Vino

Obitelj Cossetto jedna je od onih istarskih vinarija koje nisu pretjerano poznate, ali njihova vina nimalo ne zaostaju kvalitetom. Obitelj Cossetto se oduvijek bavila poljoprivrednom proizvodnjom, s posebnim naglaskom na vinovu lozu i masline. Trenutno posao vodi već sedma generacija obitelji koja svoje vinograde i maslinike ima u Kaštelir Labincima, na čelu s Alfredom Cossettom.

Trenutno su ponosni vlasnici 11 etiketa, među kojima su i najpoznatije istarske sorte malvazija i teran. Dvije etikete su u Premium liniji, chardonnay koji se vinificira pomoću takozvane "sur lie" metode, te malvazija Rustica.

Sljedeća, osma generacija obitelji Cossetto, namjerava nastaviti posao. Baš je nedavno kćerka Alfreda Cossetta, Denis, predstavila svoje vino Gentile koje je oduševilo mnoge ljubitelje vina.
Vino je iz berbe 2019. godine. Radi se o malvaziji koja je i vizualno drugačija. Ima navojni čep i prozirnu bocu, kaže Alfredo.

Denis je inače studentica vinarstva u Poreču, a njezino vino je lakša malvazija s 12,5 posto alkohola.

Povijest vinarstva u obitelji Cossetto kaže da se pomak od rinfuza u flaširanje dogodio 2002. godine, dok je podrum sagrađen 2008. Ukupno imaju osam hektara na četiri lokacije.

Radimo i maslinovo ulje, imamo 350 stabala, dominiraju autohtone sorte istarske bjelice, buže i lecino pendellino, kazao je Cossetto, dodavši kako im natjecanja još nisu interesantna, ali možda budu u budućnosti.

Najzanimljivija prostorija u podrumu je ona rustikalna, puna drvenih bačvi za odležavanje i školovanje crnih vina, takozvana barikana, jer ima barik vrste bačvi. Tu se kuša i druži, prezentira i pije najdivnija vinska kapljica. Toplina prostora nam je izgledom i ugođajem bila najljepša.

Ova sala za degustaciju prima najavljene grupe gostiju. Intimna druženja za do 15-ak ljudi lijepa su uspomena koju turisti odnose iz našeg podruma. Sjeverniji gosti vole slatka vina. Čak i Nijemci. Austrijanci vole bijela i crna. Crna im imaju bolju strukturu nego u njihovim krajevima. Austrijanci se dosta razumiju u vina, govori Alfredo Cossetto.

Plasmanom vina uglavnom su vezani za restorane. Izvoz im, ističe Alfredo, nije neka opcija. Ali, zadovoljan je jer se uspijevaju snaći i u vrijeme krize.
Kad prestanu zabrane, krenut ćemo u smjeru prezentacije cijele palete naših vina, kazao je Alfredo.

Ponosni su na malvaziju Rusticu, vino koje je iz starih vinograda i prosušuje se u samom vinogradu, na trsu, na način da se odreže lucanj i tako se sprječava razrjeđivanje grožđa. To se radi neposredno pred berbu, te tako grožđe dehidrira u ambijentalnim uvjetima pa se sve koncentrira u toj bobici, od šećera, kiselina do ekstrakata. Na taj način se dobije sasvim drugačija malvazija, temeljito nam je objasnio Cossetto.

Vinarija Jokić Lišane Tinjske sa svojim vinom maraština i Božo Bačić Podgrađe s crnim vinom syrah, šampioni su ovogodišnje manifestacije Vinkovo 2021. godine koja se po 24. put održala u Stankovcima, pod epidemiološkim mjerama pandemije koronavirusa i sloganom "Korona prolazi vino ostaje".

Treće mjesto i srebrnu medalju među bijelim vinima također je osvojila Vinarija Jokić s pošipom, a drugo mjesto i srebrnu medalju OPG Stjepan Vučemilović, također s pošipom.

Treće mjesto u crnim vinima i zlatnu medalju s cabernetom osvojio je OPG Stjepan Vučemilović, drugo mjesto i zlatnu medalju Marko Duvančić iz Oklaj-Promine također s cabernetom.

Kad smo počeli s manifestacijom prije 24 godine bilo je teško, imali smo vinogradare, ali ne i vinare. Krenuli smo sa strukom i to je dalo rezultata. Dio vinara se izdvojio kvalitetom i s prostora Ravnih kotara i Zadarske županije uspješno igra prvu ligu na hrvatskom tržištu, uspješno igra europsku ligu, čak i svjetsku ligu. Da je to bilo reći prije 24 godine da će se netko natjecati po svijetu s vinima iz Ravnih kotara, rekao bi ti nisi normalan. Kad sve to zbrojim, samo mi se nameću tri riječi kojima to mogu sažeti. U početku je bilo mučenje, potom je bilo učenje, a danas je uživanje. Danas uživamo u kvalitetnim, vrhunskim vinima kakva se samo poželjeti mogu. Danas pred praznom dvoranom zbog ovog čuda koje nas je napalo, ali dogodine se nadam da će sve biti slobodno, pa ćemo nadoknaditi sve - naglasio je načelnik Općine Stankovci i pokretač Vinkova Željko Baradić.

Evo što su izjavili šampioni nakon uručenja medalja i pehara:

Osvojili smo šampionsku titulu za našu maraštinu i srebrnu medalju za pošip. Osvojili smo do sad dosta nagrada, u Benkovcu smo također bili šampioni s maraštinom, na Sabatini prije nekoliko godina također. Ocjenjuje se cjelokupni dojam vina, od boje, bistroće, arome, okusa, balans kiselina. Kvaliteta je vidljiva, ali što se tiče plasmana vina, ova je godina stala, restorani i kafići ne rade, ono što se proda to je na kućnom pragu i individualno, inače plasman nam je u okolici, nešto prodamo u Splitsko-dalmatinskoj županiji i otocima, dosta plasiramo u Srbiju. Zaliha će dosta ostati, imamo doduše i veliko skladište tako da ćemo neka vina ostaviti i na duže dozrijevanje što neki kupci vole i traže - kazala je Cvita Eškinja, enologinja u Vinariji Jokić.

Božo Bačić iz Podgrađa Benkovac, već je dugi niz godina u samom vrhu vinarstva Zadarske županije. Godine 2007. posadili su značajan vinograd, prije toga su imali tradicijsko vinogradarstvo s malim količinama.
Šampionsku titulu osvojili smo za Syrah 2020., ali to nam nije prva nagrada, svake godine negdje nešto dobijemo jer je takav kvalitet grožđa da nagrade dolaze same od sebe. I mi najviše prodajemo na kućnom pragu. Nešto smo plasirali i u restoranima, ali kako je sve stalo, to ne funkcionira. Nama je ova vinarska godina bila vrlo problematična jer smo imali veliku tuču 2. svibnja 2020. godine. Ono što je ostalo, uspjeli smo izvući, ali kvalitet je neupitan. Čak 80 posto uroda uništila je tuča, tako da je proizvodnja znatno manja, takva je godina bila - rekao je Bačić.

Začetnik Vinkova zajedno s Baradićem, vinar Radoslav Bobanović iz PZ Masline i vino Tinj Polača i sam je osvojio tri medalje, zlatnu za cabernet i srebrnu za crljenak u crnim vinima, te srebrnu za muškat žuti u bijelim vinima.
Prošla je godina bila turbulentna, ali ovo znači puno, da znamo trajati i proizvoditi sve bolja vina. Po prvi smo put u ovih skoro 25 godina dobili osam - devet zlatnih vina, ali s druge strane imamo i dosta odbačenih vina što me začudilo. Možda je takva godina bila, možda je bilo i opuštanja... Važno je da oni koji rade, ne samo za svoje privatne potrebe već i za tržište, da su itekako prepoznatljivi i osnova im je ekstrakvaliteta, a to je ono po čemu se Ravni kotari odnosno sjeverna Dalmacija može ponositi - mi smo rodni crnim predikatnim vinima, nešto i bijelim, ali očigledno u crnim vinima imamo veliki uzlet. Nisu toliko važne nagrade, koliko da smo se okupili kroz vina i pobijedili ovo nesretno vrijeme. Zato i jest ovogodišnji slogan Korona prolazi, vino ostaje, to je vrijednost ove manifestacije - istaknuo je Bobanović.

Kako je sve počelo

Prije 24 godine organizirali smo prvu manifestaciju kao degustaciju samo za područje Općine Stankovci. Nismo očekivali da će biti toliki interes. Od 80 uzoraka, u finalnoj večeri završilo je 14, ostalo što nije prošlo kemijsku analizu morali smo proliti... To su bili počeci koje ne smijemo zaboraviti, već tada nam je bilo jasno da moramo koristiti struku. Tada smo imali s jedne strane trojicu inžinjera, a s druge strane 100 vinogradara koje je trebalo naučiti kako da budu vinari. To nije bilo predavanje već sukob zaraćenih strana. Inžinjeri kažu da treba sumpor, a cijela dvorana samo napravi - uh! Jasna poruka. Nakon pet godina odvojila se grupa koja je krenula dalje. Danas imamo vino na tržištu, 35 etiketa, 15 vrhunskih, na prostoru Ravnih kotara proizvodi se dva milijuna butelja. Manifestacija je imala gospodarski, edukativni, a i promidžbeni karakter. Ni jedna gospodarska grana nije postigla u tako malom vremenu takav rezultat kao što je postiglo vinarstvo na području Ravnih kotara. Od ničega do vina po Londonu i New Yorku. Od 100 nagrađenih na Sabatini, pola ih bude s područja Zadarske županije. To nešto govori. U ovoj prosječnoj godini imamo najviše medalja u crnim vinima. Nažalost ta se vina nalaze u bačvama u podrumima i pitanje je hoće li se nešto dogoditi sa sezonom, hoće li se ta vina prodati ili će se morati kupovati nove bačve za novu berbu što ne bi bilo dobro - kazao je Baradić.

Iako su ledene berbe postale iznimka, za razliku od onih koji zamrzavaju grožđe, u Kutjevu ostaju vjerni potpuno prirodnoj proizvodnji

Čisto, elegantno vino s notom karamele, mandarine i naranče i jako intenzivnom aromom marelica, gdje se osjećaju i dinja i limunova korica. Prekrasno vino!
Tako su 2014. godine Decanterovi suci opisali Traminac ledeno vino vinarije Kutjevo iz berbe 2011., koje je tada postiglo povijesni uspjeh na tom prestižnom natjecanju.

Ledena vina doista su nešto posebno i jedinstveno. Ako postoje boce koje se čuvaju za posebne prilike, onda vina ledenih berbi svakako pripadaju u tu kategoriju. Njih ne sljubljujete uz kolače i ne dijelite ih sa svakim. To vino pijete s vama najvažnijom osobom koju nježno držite za ruku dok u drugoj držite staklenu čašu u kojoj se prelijeva tekućina opijajućeg mirisa i pomalo lijenih kretnji. Vina iz ledene berbe pripadaju u kategoriju predikatnih vina koja označavaju vina brana nakon redovnih rokova berbe. Ovdje će tako pripadati i kasne, izborne berbe, izborne berbe bobica i izborne berbe prosušenih bobica. Jedno od najboljih vina ledene berbe u Hrvatskoj zasigurno radi vinarija Kutjevo. Zakonom je propisano da temperatura u trenutku berbe ne smije biti viša od -7 °C dok sadržaj šećera u bobicama ne smije biti niži od 127 oechslea (mjerna jedinica za težinu mošta nazvana po Christianu Ferdinandu Öechsleu koji je izumio vagu za mjerenje mošta).

Budući da su posljednjih godina zime vrlo blage i vrlo je rijetko da se održi tako niska temperatura, ledena berba postala je iznimka. Samim time je i vino dobiveno u takvim uvjetima stvar prestiža i luksuza. Ove godine temperatura se ipak spustila dovoljno ispod ništice da vrijedne ruke kutjevačkih berača mogu pobrati smrznute bobice grožđa sorte traminac.

Kutjevo ima tradiciju ledenih berbi dugu 200 godina, a sama vinarija, poznato je, datira od 1232. To je doista spektakularan podatak pa je prava šteta koliko je to povijesno bogatstvo Zlatne doline u turističkom smislu zanemareno.

Sama berba započinje u ranim jutarnjim satima, nekad se znalo brati i prije zore kako se temperatura ne bi podigla jer je važno da grožđe bude potpuno smrznute. Poseban je doživljaj prije svitanja otići u berbu dok ti snijeg škripi pod cipelama, a snježne pahulje plešu vinogradom. Pri samom dolasku berači založe vatru, gdje odlažu topli čaj koji će im dobro doći da ugriju promrzle prste. Ostaviti grožđe za ledenu berbu može se usporediti sa srećom na ruletu. Nikad nisi siguran hoće li ti priroda omogućiti dovoljno niske temperature ili će ti divljač, ptice ili bolest odnijeti ostavljeno grožđe.

Moja baka je uvijek govorila da vrag mora uzeti svoj ušur (danak), rekao je Ivan Marinclin, glavni enolog vinarije Kutjevo, dok smo obilazili vinograd prekriven snijegom.
Za ledenu berbu obično ostavimo oko hektar područja, od kojeg dobijete oko tone grožđa, što, pretočeno u litre, iznosi između 300 i 500 litara vina, pojasnio je.

U usporedbi s redovnom berbom, na jednakoj je površini između 4.500 i 6.000 trsova koji vam mogu dati i do 12 tona grožđa.
Sve radimo potpuno prirodno. U nekim zemljama ima slučajeva da poberu grožđe, a onda ga smrzavaju u hladnjačama. Mi to ne želimo, nego smrznute bobice odmah idu u prešu. Fermentiraju na prirodnim kvascima od tri do pet mjeseci, a potom odležavaju u tankovima od inoksa najmanje dvije godine, objašnjava Ivan dok prstima puca smrznutu kožu bobice grožđa iz koje izlazi gusti sok istovremeno ledenog i neodoljivo slatkog okusa koji podsjeća na med.

Iako su prije desetak godina znali održavati ledene berbe na položaju Vetovo, posljednjih godina uglavnom beru na položaju Hrnjevac, koji je ujedno, sa 411 metara nadmorske visine, najviši položaj Kutjevačkog vinogorja. Uz njih ondje svoje vinograde imaju i glasoviti vinari Vlado Krauthaker i Ivan Enjingi.

Berba nije nimalo jednostavna zbog niskih temperatura i uvjeta u kojima se obavlja, a sama proizvodnja i dalje se odvija na tradicionalan način. Bitno je da bobice u smrznutom stanju dođu na preradu, koja se također odvija na niskim temperaturama. Mošt je prilično gust, poput meda, a prolazi samo jako koncentrirani sok koji sadrži velike količine šećera. Tek nakon toga počinje veliko umijeće fermentacije na isključivo prirodan način. Sam proces proizvodnje je dugotrajan i riskantan, što ledene berbe čini uistinu posebnim, aromatičnim vinima jantarne boje koje ljubitelje vina iznenađuje intenzitetom boje i mirisa, govori Ivan dok ledene bobice u preši odzvanjaju poput rasutih bisera.

Iako je ledeno vino doista čisti luksuz za uživanje u posebnim prilikama, Ivan Marinclin zapravo je najponosniji na dostignuća i pomake koje su napravili kod vina bazičnih linija. Potvrda za izvrsnost stigla je u obliku platine na prošlogodišnjem Decanterovu natjecanju za njihovu De Gotho graševinu 2018. Sam spomen na vrtoglavih 97 bodova izmamila su širok osmijeh na licu glavnog enologa.

Vinski stručnjak Saša Špiranec opisao je spomenutu graševinu kao:
Rijedak spoj kompleksnosti i snage na jednoj strani te živosti i slasti na drugoj. Vino ima dubinu, trajanje, iznimnu mineralnost, svježinu, prekrasan cvjetno citrusni nos, s nešto kruške i breskve u pozadini te savršenu ravnotežu između svega. Zasigurno jedna od najboljih graševina ove vinarije dosad, od koje najbolje izdanje tek očekujemo za koju godinu.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Kaliforniji istraživali su životne navike ljudi starijih od 90 godina kako bi otkrili što im je osiguralo toliku dugovječnost. Nakon 15 godina istraživanja među 1,500 ljudi došli su do četiri glavna razloga zbog kojih su ovi ljudi poživjeli toliko dugo.

Prva dva su logična, a odnose se na fizičku aktivnost i bavljenje nekim hobijem. No sljedeća dva iznenadila su i znanstvenike. Naime, oni koju su imali nekoliko kilograma viška te su pili jednu do dvije čaše piva ili vina imali su 18% veće šanse doživjeti 90 godina, prenosi 24sata.hr.

Nemam objašnjenje za to, ali čvrsto vjerujem da umjerena konzumacija alkohola produljuje život - rekla je dr. Claudia Kaws, voditeljica istraživanja.

Iako se već odavno najavljuje u Bosni i Hercegovini, Zakon o vinu se još nije našao u skupštinskoj proceduri. Usprkos brojnim problemima a kojima se vinogradari suočavaju, a koje bi riješio upravo novi Zakon, vinogradarske aktivnosti na području Hercegovine su već počele.

Iako su vinogradari u više navrata imali sastanke sa nadležnim ministarstvom oko novog Zakona o vinu, koji bi dodatno uredio ovu oblast, naznaka o njegovom donošenju još uvijek nema. Ovaj Zakon je veoma potreban. Kako kažu vinogradari, svaka vinarija mora imati svoje interne standarde kako bi bili konkurentni na svjetskom tržištu.

Naravno nama taj Zakon treba, formirana je radna grupa. Covid je to jednim dijelom odgodio, međutim to već godinama traje i ja se iskreno nadam da će se početi raditi u tom smjeru nešto, ali ponavljam da je najbitnija stvar svakom vinaru da formira u svojoj vinariji jake interne standarde i da pomoću toga funkcionira, naveo je Radovan Vukoje, vlasnik Podruma Vukoje iz Trebinja.

Prodaja vina u prošloj godini nije bila na nivou prethodnih. Zato vinogradari ističu i problem likvidnosti kako bi ušli u novu sezonu, iako su spremni da uđu u novu vinogradarsku sezonu. Kažu da se malo tko može razvijati i širiti bez kredita.

Video: Problemi vinograda

Tu su krediti s visokim kamatama i nekim drugim ograničenjima, što bi bilo pogotovo značajno da su krediti sa povoljnim kamatama, da se kupi odgovarajuća mehanizacija koja bi znatno pojeftinila proizvodnju grožđa odnosno radove u vinogradu, napominje direktor Agrofina Trebinje Dragan Anđelić.

Zahvaljujući klimatskim uvjetima vinogradarska sezona je počela još u prosincu. Vina mogu stajati određeno vrijeme, ali i tu se otvara problem novih tankova za odležavanje vina.
U svakom slučaju problem je kapaciteta, grožđe je na tržištu i vino je na tržištu po damping cijenama i jedna od mogućnosti je da se sačuva to, da se pokupuju novi tankovi i opet se vraćamo onome da trebaju sredstva, kazao je Anđelić.

Vinogradarski ciklus ne može čekati. Vinogradari moraju obaviti svoj posao na vrijeme kako bi imali što kvalitetniju sirovinu za svoja vina.

Prije nekoliko dana otvorene su prijave za ocjenjivanje Decanter World Wine Awards (DWWA), najpoznatije vinsko nadmetanje na planeti. Po svemu sudeći, pred organizatorima i sudijama je još jedno "pandemijsko izdanje" čuvenog ocjenjivanja koje će morati da bude prilagođeno aktuelnim sumornim okolnostima fizičkog distanciranja.

Osamnaesto po redu natjecanje DWWA donosi i neke novosti, kao što je integrirana mrežna platforma za prijave i informiranje. O drugim promjenama za sada nema govora, a najvjerojatnije će se natjecanje održati na isti način kao i prošle godine, uz oštro socijalno distanciranje sudaca i rad u prilagođenim prostorijama same redakcije časopisa Decanter.

Prošle godine pokazalo se da je ovaj način rada bio više nego odgovarajući, a jedini pravi hendikep 17. ocjenjivanja bio je izostanak većine sudaca iz inozemstva, uslijed zatvaranja granica i nemogućnosti putovanja.

Postoji mnogo vinskih natjecanja u svijetu, ali ja vjerujem da je DWWA ono na koji ljudi prvo pomisle kada kažu "ocjenjivanje vina". Po Dekanterovom natjecanju mjere se sva ostala, i na njemu se najbolje sudi. Ulažemo ogroman napor da dovedemo visokokvalificirane i specijalizirane suce, tako da je razina stručnosti koji mi nudimo apsolutno nenadmašen - rekao je Andrew Jefford, supredsjedatelj ocjenjivanja.

Ranijih godina su vinarije iz Hercegovine bilježile velike uspjehe na ovom ocjenjivanju i vraćale se s medaljama. Prošle, 2020. godine, stiglo je zlato za vino Vilinka Žilavka podruma Vilinka kod Čitluka.

Deset srebrnih medalja i 18 brončanih, i ocjena commended - pohvaljeno, preporučeno, pripala su hercegovačkih vinima u 2019. godini.

Virtualna degustacija, briga o okolišu i zdravlju, online prodaja, naglasak na lokalnom i vrhunskom, nisu zaobišli ni globalnu vinsku industriju

Prošle godine više nego ikad prije vinska je industrija osjetila posljedice globalne krize i malo je vjerojatno da će se prvih mjeseci 2021. bilo što promijeniti. Stroge epidemiološke mjere još su na snazi pa je već posve izvjesno da do proljeća neće biti ništa od vinskog turizma, čime su iznimno pogođene i poznate hrvatske vinske destinacije poput Istre. Iako je pandemija pokazala da je trenutno teško bilo što predviđati, ipak su, prema stručnjacima koji prate vinsku scenu, zamjetni trendovi koji će se nastaviti i u 2021.

I dalje ćemo, po svemu sudeći izbjegavati prepune barove i restorane, pa će potrošnja vina kod kuće nastaviti rasti. Naglasak će biti na poznatim, vrhunskim brendovima. To i nije neka novost za vinare s obzirom da je krilatica Manje, ali bolje!, posljednjih godina omiljena među vinoljupcima i ne odražava samo potrebu za kvalitetnim vinima nego i koncept uživanja u vinu kao dijelu obroka, ističe jedan od najpoznatijih istarskih vinara Marino Markežić, vlasnik svjetski poznatog brenda Kabola.

Trendove umjerene konzumacije, zajedničkog kuhanja i umjerenog uživanja u hrani i vinu najavljene krajem 2019. pandemija je samo ubrzala. U novim uvjetima promijenili su se i načini druženja, pa su se otkrile i virtualne degustacije. Promijenili su se i kanali distribucije, nikad nije bilo lakše doći do omiljenog brenda uz pomoć online narudžbe i dostave na kućna vrata, no poznati istarski vinar ističe kako je zbog cjelokupnog gospodarstva iznimno važno podržati lokalne restorane, vinoteke, kafiće i dućane u krizi koja je pogodila sve segmente društva.

Vina s bio certifikatom nikad traženija

Sommelieri kažu kako su vinoljupci širom svijeta bogata i slatka vina zamijenili za lakša, svježa, s manje šećera i niskim sulfitom, a taj će se trend sigurno nastaviti sljedećih godina.

U modi su i veganska vina, najbolji svjetski restorani imali su ih i prije pandemije, a u novonastaloj situaciji lokalni eko proizvodi s bio certifikatom nikad nisu bili traženiji, kaže Marino, prvi vinar u Istri koji je još 2009. prešao na ekološku proizvodnju vina i maslinovih ulja, a svi proizvodi njegove prekrasne butik vinarije u blizini Momjana nose bio certifikat.

Bez pesticida, umjetnih gnojiva i kemikalija, tako se vino proizvodilo stoljećima. Ekološka proizvodnja u današnjim je uvjetima složena i zahtjevna, ali je zapravo jednostavna i u suglasju s prirodom. Položaji na kojima se vinograd sadi moraju biti osunčani, prozračni, bez previše vlage, a bioraznolikost mora biti što veća i po mogućnosti susjedni vinogradi ne bi trebali koristiti različite kemijske proizvode. U ekološkom vinu osjeti se pravi okus sorte i terroira i to želimo podijeliti s vinoljupcima širom svijeta koji uživaju u našim vinima, zaključuje Markežić.