenovno pristupačnom brendu Vallis Aurea koji se može naći u trgovačkim lancima diljem naše zemlje. Graševina je okosnica, ali značajan im je i merlot. Vinarija Josipović proslavila se sjajnim pjenušcima Jazz i Tango. Prvi je od graševine i rajnskog rizlinga, a drugi, ružičaste boje, od pinota sivog. Osim toga, poznati su po pouzdanoj graševini i jednom od najboljih kutjevačkih cabernet sauvignona. Vina vinarije Čamak čest su izbor restorana od Dalmacije do Zagreba, zahvaljujući pristupačnim cijenama i živim i elegantnim sortnim vinima, osobito od chardonnaya, graševine i pinota bijelog. Vinarija Tandara poznata je po vinima s izvrsnim omjerom cijene i kvalitete, osobito u razredu vina pakiranih u litrenu bocu, gdje isporučuje kvalitetu inače rezerviranu za butelje. Kod bijelih sorti okosnica im je graševina i rajnski rizling, a kod crnih cabernet sauvignon, merlot, pinot crni i frankovka.

Kutjevo (Vinkomir, Rosenberg, Mačevo brdo)

U granicama grada Kutjeva neki su od najvažnijih vinogradarskih položaja vinogorja, od kojih se tri posebno ističu kao tri potencijalna grand crua. Prije svega veličinom i značajem položaj Vinkomir, koji je gotovo u cijelosti pod kontrolom vinarije Kutjevo d.d., zatim Mačevo brdo, gdje su vinogradi važnih vinarija kao što su Mihalj, Baron i Mijatović te na kraju manji položaj Rosenberg, najpoznatiji po vinogradima vinarije Krauthaker. Na najvišim pozicijama položaja Vinkomir rađa se grožđe za najnagrađivanija vina vinarije Kutjevo d.d., ona od ledenih i izbornih berbi, odabiru se sekcije za vrhunsku graševinu i za cabernet sauvignon. Na nižim pozicijama pretežno se uzgaja graševina, ali se mogu naći i ostale sorte iz portfelja vinarije, poput chardonnaya, merlota i drugih. Vinarija Mihalj je najznačajnija za položaj Mačevo brdo. Na tom položaju uzgajaju svoje graševine koje podvrgavaju strogim zelenim berbama radi smanjenja prinosa i od koje dobivaju vino čiji se životni vijek može mjeriti u desetljećima. Osim toga, na istim pozicijama uzgajaju jedan od najboljih slavonskih merlota. Na Mačevu brdu su i vinogradi još dva važna kutjevačka vinara; Baronice (vinarija Baron) i Mijatovića. Široj su javnosti manje poznati, a zapravo u razredu svakodnevnih vina proizvode vina odličnog omjera cijene i kvalitete. Vinarija Krauthaker na položaju Rosenberg uzgaja chardonnay za jedno od najvažnijih vina iz svog portfelja, Chardonnay Rosenberg.
image

Mitrovac

Na položaju Mitrovac je visoka koncentracija kvalitete. Većina vinarija koja ima ovdje vinograde posebno označava vina s oznakom Mitrovac i prodaje ih kao premium proizvod, stoga se Mitrovac nameće kao potencijalni pretendent na grand cru status. Položaj je najpoznatiji po graševinama, koje kada dolaze odavde, znaju imati više tijela i zreliji karakter od standardnih svježih graševina. Na Mitrovcu vinograde uzgajaju Adžić, Krauthaker, Miličević, Mitrović, Perak, Tepeš, Zorić, Galić i Enjingi, a na tržište pod imenom položaja plasiraju ih Krauthaker i Perak. U obje vinarije riječ je o graševinama, perjanicama vinarija, to jest najambicioznijim vinima iz portfelja. Vinarija Miličević na istom položaju uzgaja sortu traminac za jedno od najboljih hrvatskih desertnih vina.
image

Venje

Položaj Venje proslavila je vinarija Enjingi s istoimenim vinom, kupažom više sorti, koje je osvojilo prvi važni internacionalni trofej za jedno hrvatsko vino. Osim vinarije Enjingi koja na Venju uz bijele sorte graševinu, rajnski rizling, traminac, sauvignon i sivi pinot uzgaja i crne zweigelt i pinot crni, tu su sa svojim vinogradima još i vinarije Sontacchi, Adžić, Hora, Galić i Majetić. Ključne sorte vinarije Sontacchi su graševina, pinot crni i cabernet franc, od kojih posljednji na Venju pokazuje osobito dobre rezultate. Općenito, bijela vina s Venja karakterizira visoka zrelost i punije tijelo u odnosu na standardna vina, a crna visoka koncentracija i dobra ravnoteža između zrelosti i snage. Venje je svakako položaj za visoke domete koji zaslužuje grand cru status.
image

Hrnjevac

Još jedan položaj koji je proslavila vinarija Enjingi s kojeg dolaze neka od njihovih najpoznatijih vina poput graševine i rajnskog rizlinga. Vino obilježava dubina i mineralnost, kao i puna zrelost. Najznačajnije vino s Hrnjevca danas je vjerojatno Graševina Hrnjevac vinarije Adžić. Riječ je o perjanici vinarije punjenoj u zasebnu bocu s istaknutim nazivom vinograda i ujedno jednoj od najboljih graševina tog vinogorja. Na Hrnjevcu su i neki od vinograda vinarije Kutjevo d.d. Hrnjevac bi po potencijalu za kvalitetu svakako trebao stajati visoko pri dodjeli neke buduće oznake, lokalnom pandanu za grand cru.
image

Lukač

Manje poznat položaj u neposrednoj blizini zvučnijih Hrnjevca i Vetova, na kojem vinograde uzgajaju vinarije Bodegrajac i Perak. Mjesto Lukač poznatim je ponajviše učinila vinarija Galić koja je prije gradnje svog novog i aktualnog podruma, tamo posjedovala onaj iz kojeg su izlazila vina koja su osvojila svaki kutak domaćeg tržišta, kao i nekoliko izvoznih. Međutim, tamo nisu uzgajali vinograde. Vinarija Perak kao svoje premium vino ističe graševinu s Mitrovca, a vinarija Bodegrajac miješa vina s Lukača s onima koje su dobili u svom drugom vinogradu na Mitrovcu. Stoga, zasad ne znamo koji su istinski potencijali ovog položaja i za njegovu bi nominaciju među elitu trebalo pričekati neka single vineyard vina kako bi se mogla procijeniti realna kvaliteta.

Vetovo

Iznimno važan položaj za kutjevačko vinogorje na kojem su vinogradi brojnih značajnih vinarija, kao što su Jakobović, Pavić i Soldo, koje su i smještene u istoimenom mjestu te vinarije Kutjevo d.d. i Galić. Vinarija Soldo posjeduje impresivne vinograde na strminama koje gledaju na Zlatnu dolinu i iz kojih dolaze vina izvrsne kvalitete, osobito ona od bijeli sorti graševina, chardonnay, traminac, pinot sivi i manzoni. Široj javnosti manje poznata vinarija Pavić fokusirana je na graševinu, a vinarija Jakobović, najpoznatija vetovska vinarija s dugom tradicijom i širokim rasponom bijelih i crnih vina u portfelju, najbolja je s bijelim vinima od graševine, pinota sivog i chardonnaya. Teško je reći zaslužuje li Vetovo status prestižnog položaja u ovom trenutku, jer veće vinarije Galić i Kutjevo d.d. ne stavljaju na tržište single vineyard vino s tog položaja, a ostale vinarije sa svojim vinima još nisu dovoljno prisutne na širem tržištu.
image

Kaptol (260 ha)

Značajan dio kutjevačkog vinogorja otpada na područje Kaptol i, sukladno tome, važnost mu je velika. Međutim, nije samo ozbiljnija količina hektara razlog za značaj ovog područja, nego i vina koja dolaze odavde. Radi se redom o vinima koja izazivaju interes javnosti i koja zasigurno posjeduju potencijale za izvrsne single vineyard pozicije. Područje Kaptol smjestilo se ispod Papuk planine i njenog parka prirode. Padine mogu biti prilično strme, udio kamena u tlu je veći i tlo je škrtije, što pogoduje kvaliteti. Priličan izazov vinogradarima pričinja divljač iz obližnjih šuma i posljedična šteta koju zna učiniti.

Podgorje

Interes za položaj Podgorje naglo se pojavio otkad je vinarija Krauthaker baš taj položaj odabrala za svoje nove vinograde i ujedno vinograde od kojih jako puno očekuje u budućnosti. Vinogradi vinarije Krauthaker penju se visoko podno Papuka, sve do 400 metara nadmorske visine, gdje su zasadili veći vinograd pinota crnog. Samo malo niže nalaze se vinogradi graševine, koja pokazuje drugačije lice od onih s Mitrovca, Hrnjevca ili Venja, značajno je življa, a posjeduje jednaku dubinu i kompleksnost. Na istom položaju raste chardonnay vinarije Galić, jedan od najprestižnijih chardonnaya u Hrvatskoj danas, a također s izvrsnom očuvanom svježinom i mineralnošću. U današnje doba globalnog zagrijavanja zbog toga bi takvi položaji mogli postati ozbiljan zalog za budućnost.
image

Kaptol

Na položaju Kaptol čak tri vinarije rade vrlo ozbiljna vina s potencijalom za čuvanje. Radi se o vinarijama Kaptol, Bartolović i Galić. Vinarija Kaptol uzgaja veći broj sorti, od kojih se dva vina osobito ističu. Solidna Graševina izvanrednog omjera cijene i kvalitete, i crni Cuvee od sorti cabernet franc, cabernet sauvignon i merlot, vino izvrsne kvalitete, sasvim ravnopravne sličnim kupažama iz najpoznatijih svjetskih regija za te sorte, poput Bordeauxa ili Toskane. Zatim su blizu vinogradi vinarije Bartolović, na čak 400 m nadmorske visine, na kamenitom i pjeskovitom tlu, s potencijalom za najvišu kvalitetu. Konačno, s ovih pozicija i vinarija Galić odvozi grožđe u svoju kutjevačku vinariju i radi neka od ambicioznijih vina Hrvatske.
image

Velika (240 ha)

Na području iznad mjesta Velika svi su vinogradi okruženi šumom, penju se iznad 300 m nadmorske visine i uranjaju u Papuk planinu. Tlo je vrlo slično kao i na obližnjem Kaptolu, i vrlo je pogodno za crne sorte, ali i graševinu te neke druge bijele sorte. Dva najznačajnija položaja su Šage i Radovanci.

Radovanci

Radovanci, praktično produžetak mjesta Velika, položaj je na kojem je svoje prve vinograde zasadila vinarija Galić, koji su u međuvremenu stasali i dali neka od najljepših vina Slavonije. Poput Graševine Leon, desertnog vina od izborne berbe prosušenih bobica ili Sauvignon blanca, vina koje je prvo skrenulo pozornost javnosti na tu kutjevačku vinariju. Prvobitno je bio plan da se i vinarija sagradi na ovom iznimnom položaju, na nadmorskoj visini od preko 300 m, ali se zbog raznih okolnosti to ipak dogodilo u mjestu Kutjevo.
image

Šage (Velika)

Položaj Šage zapravo je dio veličkih vinograda, smješten iznad 300 m nadmorske visine, a pozornost na njega skrenula je vinarija Perić, koja na njemu uzgaja grožđe za svoje najprestižnije vino. Tlo je kamenito i pjeskovito, kao i u drugim dijelovima Velike i Kaptola, tek s malo ilovače i vinogradi su okrenuti jugu i upijaju sunce cijeli dan. Zbog toga je vinarija Perić tamo zasadila pretežno crne sorte, ponajviše merlot, zatim cabernet sauvignon i syrah, uz manji nasad graševine. Rade monosortna vina od tih sorata, međutim, perjanica vinarije je crni blend Šage nazvan prema položaju.

Iako vinari s područja Hercegovine slabo konkuriraju na međunarodnom tržištu, kako zbog slabe zaštite domaćih proizvođača tako i malog, odnosno nikakvog poticaja od države, u toj regiji se proizvode vrhunska i kvalitetna vina koja osvajaju brojne nagrade na međunarodnim sajmovima te stolove svjetskih tržišta.

Općina Čitluk, Brotnjo je vinogradarska općina i jedina općina u državi BiH u kojoj svaka obitelj ima zasade vinove loze i proizvodi vino. Međutim, zbog slabog ili nikakvog poticaja države, podizanja i opremanja vinograda i podruma te slabog izvoza puno zaostajemo za susjednim vinarskim državama te vinari s područja Hercegovine slabo mogu konkurirati na međunarodnom tržištu. I pored toga, na području općine Čitluk registrirano je 15 do 20 vinara koji proizvode vrhunska vina, a onih što proizvode kvalitetna i stolna vina ima i više - kazao je predsjednik OO "Dani berbe grožđa" i predsjednik Općinskog vijeća Čitluk Predrag Smoljan.

Po njemu je zabrinjavajuće što je zadnje četiri do pet godina opao interes kućanstava za podizanjem novih zasada vinove loze i što je došlo do stagnacije u proizvodnji vina.

Sama činjenica, kaže Smoljan, da nema zakona o vinima govori o tome da je sama legislativa vezana za proizvodnju grožđa i vina neuređena i da su vinogradari i vinari BiH u dosta nezavidnom položaju.
Kada, pak, govorimo o zaštiti domaćih proizvođača, toliko smo otvoreno tržište da nam se može uvoziti sve i svašta. Premda imamo s par država dogovor o slobodnom izvozu vina te nam zemlje svako malo postavljaju barijere i na razne načine našim vinarima otežavanju plasman njihovih proizvoda - navodi Smoljan.

Po njegovim riječima, značajan je iskorak napravljen moderniziranjem vinskih podruma, kušaonica jer moderna proizvodnja vina, odnosno podrumarstvo je nezamislivo bez povezivanja s turizmom i najbolja promocija vina je u vlastitom podrumu, što su, kaže, nažalost uočili tek prije dvadesetak godina.

Kao zoran primjer navodi Istru u Hrvatskoj gdje vinari svoja vina plasiraju upravo u vinskim podrumima.

Godišnja proizvodnja grožđa na području Čitluka prelazi 9.000 tona

Smoljan podsjeća kako godišnja proizvodnja grožđa na području Čitluka prelazi 9.000 tona, a dominantne sorte su Žilavka i Blatna.
Bilo je pokušaja da se ove sorte prenesu na druga područja, ali ta kvaliteta koju postižu te sorte u Hercegovini ne može se nigdje ni približno postići - dodao je.

U Čitluku se tradicionalno održava i turističko-kulturno-gospodarstvena manifestacija "Dani berbe grožđa".
Iako je vinarstvo u Hercegovini imalo svojih uspona i padova, nikada nije prestalo biti glavna grana poljoprivrede, a može se reći i način života ovdašnjih ljudi. Upravo kako bi očuvali tradiciju i poticali razvijanje turističke ponude i razvoja poljoprivrede, kako ove općine tako i šire, u Čitluku se već 66 godina održava turističko-kulturno-gospodarstvena manifestacija Dani berbe grožđa - navodi Smoljan.

Kako ističe, manifestacija istodobno ima za cilj zbližavanje i učvršćivanje zajedništva žitelja Brotnja i njihovih gostiju, a seže od daleke 1955. godine.
Brotnjaci nisu slučajno izabrali rujan, odnosno vrijeme trganja grožđa za manifestaciju. Naime, tada vlada posebna atmosfera kada se u podrume unose plodovi dugogodišnjeg rada i s nestrpljenjem očekuju kad će se fermentirati grožđe koje će prerasti u vrhunska vina - objašnjava Smoljan.

Stoga, kaže, i pored epidemije koronavirusa, i prošle i ove godine, iako u znatno reduciranom izdanju, ipak su obilježili manifestaciju kako sportskim tako kulturnim događajima.

Obiteljski podrum "Vilinka" proizvodi do 40 tisuća litara kvalitetnog i vrhunskog vina

Vinar Velimir Ereš, čija obiteljska Vinarija "Vilinka" na Sretnicama (Čitluk) godišnje proizvede od 30 do 40 tisuća litara godišnje vina, kaže kako su se za plasman vina i tržište izborili uglavnom samopromocijom na međunarodnim sajmovima, natjecanjima i izložbama u Zagrebu, Splitu, te u Mostaru i Sarajevu, ali i na Decanarevom svjetskom ocjenjivanju vina gdje su zadnjih desetak godina prisutni.
Naša su vina osvojila desetke nagrada na domaćem i regionalnim sajmovima, izložbama i natjecanjima. Zadnje tri godine za Žilavku smo dobili dva srebra i jedno zlato, a inače smo pokupili ukupno 20 medalja u Decanteru i tu smo nabolje ocjenjivani u vinu u BiH - kaže Ereš.

Dodaje kako izvoze u Ameriku, Njemačku i Hrvatsku.
Vinograd posađen na brdu Sretnice, na oko 400 metara nadmorske visine je osunčan po cijeli dan, a sve počinje dobrim i kvalitetnim grožđem, što doprinosi kvaliteti vina i dobrim urodom - kaže Ereš, dodajući kako i ove godine očekuju izuzetnu kvalitetu vina.

Istodobno podsjeća kako je upravo njihovo vino Žilavka X line White Cuvee, papa Ivan Pavao II. pio na službenom ručku u Sarajevu, na što su, kaže, posebno ponosni.

Kad je riječ o budućim planovima, Ereš dodaje kako bi ovaj obiteljski vinograd mogao plasirati i više vina zbog čega razmišlja o proširenju kapaciteta vinarije.

Pobrano je eko grožđe sivog pinota Vina Lovrec. Nakon uspjelog eksperimenta u sivom pinotu, cjelokupna obiteljska vinarska proizvodnja preusmjerena je na ekološki način rada.

Predznak "eko" Lovreci već dugo žive i primijenjuju u proizvodnji vina, ali sada stiže i službena potvrda nadležne institucije.

Odluku za formaliziranje proizvodnje ekoloških vina Lovreci su donijeli već 2015. godine. Najprije su eksperimentalno krenuli na dislociranom vinogradu sivog pinota. Htjeli su vidjeti mogu li se stroga pravila ekološke proizvodnje iz Austrije primijeniti na vinogradarstvo i vinarstvo u Međimurju.

Mogu se naravno, ali službeni certifikat se čeka dugo zbog strogih pravila nadzora i dobiva najprije za grožđe, a zatim i za vino. Potrebno je nekoliko godina prilagodbe tla, oplemenjivanjem bioraznolikošću kao i potpunim odbacivanjem štetnih sredstava u vinogradarstvu i vinarstvu.Nakon uspjelog eksperimenta u sivom pinotu, cjelokupna obiteljska vinarska proizvodnja preusmjerena je na ekološki način rada.

U Međimurju općenito još uvijek nema značajan broj eko proizvođača, a vinarstvo prije iskoraka Lovrecovih, niti jednog.

Lovreci se nadaju da će i drugi imati hrabrosti prihvatiti ekološku proizvodnju jer oni su dokazali da je moguće proizvesti zdravo i lijepo grožđe, a samim time i puno zdravija i prirodnija vina! Kako je berba izgledala pogledajte u fotogaleriji.

Službeni certifikat je potvrda vjerodostojnosti vina namijenjena ekološki osvještenim potrošačima kakvih ima srećom sve više.

Uz puno truda, volje i cjeloživotne posvećenosti stvaranju vina, obitelj Lovrec je uvjerena da će njihova eko vina lako naći put do onih koji su spremni mijenjati u današnjem vremenu toliko potreban način razmišljanja i življenja! A raditi s višim ciljem i smislom, dvostruko je zadovoljstvo!

Vlasnici dviju uglednih bordoških vinarija mogli bi završiti u zatvoru u skandalu koji je potresao francusku vinsku industriju.

Hubert de Boüard, vlasnik Château Angélusa i Philippe Castéja, vlasnik Château Trotte Vieille, optuženi su za navodno namještanje ulaska svojih i vinarija koje su konzultirali, u klasifikacijsku St.Emiliona i njihovo rangiranje kao Grand Cru Classé A i B kako bi neopravdano napuhali cijene vina. Za takva kaznena djela zakon propisuje do pet godina zatvora, a budu li osuđeni prilično je sigurno da će morati platiti 500 tisuća eura kazne.

St. Emilion je bordoška apelacija na desnoj obali rijeke Dordogne, slavna po Chateau Cheval Blanc, Chateau Pavie, Chateau Ausone, Chateau Angels, vinarijama koje nose najviši status Premier grand cru classé A. Klasifikacija St. Emiliona ima tri razine: Premier grand cru classé A je najviša, slijede Premier grand cru classé B i Grand cru classé. Prva klasifikacija u St. Emilionu napravljena je 1955. godine.

hubert-bouard
Hubert de Boüard, vlasnik Chateau Angelusa (foto/Chateau Angelus)

Za razliku od Bordoške klasifikacije iz 1855. koja se odnosi na Medoc i Graves, lista za St. Emilion revidira se svakih desetak godina. Za proces je zadužen INAO, francuski Institut za porijeklo i kvalitetu. Klasifikacija je obnovljena 1969, 1986, 1996, 2006, i 2012. Iduća se očekuje 2022. što tajming ovog suđenja čini još zanimljivijim.

Boüarda i Castéju kazneno su prijavili vlasnici tri bordoška chateaua, ogorčeni jer njihove vinarije nisu ušle u Grand Cru Classé, status koji donosi globalni tržišni prestiž i može značajno povisiti cijenu vina.

Pravna bitka oko statusa vinarija u St.Emilionu traje od 2012. kada je INAO objavio zadnju klasifikaciju. Nju je uvelike odredio skandal koji je izbio šest godina ranije, kad su određivali klasifikaciju iz 2006. Te je godine status Premiers grands crus classés dobilo 15 vina, a Grands crus classés 46 vina. Četiri nezadovoljna vinara čija su vina ispala iz klasifikacije, tužili su vinare koji su donijeli odluku i sve je završilo nizom čudnih i zamršenih sudskih odluka.

Kad su sudovi klasifikaciju proglasili nevažećom, za berbe od 2006. do 2009. primijenjena je klasifikacija 1996. Što znači da su degradirana vina dobila natrag svoj prestižni status, ali su ga onda izgubile vinarije koje su tek ušle u klasifikaciju i onda su prosvjedovali njihovi vlasnici. Stvar je na kraju 2008. presjekao francuski Senat koji je odlučio da svi moraju ostati u klasifikaciji onako kako su uvršteni prije sporova.

Da se skandali ne bi ponavljali, proces odlučivanja za klasifikaciju 2012. proveden je drugačije. INAO je u vinarije poslao inspekcije, angažirali su sommeliere za kušanja, sve neovisne profesionalce koji nisu imali veze sa St. Emilionom. Sindikat vinara St.Emiliona i Bordoška udruga vinara nisu imali pristup izboru, pozvani su stručnjaci iz Burgundije, Champagne, Provanse i doline Rhone.

O klasifikaciji je odlučila sedmočlana komisija. Ukinuto je ograničenje broja vinarija koje mogu biti uvrštene, a na tadašnjoj rang listi najviši status dobili su Chateau Angelus čiji je vlasnik sada optužen za namještanje, i Chateau Pavie. Već iduće godine, sve je ponovno završilo na sudu. Tri vinarije koje nisu ušle u klasifikaciju žalile su se bordoškom upravom sudu da je proces odlučivanja bio pun proceduralnih grešaka. Među tužiteljima je bio i Château La Tour du Pin Figeac koji se nije ni prijavio za klasifikaciju 2012. jer se bio spojio sa Cheval Blancom.

Boüard i Castéja ovog su se tjedna pojavili na sudu kako bi se izjasnili o optužbama. Obojica su imali moćne pozicije u INAO-ovoj komisiji koja je odlučila čija vina ulaze u Grand Cru Classé i kao takvi su, rečeno je na sudu, djelovali istodobno kao sudac i porota u sastavljanju regionalne rang liste.

Tužiteljstvo tvrdi da su zloupotrijebili utjecaj kako bi osigurali prestižni status za svoje vinarije i svoje klijente. Riječ je o značajnom slučaju koji bi mogao imati ozbiljne posljedice za St. Emilion. Odvjetnik tužitelja Eric Morain tvrdi da je sada na testu cijeli sustav rangiranja u St. Emilionu.
Ovaj sustav potrošačima ne otkriva da kvaliteta vina na kušanju nosi samo 30 posto bodova za klasifikaciju," rekao je. Sve ostalo temelji se na slavi chateaua, lobiranju i politici.
To je sustav koji prodaje brendove a ne grožđe i vino, tvrdi odvjetnik.

Boüard je u ponedjeljak sudu rekao da ni na koji način nije sudjelovao u zloporabama i da je u okviru INAO-a poštovao pravila od početka do kraja. Dodao je da se sve odluke o klasifikaciji donose jednoglasno, konsenzusom desetaka vinara.

U klasifikaciji St. Emiliona trenutno je 18 Premiers grands crus classés i 64 Grands crus classés. Dvije slavne vinarije Chateaux Cheval Blanc i Auson, u srpnju su najavile da izlaze iz klasifikacije jer ona više nema veze s kvalitetom vina. Što će sve itekako utjecati na odluke koje će se donositi iduće godine.

Iako već 21 godinu živimo u trećem tisućljeću na krilima mega bitnih znanja i sofisticiranih tehnologija, velika većina prehrambenih proizvoda koje dnevno konzumiramo nema i ne postiže neki zavidan rok trajanja. Brojni, tisuće i tisuće njih jedva godinu, dvije. Ne govorim o produktima iz svemirskih programa, onima iz dubokog leda niti nadnaravnih dehidracija. Govorim o svakodnevnim namirnicama s vrta, polja, šume, mora ili npr vinograda.

Fokus stavljam na vino. Širom svijeta na stolove dnevno stižu debeli milijuni litara vina. Većinom su to svježa vina ili berbe stare 2 - 3 godine, puno rijeđe vina starija od 5 - 6 ili više godina. Pa vino nije problem, reći će brojni jer svijet vjeruje u maksimu: što starije - to bolje! Istina??? Istina, ali ta istina niti slučajno ne vrijedi za svako, ali baš svako vino. Naprotiv. Čak i velika i znalački stvorena vina ponekad ne dožive pitkost dvadesetog ili starijeg rođendana.

Kako onda stoji stvar s arhivskim vinima?

Arhivsko vino je kvalitetno ili vrhunsko vino koje je u podrumskim uvjetima čuvano pet ili više godina, od toga najmanje tri godine u boci. Arhivska vina se ne štancaju po narudžbi i u neograničenim serijama kad nekom marketu ili hotelskom lancu npr usred kolovoza zatrebaju.

U arhivskim vinima uživaju istinski znalci koji razumiju i znaju cijeniti njihovu profinjenost, koji umiju odrediti prigodu i vrijeme kada će ih piti, uz koja jela i u kojem društvu. Počastiti nekog ili mu pokloniti arhivsko vino znači iskazati mu posebnu čast i osobito poštovanje. Iako se vina mogu promišljeno kreirati s vjerojatnošću da će jednog dana ponijeti atribut "arhivsko", arhivska vina se dobrom vinaru češće dogode ili posreće.

Istinitost gornjih rečenica snažno su doživjeli kušači na radionici Arhivska vina Vinarije Kocijan minulog petka. Vinarija Kocijan je u povijesti Međimurja prva vinarija koja je organizirala vođenu degustaciju arhivskih vina. Večer su posebnom i pamtljivom prije svega učinila rijetka i čudesna vina, ali i izuzetno znanje, preciznost i zanimljivost kojom je renomirani hrvatski sommelier Darko Lugarić vodio degustatore kroz vremensko putovanje vinarije Kocijan.

Impresionira činjenica da je svako vino iz predstavljene liste bilo Netko, više od polovice u izvrsnoj kondiciji, a za nekoliko njih se smije izreći proročanstvo: dobro će se piti i kad nas (nekih) neće biti! Nakon iskustava sedam kušanih vina sigurno je da se nikom' v nebo ne žuri, a u jednoj raspravi, kakve je Lugarić spretno poticao nakon svakog vina, na pitanje Što je najsigurnije za arhivsko vino ili kako ga najsigurnije čuvati, doajen međimurskog novinarstva Stjepan Mesarić je gordo ustvrdio:

Najsigurnije ga je čim prije popiti! Makar je preporuka šaljivo izrečena, dio kušača je preporuku zapisao velikim slovima, a velikim i k tomu boldanim slovima mora se ispisati respekt i zahvala vinskim majstorima i domaćinima vinarije Kocijan za domaćinstvo, a najviše za ponuđenu listu:

• Šipon iz 1997. godine
• Pušipel kb iz 2012. godine
• Rajnski rizling iz 2012. godine
• Rajnski rizling kb iz 2013. godine
• Graševina iz 2007. godine
• Pušipel ibb iz 2013. godine
• Traminac mirisavi ibpb iz 2013. godine

Vina tvrtke "13. Jul-Plantaže" postigla su sjajan uspjeh na nedavno završenom ocjenjivanju vina u Beču Austrian Wine Challendge (AWC), osvojivši čak deset medalja.

Zlatne medalje osvojili su Premijer 2013, Vranac Reserve 2015 i Vranac Barrique 2016, dok su srebrom nagrađeni Pro Anima Pinot Blanc 2019, Vladika 2018, Luča 2019, Stari Podrum Vranac 2013, Stari Podrum Cuvee (Merlot-Marselan- Petit Verdot) 2013, Chardonnay Barrique 2017 i Kratošija 2017.

Na ovogodišnjem natjecanju AWC u Beču, koje je na listi globalnih vinskih dešavanja ocijenjeno kao najmasovnije, i na kojem je 1.641 proizvođač iz cijelog svijeta poslalo 12.525 uzoraka vina na međunarodnu provjeru kvaliteta, svaki natjecateljski uzorak poslan iz Plantaža nagrađen je medaljom.

Osvajanjem zlatnih medalja, vranac je iznova potvrdio autentičnost i reputaciju velikog vina, kao i snagu i moć teroara s kojeg potiče. Osim vranca, na ocjenjivanju u Austriji, zavidan uspjeh ostvarila su i bijela vina Plantaža, koja su osvojenim medaljama, na ovom prestižnom međunarodnom ocjenjivanju, potvrdila izuzetan kvalitet i ovog segmenta proizvodnje.

Ponosni smo na još jedan uspjeh naših vina na najznačajnijim međunarodnim takmičenjima u ovoj godini. U izuzetno velikoj i jakoj konkurenciji vina iz cijelog sveta, iz godine u godinu, iznova, dokazujemo visok kvalitet vina Plantaža na globalnom nivou i Crnu Goru visoko pozicioniramo na vinskoj mapi svijeta, navode iz "13. Jul-Plantaža".