Vino

Siguran sam da će kombinacija znanosti i digitalne tehnologije mnogo toga promijeniti upravo u vinogradima, pomalo je futuristički raspoložen Gianfranco Kozlović.

Savršeno osunčan, baš jedri grozd terana na dijelu je bobica počeo pokazivati znakove starenja. I dok je kod nas, taštih ljudi, pojava prvih bora znak za sveopću paniku, kad to pokaže grozd slavljenog istarskog crnog vina znak je za - radost.

Zar mislite da se i ja sam nisam osjećao pomalo tužno kad sam prvi put u svojim vinogradima na teranu primijenio metodu što se zna nazivati i "zelena berba"? Silni se konflikt događao u mojim mislima kad sam prihvatio znanstvenu tezu da teran bez takvog zahvata naprosto ne može više od onog što je vjekovima davao. Bogat, težak, ali zbijeni grozd nažalost nije mogao dobiti idealnu količinu sunca i svega onog što iz tog procesa proizlazi tako da je uvijek imao naglašenu svježinu dok bi druge njegove kvalitete ostale nerealizirane. Ali, i to je odlika sorte. Ipak, kako sam ja vinar koji iznad svega cijeni, uvažava i poštuje znanost, znanstvenike i njihove preporuke, pribjegao sam u konačnici i ja "zelenoj berbi".

Živost u vinogradu

Sam je kraj berbe u vinogradima Gianfranca Kozlovića. Hirovito vrijeme ju je dodatno ubrzalo iako, sudeći po okolnim vinogradima na širem području Bujštine, od Momjana do Brtonigle, Kozlović je i po tom pitanju - drugačiji. Pušta grožđa na trsu do zadnjeg dana, mnogo duže od ostalih. Zadovoljan ovogodišnjim prinosima kao i prvim informacijama o kvaliteti uroda, veseli ga živost u vinogradu. Dvadesetak berača funkcionira besprijekorno. Poput vojnika ulaze u svoje vrste tako da se grozdovi velikom brzinom sele s trsa u crvene kutije. Brzina berbe i transporta do prerade jako je važna jer se u tim trenucima počinje događati jedan od najvećih neprijatelja vina - oksidacija.
Santa Lucia je u cijelosti pobrana, ovo u okolici Nove Vasi su zakupljeni vinogradi, no i tu je kraj. Sad je sve na našoj tehnologiji u vinariji, na ljudima koji njome suvereno vladaju, na onom što netko naziva "prirodom", drugi "Bogom". Na nama je baš sve što moramo učiniti da bi proces bio tehnološki ispravan. Na neke faktore baš nitko od nas ne može utjecati, ali i to je draž - vina. Čekanje što će nam dati konačni proizvod, pojašnjava Kozlović.

Obilazimo Santa Luciju. Jedan od najboljih, ali i istinski najljepših, vinograda u Istri, pa i mnogo šire. Kupolasta uzvisina idealno postavljena prema sunčevim zrakama. Strujanje zraka je također optimalno tako da ne čudi kako je riječ o jednom od položaja koji daju najbolja vina.
Dugi je niz godina kako se zna za našu klasičnu Santa Luciju, bijelu. Poznata je i kupaža, crna Santa Lucia, a ono što nam je sada najznačajniji cilj - stvaranje jednog istinski velikog istarskog crnog vina, stvaranje Terana Santa Lucia. Krenuli smo s tim projektom 2018. godine, a da smo na najboljem putu pokazala je ovogodišnja Vinistra kad je taj naš teran ocijenjen kao apsolutni šampion, dakle najbolje vino na cjelokupnoj Vinistri. Silni nam je to poticaj za budućnost, baš kao što mislimo da je pred tim teranom još nekoliko godina dozrijevanja u idealnim uvjetima. Mišljenja sam, a to dakako potkrepljuju kako domaći, tako i enolozi iz Udina koji su naši stalni konzultanti, da teran Santa Lucia svoj optimum postiže kad mu je pet godina. Vjerujem da će i dalje starenje ići u smjeru zadržavanja kvalitete obogaćene i nekim novim elementima. S nestrpljenjem čekamo 2023. godinu kad bi taj naš prvi Santa Lucia Teran trebao postati ono što smo zamislili: istinsko veliko crno vino, zaneseno pojašnjava Kozlović procese u vinogradu i vinariji.

Sveto brdo

Nakon razgledavanja Santa Lucije, i svih emocija koje donosi boravak na jednom takvom, kad su vina i vinari u pitanju, "svetom brdu", vraćamo se u Vale. Vinarija Kozlović privlači goste sa svih strana svijeta. Iako je bio jedan baš običan, vremenski hirovit "dan u tjednu", kad se u pravilu malo što na enogastronomskoj sceni događa, skoro pa opsadno stanje. Puno parkiralište, brojni gosti i more "selfija". Vinarija Kozlović je istinska zvijezda tako da svatko tko želi privući "lajkove" mora u njoj učiniti "selfie". Veseli žamor.

Mi se pak okrećemo stražnjem dijelu vinarije, onom gdje sve počinje. Iako je riječ o danu u kojem se dovršava berba crnih sorti, konkretno terana jer dio merlota je još bio na trsu, kamioni na pokretne trake dovoze - malvaziju. Nevjerojatno slatku što još jednom potvrđuje karakakter, svetost položaja Santa Lucia. Užurbano se radi i u laboratoriju gdje sve provjere i testiranja suvereno vodi enologinja Danijela Katarinčić. Unatoč mladosti, veliko iskustvo i sigurnost analitičkih provjera koje će odrediti daljnje procese u vinariji.
Znaju me pitati u kojem smjeru mislim razvijati proizvodnju. Macerirana vina, biodinamika? Iznimno cijenim takav vid dobivanja vina, no moj je smjer uvijek isti: poštovanje prirode, maksimalno ekološka proizvodnja, ali i jednako tako uvažavanje znanosti. Dakle ne, ne mislim u svoj program uvrštavati "orange" ili biodinamička vina već nastaviti u smjeru u kojem se krećemo godinama. Ili, da budem precizan, ovih desetak godina, od 2012. kad smo otvorili našu modernu vinariju, pojašnjava Kozlović.

Kako smo se prolaskom kroz novi dio vinarije našli i u njezinom starom, ishodišnom dijelu, dio opreme iz nekih drugih vremena bio je razlogom za nastavak pojašnjavanja vizije i misije u kojoj se već desetljećima nalaze Gianfranco Kozlović i njegova obitelj.
Mnogi kad vide ovu prešu za grožđe kažu - davna vremena. A ja kažem - ne, ni najmanje davna. Sjećam se, naime, dok sam bio dečko, a s obzirom da sam rođen 1965. godine to je bilo na prijelazu sedamdesetih u osamdesete godine, radili smo baš na taj način. Dovozili grožđe, prešali ga i stavljali u bačve koje se prije toga ispiralo metodom zaključka: ma je, je, dobro je, čiste su! Nije dakle tako davno model proizvodnje bio sličan onima kroz čitav period civilizacije jer prava se vinska revolucija u Istri počinje događati devedesetih godina. Tada se u okviru Vinistre i županijskih stručnih službi počinje uvažavati tehnologiju i znanost. I kao što sam ja danas u cijelosti posvećen stvaranju velikog terana, devedesetih smo, da tako kažem, "disciplinirali" malvaziju. S obzirom da sam dakle svjedok jedne civilizacijske, povijesne transformacije istarskog vinarstva na podlozi znanosti, to će sasvim sigurno zauvijek ostati moj način rada, moj pogled na stvaranje vina, izravan je Kozlović.

Jedan smisao

Istina. Živimo doba nevjerojatnih promjena na podlozi znanosti i tehnologije. U svim sferama života. No, kako nam se čini, jako je teško inovirati u vinarijama. Tehnologija koju posjeduje Kozlović, od ulaska grožđa do punjenja vina u boce, jedna je od najrazvijenijih u tom svijetu, svijetu proizvodnje vrhunskih vina.
Mišljenja sam da će se nova revolucija početi događati na izvoru, u vinogradu. Od kontrole dozrijevanja grožđa do same njegove berbe. Iako ne oskudijevamo s beračima, kod niza kolega se u vinogradima već uočava taj problem. K tome, dio njih, a mogli ste to vidjeti dok smo u Brtonigli prolazili pored vinarije Veralda, počinje koristiti mehaničke modele berbe. Svijet i tehnologija se jako brzo razvijaju, ne bih se čudio da se uskoro pojave pojedini sofisticirani roboti koji će berbu obavljati brzo i precizno. No, još je važnije, po mojem mišljenju, optimalno praćenje sazrijevanja grožđa. Nema tog većeg vinograda koji ima na čitavoj svojoj površini jednake uvjete. Naš je, uostalom, plan da u Santa Luciju uskoro uvedemo navodnjavanje. Teran vam je primjerice jako osjetljiv na veće nalete vrućine bez padalina. Odmah dolazi do poremećaja. Da bismo dakle ostvarili to moje toliko željeno veliko crno vino, moramo se u vinogradu posvetiti i tim pojedinostima. Nadalje, nije u svakom vinogradu jednaka kvaliteta zemlje, i nju se na jedan znatno segmentiraniji način može promatrati i "popravljati", obogaćivati s upravo onim elementima koji joj nedostaju. Siguran sam da će kombinacija znanosti i digitalne tehnologije mnogo toga promijeniti upravo u vinogradima, pomalo je futuristički raspoložen Kozlović.

I potvrđuje tezu kako svako vino nastaje u - vinogradu. Kojem će i Kozlović posvetiti najveću moguću pažnju. Nije to baš ni lako jer pored vinograda u okolici samih Vala treba nadzirati rezidbu, rast i dozrijevanje grožđa na više od 40 hektara. Što je sasvim sigurno golema površina. Ali i baš ona i onakva kakva je potrebna za dobivanje lepeze vina ugledne etikete Kozlović.
Ma pusti. Smisao cijelog ovog posla je na kraju krajeva ipak jedan - otvoriti bocu, pomirisati čep, istočiti tu našu toliko voljenu tekućinu u čašu, zavrtjeti je i - uživati, sa smiješkom je pojašnjavao Gianfranco dok se nagrađeni teran snažno kretao po stijenkama čaše. Bojom, mirisom i okusom neki sasvim novi i drugačiji teran. Istinski veliko vino, kako putovanje na kojem se nalazi Teran Santa Lucia voli definirati Kozlović.

Jesu, možda su tužno djelovali ispod trsova istruljeli dijelovi grozdova, ostaci "zelene berbe", ali ono što smo na kraju doživjeli na ugodnoj, gostima ispunjenoj terasi vinarije Kozlović u svakom ih je slučaju opravdalo. Veliki, moćni, dominantni Teran Santa Lucia.

A Gianfranco Kozlović? Mladić koji je prva vina pod dirigentskom palicom svojih predaka dobivao na krajnje jednostavan način, danas se nalazi u samom svjetskom vrhu. Od Decantera do Vinistre. Gdje god da se njegova vina pojave, samo najviše ocjene. Tako i treba. Ma koliko čovjek bio predan poslu, ma koliko bio uronjen u tradiciju i iskon proizvodnje vina, uspjeti može samo onaj koji svu osobno prikupljenu mudrost poveže sa znanošću.

Znaš, kad radiš vino, uvijek ima onih koji znaju nešto više od tebe. Da bi bio dobar, najbolji, ne možeš sam. Uvijek moraš poštovati prirodu i znanost. Kad to činiš, ni rezultat ne može izostati.

Baš tako. Zvuči jednostavno, no nije uvijek tako. Trebalo je, naime, smoći snage da se otkine, odreže svoje prve dijelove grozda terana, da se krene u "zelenu berbu". Jer jedino je ona put do velikog vina. Pravog, istarskog terana kojem će se, kao što je to učinio i s malvazijom, čitav svijet nakloniti.

Odgovor na pitanje tko u Europi radi najbolju Graševinu, dalo je prvo veće međunarodno ocjenjivanje te sorte vinskog magazina Pécsi Borozó iz Pečuha, pod nazivom Olaszrizling Grand Tasting 2021., održano 20. rujna 2021. u Mađarskoj.

Pobjednik natjecanja, to jest vino s najvišom ocjenom je Graševina Ledeno vino iz 2018. iz Kutjeva d.d., međutim, ostatkom liste najboljih ne dominiraju samo hrvatske graševine, nego se distribucija najsjajnijih medalja rasporedila ravnopravno po, za tu sortu, ključnim vinogorjima Panonske nizine.

Graševina je danas rasprostranjena međunarodna sorta koju ponajbolje znaju narodi iz panonsko-dunavskog okružja. Na svim teritorijima bivše Habsburške Monarhije ona je ili vodeća ili jedna od vodećih sorti i svaki od naroda za nju ima svoj naziv. U Austriji je welschriesling, u Mađarskoj je olaszrizling, u Češkoj i Slovačkoj je vlašský ryzlink, u Hrvatskoj graševina, u Srbiji grašac, u Sloveniji laški rizling. Ima je još i u zemljama poput Rumunjske, Makedonije, Italije i drugdje, a ostali najčešće spominjani sinonimi su riesling italico i talijanski rizling.

Da je srce uzgoja graševine Panonska nizina, pokazalo je spomenuto natjecanje, jer su se tu smjestile one najbolje ocijenjene, ali i količine vinograda od te sorte zasađene u toj višedržavnoj regiji ukazuju također na to jer je ovdje ima više nego u svim drugim dijelovima Europe. Konkretno, Slavonija i Podunavlje u Hrvatskoj, zatim Vojvodina u Srbiji pa okolica jezera Balaton s vinogorjima poput Balatonfüred-Csopak i Badacsony, kao i vinogorja južne Mađarske u Mađarskoj, potom Burgenland (ili Gradišće) u Austriji i konačno, regija Malokarpatska u Slovačkoj.

Graševina je duboko ukorijenjena u tradiciju cijelog tog teritorija. Sve te zemlje od graševine dobivaju nekoliko stilova vina. Najpopularnije je izdanje bazično i lagano vino osvježavajućeg karaktera namijenjeno brzoj potrošnji i svakodnevnoj upotrebi.

Zatim se kao ambicioznija varijanta često radi i zreliji tip graševine iz kasnijih rokova berbi, kad vino dobije dublju žuto-zlatnu boju, a arome se iz primarno voćnih i herbalnih presele u zonu cvjetnih, botritičnih te zrelog voća. Obično su takve graševine perjanice vinarija koje na tržište izlaze kasnije od bazičnih i mogu se dugo čuvati u arhivama.

Treći tip su one odležane u drvenom suđu, koje su dodatno poprimile začinske, vanilične i note orašastog voća, a onda slijedi i možda najcjenjeniji tip, predikati, to jest slatka desertna vina dobivena prosušivanjem grožđa na trsju do određene faze prosušenosti i slatkoće. Vrhuncem se smatraju ledena berba i izborna berba prosušenih bobica. Graševina se trenutačno najmanje upotrebljava za pjenušce, ali i na tom području neke vinarije ostvaruju dobre rezultate.

Hrvatska

U Hrvatskoj u tome prednjače četiri vinogorja; Baranja, Srijem s Ilokom kao središnjim mjestom, Erdut i Kutjevo. Dakle, sva vinogorja s potencijalom za najvišu kvalitetu graševine smjestila su se u Slavoniju i Podunavlje. U bregovitoj Hrvatskoj, gdje je graševina također značajna i gdje je zapravo pojedinačno najzastupljenija bijela sorta, graševina obično daje laganija svakodnevna vina osvježavajućeg karaktera, bez ambicije za dulje čuvanje i razvoj u boci, osim u iznimnim slučajevima.

U istočnijim vinogorjima stvar se dramatično mijenja. Iz Erduta dolazi na Decanteru platinom ovjenčana graševina Antunović, ujedno i jedna od najboljih graševina uopće. Baranja je dom brojnih izvrsnih graševina, jednako kao i Ilok, gdje je proizvedena glasovita graševina Velika berba Iločkih podruma iz 2011., a Kutjevo je koncentracijom kvalitete uvjerljivo vodeće vinogorje za tu sortu, vjerojatno i šire od Hrvatske. Tu stanuju graševine poput Krauthaker Mitrovac, Adžić Hrnjevac, Enjingi Hrnjevac, Mihalj Mačevo brdo, Decanter platinom ovjenčana graševina Kutjevo de Gotho i druge. U Baranji debele naslage siromašnog prapora uz Dunav i ljetne vreline prirodno reduciraju prinose i koncentriraju sadržaj malih bobica. Zbog toga baranjske graševine uvijek obiluju sladorom, alkoholom i tijelom. Nešto niže uz Dunav, u Iloku, koji je zaklonjen Fruškom gorom, arome su nijansu svježije i kiselije pa su i vina aromatičnija i lakša.

Graševina iz vinogorja Kutjevo na rebrastim padinama Papuka i Krndije ne dobiva strukturu kao vina iz Baranje ili Iloka, ali ima vrlo atraktivan i živahan, a ponekad i mineralni karakter s izvrsnim omjerom kiselina i tijela, zbog čega arome i okus često neodoljivo podsjećaju na sočne jabuke. U redovnim berbama arome se u slavonsko-podunavskim graševinama kreću od svježih voćnih, poput jabuka i citrusa, do laganih herbalnih nota. U toplijim se godinama kreću prema egzotičnom voću, a u kasnijim berbama sukladno povećanju količine sladora, nastupaju obilne cvjetne, a potom i medne note.

Najbolje hrvatske graševine na Olaszrizling Grand Tasting 2021 natjecanju:

Veliko zlato

• Kutjevo d.d., Graševina ledeno vino 2018., vinogorje Kutjevo, 97/100

  (najbolje vino natjecanja i najbolje vino u razredu desertnih vina)

  Prekrasno. Intenzivnog mirisa na cvjetnu pelud, zatim na med od livadnog cvijeća, visokih kiselina koje savršeno uravnotežuju brutalnu slatkoću. Finiš podsjeća na kandirani limun i slatko od marelica. Izrazito je intenzivan i dugačak, s obiljem citrusne slasti na finišu. Veliko vino.

• Buhač, Graševina Šuma 2019. (desertno vino), vinogorje Ilok, 94/100
• Galić, Graševina Leon 2011. (desertno vino), vinogorje Kutjevo, 93/100
• Galić, Graševina kasna berba 2018., vinogorje Kutjevo, 92/100

Zlatna medalja

• Krauthaker, Graševina izb.ber.pros.b. 2017., Kutjevo, 90/100
• Perak, Graševina Mitrovac 2019., Kutjevo, 90/100
• Galić, Graševina Mateo 2018., (desertno vino) Kutjevo, 89/100
• Iločki podrumi, Graševina Vrhunska 2020., Ilok, 89/100
• Krauthaker, Graševina Mitrovac 2018., Kutjevo, 89/100
• Vina Belje, Graševina Goldberg 2020., Baranja, 89/100
• Erdutski vinogradi, Graševina vrhunska 2020., 88/100
• lločki podrumi, Graševina Kvalitetna 2020., Ilok, 88/100
• Kutjevo d.d,, Graševina 2020., Kutjevo, 88/100
• Krauthaker, Graševina kasna berba 2020., Kutjevo, 88/100
• Kutjevo d.d., pjenušac Maximo Brut NV, Kutjevo, 87/100
• Mihalj, Graševina Mačevo Brdo 2020., Kutjevo, 87/100
• Sontacchi, Graševina 2020., Kutjevo, 86/100
• Vina Belje, Graševina Premium 2020., Baranja, 86/100
• Pinkert, Graševina Single Barrel 2019., Baranja, 86/100
• Iločki podrumi, Principovac Graševina 2019., Ilok, 86/100
• Pinkert, Graševina Izborna berba bobica 2018., Baranja, 86/100

Mađarska

Mađari graševinu uzgajaju širom zemlje i nazivaju je olaszrizling. Međutim, vinogradi na brežuljkastim položajima sjeverozapadno od jezera Balaton za tu sortu pokazuju najviše potencijala. Osobito u vinogorjima Balatonfüred-Csopak (Čopak) i Badacsony (Badačonj). Zrelošću i punoćom ambicioznije graševine tih vinogorja podsjećaju na one iz hrvatskog Podunavlja ili one nešto kasnijih berbi iz Slavonije. Specifičnost graševina tih vinogorja u odnosu na slavonska, česta je i naglašena prisutnost mineralnih nota, što se odražava na dubinu i trajanje okusa, a porijeklo vuče iz vulkanskog porijekla tla.
image

Sljedeća važna regija za graševinu u Mađarskoj je ona koja graniči s Hrvatskom, ponajviše s Baranjom. Okoliš grada Pečuha (Pécs), a zatim vinogorja Szekszárd i Villány (Vilanj). Ovdje je tlo slično kao i u Podunavlju s tanjim slojem crnice na podlozi od prapora, a u slučaju Villánya, još i na vulkanskoj stijeni. Vinogorje Pécs u ovom dijelu Mađarske pokazuje najbolje rezultate, a Szekszárd i Villány ipak su više fokusirani na crne sorte, po kojima su nadaleko poznati. Na tržištu su još redovno i graševine iz regije Eger, koje također mogu biti atraktivne kvalitete. Kad je o mađarskoj graševini riječ, to jest olaszrizling, slojevita i uzbudljiva vina najčešće dolaze iz vinogorja u okolici Balatona. U ostalim dijelovima je to često jednostavnije, svakodnevno vino, s iznimkom južnih vinogorja s naglaskom na okoliš grada Pečuha.

Najbolje mađarske graševine na Olaszrizling Grand Tasting 2021 natjecanju:

Veliko zlato

• Dobosi Pincészet, Olaszrizling 2018., Balatonfüred-Csopak, 93/100

  Žive zlatno zelene boje. Živog, bogatog i punog okusa, s ugodno naglašenim kiselinama. Okus posjeduje dubinu i intenzitet, odlično je balansiran, ima i svoju kremoznu stranu, kao i živu voćnu slast južnog voća, cvjetne peludi, čak i mednih nota, a potom ugodnih nota bijelog papra. Posjeduje iznimnu mineralnost i ozbiljni potencijal za čuvanje.

• Szászi, BIO Szigligeti Kabócás Olaszrizling 2018., Badacsony, 92/100
• Laposa, 4 Hegy 2019., Badacsony, 92/100
• Belward, Classic Olaszrizling 2019., Pécs, 92/100

Zlatna medalja

• Borbély Családi, Gézengúz Olaszrizling Ltd Sel. 2019., Badacsony, 87/100
• Szabó Pince, Olaszrizling 2020., Pécs, 87/100
• Zelna, Farkókő Olaszrizling 2020., Balatonfüred-Csopak, 87/100
• Pálffy, Káli királyi Fekete-hegy Olaszrizling 2019., Balatonfelvidék, 87/100
• Varsányi, Verpeléti olaszrizling grand selection, 2018., Eger, 87/100
• Szeremley, Olaszrizling Hegybor 2017., Badacsony, 87/100
• Istvándy Jenő, Olaszrizling 2019., Balatonfelvidék, 86/100
• Bodri, Dűlő Olaszrizling 2019., Szekszárd, 86/100
• Mokos, Olaszrizling 2019., Villány, 86/100
• Fata, Balatonbor 2020., Badacsony, 86/100
• Szászi, BIO Szigligeti Olaszrizling 2019., Badacsony, 86/100
• Szászi, BIO Szent György-hegyi Olaszrizling 2019., Badacsony, 86/100
• Pécsi Egyetemi, Olaszrizling narancsbor, 2015., 86/100

Srbija

Graševina se u Srbiji danas službeno zove grašac. Do prije nekoliko godina prvo ime sorte bilo je italijanski rizling, međutim na inicijativu vinskog novinara i izdavača Igora Lukovića i grupe vojvođanskih vinara srpska vlada prihvatila je staro povijesno ime za sortu - grašac. U pisanim se izvorima taj naziv spominje daleko prije početka upotrebe pojma italijanski rizling, koji uostalom navodi na sasvim krivi trag kad je u pitanju porijeklo sorte. Graševina ili u srpskom slučaju grašac nema nikakve poveznice s Italijom, jer se za porijeklo pretpostavlja da dolazi iz Austrougarskog bazena, a niti s rizlingom, njemačkom sortom riesling koju u ovim krajevima nazivamo rajnski rizling.

Srpski vinari mahom su prihvatili novi naziv, a i tržište značajno bolje reagira nego na stari naziv, pa se u samo par godina našao u masovnoj upotrebi. Grašac je u Srbiji gotovo sav smješten u Vojvodinu, a najviše u regiju Srem-Fruška gora. Radi se o pedološki i klimatološki vrlo sličnim uvjetima onima u Iloku, a na nekim pozicijama Fruške gore i onima u Kutjevu. Stoga vina stilski sliče slavonskim graševinama. Razvojni put grašca u Srbiji je također sličan onom u Hrvatskoj. Zbog početnog tržišnog prezira i profanog statusa za koji su zaslužni veliki kombinati iz doba socijalizma nije bilo lako vratiti povjerenje u sortu. Međutim, novi val ambicioznih vinarija kao što su Šijački, Vinum, Molovin, Vista Hill, Belo brdo, Kovačević, obnovljeni Erdevik i drugi, mijenjaju početnu percepciju i daju novu šansu ovoj za Frušku goru možda i najpotentnijoj bijeloj sorti. Ocjenjivanje je pokazalo da najbolji grašci Fruške gore ravnopravno stoje uz bok onima iz Hrvatske i Mađarske.

Najbolje srbijanske graševine na Olaszrizling Grand Tasting 2021 natjecanju:

Veliko zlato

• Vista Hills, White Reserve 2012, Srem-Fruška gora, 95/100

  (Najbolje ocijenjena suha graševina)

• Vinum, pjenušac Dina 2018, Srem-Fruška gora, 92/100

  (najbolje ocijenjeni pjenušac)

Zlatna medalja

• Vinum, Grašac beli 2019, Srem-Fruška gora, 91/100
• Patkov vinograd, Grašac Geppetto 2018, Srem-Fruška gora, 88/100
• Erdevik, Grašac Geronimo 2020, Srem-Fruška gora, 87/100
• Tri mede i oblak, Grašac beli 2020, Srem-Fruška gora, 87/100
• Fruškogorski vinogradi, Quet Grašac 2019, Srem-Fruška gora, 86/ 100

Austrija - dobre graševine stanuju u Gradišću

U Austriji se graševina zove welschriesling i po zastupljenosti je iznimno važna sorta. Naime, nalazi se na visokom drugom mjestu, odmah iza mega popularnog grüner veltlinera. Međutim, za razliku od popularnog lidera, graševinu u Austriji ne bije naročito pozitivan glas. Naime, u pravilu je vino od graševine najjeftinije u ponudi svake vinarije koja je ima. Osobito u regiji Donja Austrija (Niederösterreich) i regiji Štajerska (Steiermark). Tamo je graševina zadužena za masovna i jeftina vina.
image

U regiji Gradišće (Burgenland) je nešto drugačija situacija. Ona graniči s Mađarskom, vinogradi su izloženi utjecaju Panonske nizine i obližnjih jezera, slično kao i kod za graševinu vodećih mađarskih vinogorja. Zbog toga se tu graševini posvećuje više pažnje i prave bitno ambicioznija vina, a neka od njih su izvanserijski dobra. Primjerice, proizvođači visokih predikata poput Krachera od graševine iz Burgenlanda rade neka od najboljih i najcjenjenijih desertnih vina na svijetu.

Suha bijela gradišćanska vina od graševine (welschrieslinga) također znaju biti iznimne kvalitete. Ovo je natjecanje potvrdilo takve pretpostavke. Neki od ponajboljih donjoaustrijskih i štajerskih vinara sa svojim vinima nisu ušli niti u zonu medalja, dok su gradišćanski osvojili jedno veliko zlato i dva zlata. Kada se promatra razmjerno poslanom broju uzoraka na natjecanje, uspjeh je jednak kao u slučaju Mađarske i Hrvatske.

Najbolje austrijske graševine na Olaszrizling Grand Tasting 2021 natjecanju:

Veliko zlato

• Zantho, Welschriesling 2020, Burgenland, 92/100

Zlatna medalja

• Scheiblhofer, Welschriesling Classic 2020, Burgenland, 87/100
• Sektkellerei Norbert Szigeti, A-Nobis Welschriesling pjenušac 2018, Burgenland, 86/100

Slovačka - skriveno blago

Široj javnosti sasvim nepoznata slovačka vinogorja izvrsno su mjesto za uzgoj graševine. Na natjecanju je regija oduševila kvalitetom jer od samo pet poslanih uzoraka čak tri su osvojila zlato ili veliko zlato. O slovačkim vinogorjima i njihovim graševinama očito treba tek učiti, a rezultati s ovog natjecanja su za to najbolji motiv.

Najbolje slovačke graševine na Olaszrizling Grand Tasting 2021 natjecanju:

Veliko zlato

• Vinarstvo via Magna, Rizling Vlašsky 2019, Juznoslovenska, 93/100
• Martin Pomfy, Rizling Vlašsky Selection 2019, Malokarpatska, 92/100

Zlatna medalja

• Martin Pomfy, Rizling Vlašsky Selection 2018, Malokarpatska, 90/100

Izraelski arheolozi su saopćili kako su pronašli veliki drevni kompleks za proizvodnju vina, star oko 1.500 godina.

Kako je navedeno u gradu Javne u središnjem Izraelu pronađene su prese za grožđe, skladišta, peći za proizvodnju glinenih posuda i desetina djelića tegli.

Izraelska uprava za antikvitete je rekla kako to otkriće pokazuje da se tamo proizvodilo vino u bizantskom razdoblju, a procjenjuje se kako je vinarija mogla proizvesti dva milijuna litara vina godišnje.

Jon Seligman koji je rukovodio iskopavanjem je rekao kako je vino koje je tamo pravljeno bilo poznato kao vino "Gaza" i da se izvozilo širom regioje.

Bilo je to prestižno lako bijelo vino i kupovale su ga brojne zemlje oko Sredozemnog mora, uključujući Egipat, Tursku, Grčku i možda južnu Italiju, rekao je Seligman.

Vino, kako on tvrdi, nije bilo samo važno za izvoz i uživanje u drevna vremena već je bilo značajno što se moglo sigurno piti jer je voda često bila zagađena.

Marijan Arman još je 90-ih među prvim entuzijastima u Istri modernizirao svoj podrum i krenuo u suvremenu, kvalitetnu proizvodnju vina, danas proizvodi 16 etiketa, a Malvazija Grand Cru i Malvazija Rezerva šampionska su vina

Marijana Armana i njegovu obitelj posjetili smo na vrhuncu ovogodišnje berbe pa je vinogradima u okolici Vižinade vladala poprilična gužva. Kada se tome pridodaju i još uvijek brojni turisti koji dolaze u potrazi za vrhunskim vinom, jasno je da obitelj Arman ovih dana ima pune ruke posla. Vinogradi i podrum Marijana Armana nalaze se u Istri u zapadnom istarskom vinogorju, u neposrednoj blizini Poreča, točnije u selu Narduči.

Marijan Arman s kćerima Ines i Ninom nastavlja obiteljsku tradiciju koja traje otkada je pradjed podignuo prvi vinograd Malvazije. Na površini od 13 hektara posebna se pažnja daje autohtonim sortama Teranu i Malvaziji istarskoj. Malvazija istarska je vino koje je ovoj vinariji donijelo najviše nagrada. Višestruki je šampion na razini Hrvatske, dok je Malvazija Grand Cru dvije godine za redom bila okrunjena šampionskom titulom za najbolju mladu malvaziju u Istri. Slijedi ju Malvazija Rezerva kao pobjednik u kategoriji odležanih malvazija. Od crvenih vina ističe se Teran na koji su Istrijani posebno ponosni, a kojeg je također krasila titula najboljeg u Hrvatskoj. Teran Rezerva je ocijenjen najvišom ocjenom u talijanskom vodiču najboljih autohtonih sorti Vinibuoni. Osim na domaćoj vinskoj sceni, vina su nagrađivana u Italiji (Malvazija istarska, Teran i Chardonnay), Sloveniji (Muškat) i cijenjenom Decanteru (Malvazija istarska). Ukupno vinarija proizvodi 16 etiketa, od bijelih sorata - Malvaziju istarsku, Chardonnay, Sauvignon blanc i Muškat bijeli poluslatki, do crvenih: Terana, Cabernet Sauvignona, Merlota i Syraha. Tu su i dvije kupaže, najtraženije u vrijeme blagdana: Cuvee Superior od Terana, Cabernet Sauvignona i Merlota, i Cuvee Superior Blanc od Malvazije, Chardonnaya i Sauvignon blanca.
Arman

Iako je tradicija vinarstva u obitelji Arman vrlo dugačka, pravi razvoj ove vinarije dogodio se u devedesetima kada je Marijan Arman među prvim entuzijastima modernizirao svoj podrum i krenuo u suvremenu, kvalitetnu proizvodnju vina, a svojim je idejama otvorio i vrata cijeloj generaciji novih istarskih vinara koji su posljednjih godina smjestili Istru na prepoznatljivo mjesto, ne samo hrvatske, već i svjetske vinske mape.

Kako bi približili svoju ponudu sve brojnijim turistima u unutrašnjosti Istre, obitelj Arman je kao bitan dio svoje ponude uredila degustacijsku salu čiji izgled i kapacitet sugerira ekskluzivnost vinske ponude. Iz degustacijske sale širi se veličanstven pogled na vlastite vinograde, a otvorena terasa posjetiteljima pojačava doživljaj degustacije Armanovih vina.

Cjelokupnu ponudu možete naći i u njihovom Wine bar & shop-u "Arman" u Poreču, koji je sezonskog karaktera, a osmišljen je radi što bolje ponude turističkom tržištu.

Vrhunski opremljen podrum, bogatstvo asortimenta u vlastitim vinogradima, uložen trud , znanje, noviteti i nezaobilazna strast vlasnika, elementi su koji obećavaju svijetlu budućnost ovoj vinariji.
Obitelj posjeduje 13 hektara vinograda, a kapacitet podruma opremljenog modernom tehnologijom, na površini od 1600 m2, upućuje na dalekosežne planove širenja poslovanja.

Ekipa Mađarske je u Avignonu prvi put osvojila titulu svjetskog prvaka u degustaciji vina naslijepo i našla se ispred Belgije i Španjolske, priopćili su organizatori natjecanja.

Deveto izdanje natjecanja u organizaciji novinara lista La Revue des vins de France održano je ove godine u Avignonu u blizini obale Rhône, koja je poznata po dobrom grožđu za vino.

Svaka ekipa, sastavljena od nekoliko stručnih degustatora i trenera, morala je naslijepo identificirati šest vina i navesti sortu grožđa, mjesto i oznaku porijekla, godinu berbe i proizvođača.

Oni koji su se uspjeli kvalificirati tijekom prvog kruga degustacije, nastavili su natjecanje sa šest novih vina.
Mađarska ima veoma iskusan tim, koji je dugo sudjelovao na prvenstvima, rekao je urednik francuskog lista Denis Saverot.

Prema njegovim riječima, u Mađarskoj postoje brojna područja u kojima se proizvodi vino, a jedno od njih se služilo i na dvoru francuskog kralja Luja 14.

Na natjecanju su bile ekipe iz 27 zemalja, naveli su organizatori i dodali kako je najteže bilo identificirati jedno španjolsko vino, a najlakše jedno bijelo vino iz Austrije.

Francuska, koja je titulu osvojila u posljednja dva izdanja, ove godine je zauzela šesto mjesto.

Vinarija Vivoda, jedna od najstarijih rovinjskih obiteljskih vinarija, navršit će sljedeće godine 70 godina rada. Iako se obitelj Vivoda u prošlosti, uz vinogradarstvo, bavila i poljoprivredom, uzgojem stoke i sadnjom povrća, od toga su odustali prije petnaestak godina. Zanimljivo je da su Vivode, nakon što je s razvojem turizma počela rasti potražnja za voćem, postali poznati i po kvalitetnim breskvama. Međutim, od 2005. godine okrenuli su se samo proizvodnji vina, a danas imaju u vlasništvu oko 15 hektara vinograda s oko 60.000 loza.

Obiteljski biznis danas vodi Davor Vivoda, koji nas je dočekao u podrumu u samom centru Rovinja. Pogodnost je to koju nemaju baš sve vinarije u Istri pa je Davor Vivoda odlučio uz pomoć fondova EU-a modernizirati kušaonicu vina i cijeli podrum kako bi privukao što više turista, kojih u Rovinju ima u velikom broju čak i u prvim jesenskim danima. Osim što brojni turisti posjećuju kušaonicu vinarije Vivoda, obitelj je ovih dana zaokupljena i berbom, a prve naznake govore da bi ona mogla biti dosta uspješna.

Prošle godine je malvazija bila malo prejaka, a prvi rezultati govore da bi ove godine trebala biti taman. Naravno, još je prerano govoriti o završnom proizvodu, ali sve naznake su da bi ova berba trebala biti jako dobra, rekao je Davor Vivoda.

Osvrnuo se i na sedam desetljeća dugu tradiciju ove obiteljske vinarije za koju kaže da je u početku bila jedna od rijetkih vinarija na području Rovinja te da je u tih 70 godina pratila razvoj vinarske industrije koja je u proteklih desetak godina u Istri procvjetala.

Rovinj je u prošlosti više bio naslonjen na poljoprivredu i uzgoj voća i povrća pa smo tako i mi dugo kombinirali vinarstvo s poljoprivredom. No prije petnaestak godina odlučili smo se potpuno prebaciti na vinarstvo i mislim da smo pravilno odlučili, kaže Davor Vivoda i objašnjava da je, kao i u većini istarskih vinarija, najvažnije vino u njihovoj ponudi malvazija, koja čini otprilike 75 posto ukupne proizvodnje.

Vivodina malvazija je bijelo suho vino slamnato-žute boje sa zelenkastim odsjajem, voćnoga i cvjetnoga mirisa, s izraženim mirisom cvjetova bagrema, bazge i grejpa. Malvazija istarska berba 2020. pobjednik je Antonje 2021 u kategoriji bijelih vina proizvedenih modernom tehnologijom (86.33 bodova od 100). Od 2005. godine nosi oznaku Istrian Quality koja jamči svim ljubiteljima dobre kapljice vrhunsku kvalitetu.

Posebna priča stoji iza malvazije Sv. Euphemia, nazvane prema rovinjskoj zaštitnici, a u suradnji s Gradom koji je dizajnirao etiketu dobili su suglasnost da je predstavljaju kao izvorni suvenir Rovinja. Nakon maceracije i odležavanja 16 mjeseci u hrastovim bačvama, ima potpunost, osebujnost i dug vijek trajanja. Zlatnožute je boje, intrigantnog mirisa, naglašenih cvjetnih mirisa bagrema i vanilije koji se isprepliću s mirisima cvijeća, trava i začina, posebno lješnjaka i kore kruha. Davor Vivoda kaže da u proizvodnji kombinira tradicionalnu i noviju modernu tehnologiju proizvodnje vina, pazeći da se ne izgube obiteljska tradicija, kvaliteta i ekološki uzgoj. Vina dozrijevaju u inox bačvama, a najbolji primjeri malvazije i terana u barrique bačvama. U njima vino kvalitetnije dozrijeva, poprimajući intenzivnu boju i pojačane aromatične karakteristike, a onda se i posebno flašira.

Višestruko nagrađivana Vivodina vina prodaju se i izvan granice Hrvatske pa se tako mogu naći sve do Crne Gore, Češke, Mađarske, Austrije, Italije, Norveške, pa čak i u SAD-u.
Vivodina Malvazija istarska berba 2020. pobjednik je Antonje 2021 u kategoriji bijelih vina proizvedenih modernom tehnologijom.

Vlado Krauthaker, poznati vinar kutjevačkog vinogorja prije nekoliko godina je kao eksperiment posadio dvije parcele u pokusnom uzgoju crne sorte zinfandel, poznate u Dalmaciji kao crljenak, najviše ga ima u Kaštelima te na nekim otocima kao Šolta i dr. Zinfandel pod još nekim imenima sadi se u Italiji a naši doseljenici iz Dalmacije su ga donijeli i u SAD, Kalifornija, gdje se pokazao kao dobra sorta. Ima ga u Makedoniji i Bugarskoj ali pod drugim imenima.

Ove godine berba malo kasni, ali imamo puno manje grožđa, zbog u početku godine smrzavanja, kasnije leda i poslije suše u ljetu. U prosjeku je do 40% manje grožđa. Cijelo ovo kutjevačko vinogorje dugačko 17 km ima slične, jako smanjene prinose. Tako je i sa bijelim sortama koje su već pokazale odličnu kvalitetu, mošt je već pokazao fermentacijske arome i mislim da će to biti jako dobra godina koju ćemo moći dugo spominjati. Naravno kvantitet će biti manji ali zato će kvalitet biti odličan. Sada smo u eri berbe crnih sorti, mi smo jučer obrali sirah a danas beremo crljenak ili zinfandel, koji je ovdje posađen eksperimentalno u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu da se vidi koliko najsjevernije u kontinentu može ova sorta uspijevati. Berba 2019. je bila dobra i napravili smo odlično crveno vino, 2020. godine nismo uspjeli a ove 2021. godine uz manje prinose napravit ćemo dobro crveno vino. Pokušavamo, jer uz ovu promjenu klime može biti svašta - kaže Vlado Krauthaker koji za sada ne bi preporučio dalju sadnju zinfandela dok kroz više godina ne pokaže rezultate koji bi mogli biti meritorni za ocjenu isplativosti i kvalitete koja se može postići.

Znanstvenici su dokazali da je veliki dio te sorte porijeklom sa Šolte i iz Dalmacije. Za sada ga osim kod Krauthakera nigdje u kontinentalnoj Hrvatskoj nema.
Vino berbe 2019. bilo je odlično sa preko 14% alkohola i može konkurirati dalmatinskom zinfandelu jer mi imamo više kiselina nego u Dalmaciji, a te kiseline su bitne i baš me zanima kad nakon desetak i više godina praćenja dobijemo rezultate crvenog vina od zinfandela. Sav urod i vino od ove godine buteljirat će se kao sortno vino, a već unaprijed smo prodali i to Restoranu Zinfandel's Esplanada. Naime oni na svojoj Oleander terasi imaju posađen zinfandel, pa se onda na tom mjestu spajaju ponude dalmatinskog i našeg kontinentalnog zinfandela - dodaje Krauthaker zadovoljan ubranim grožđem koje se odmah vozi u vinariju na prešanje. Iskusni berači bili su vrlo vrijedni i brzo punili kašete s grožđem.

Za goste iz Dalmacije i predstavnike Hotela Esplanade koji su uz medije nazočili berbi zinfandela ručak je pripremio vinski kardinal Vlado Bauer koji se iskazao sa delicijama, a za piće je bilo ponuđeno desetak ponajboljih vina Vinarije Krauthaker.