Vino

Klimatske promjene svima su maćeha, većini su vinskih regija učinile veliko zlo, nekima ipak nisu toliko veliko. Znanje, pak, uglavnom nije maćeha. Ako nekome i jest, dobro je poput majke. A blaži utjecaj klimatskih promjena te puno znanja koje su proteklih desetljeća vinogradari i vinari stekli "doveli" su među najbolje najhladniju našu vinsku regiju, koju smo nekad zvali Zapadna kontinentalna Hrvatska, a danas joj tepamo Bregovita.

Međimurje je prije 30 godina bilo najnaprednije hrvatsko vinogorje, potom je gotovo nestalo s pozornice. Vinari kao da su se zatvorili u sebe. Radili su vina, bila su dobra, no gotovo da nisu izlazila iz županijskih granica. Čak su i u Zagrebu iznimno popularno gemištacijsko vino, koje smo popularno zvali Štrigova, iz restorana istisnula vina zelinskog Prigorja.

Tu prazninu širom popularnošću ispunile su prvo svježe i vesele malvazije, dobar dio tržišta i žlahtine s Krka, a potom su svoje mjesto na samom vrhu, prvenstveno vrhunskom kvalitetom, pronašla plešivička vina. Drže ga i danas, no posljednjih godina sve je više zagorskih vina koja su vrlo, vrlo blizu. I to vrlo različitih tipova, a nema ni dovoljno boja u igraćim kartama da bismo vina i vinarije usporedili s asovima.

Svjetsku su slavu Zagorcima donijeli slatkiši. Predikatnim vinima u svijetu se proslavio Boris Drenški iz Pregrade pokraj Huma na Sutli. Nekoliko godina zaredom sakupljao je na najvećim svjetskim ocjenjivanjima zlatna priznanja za bočice pune nektara, pa na zidovima kušaonice njegove vinarije Bodren više nije bilo mjesta.

S te zapadne strane Zagorja vrlo su pouzdane vinarije Petrač i Vuglec Breg. Dijeli ih, ali i povezuje, samo nekoliko minuta šetnje pokraj vinograda, pa je obilazak ugodan izlet, a obje imaju poprilično bogatu paletu vina za različita jela. Istočnije, odnosno u Varaždinskoj županiji, vrlo fina vina imaju ekološke vinarije Bolfan Vinski Vrh iz mjesta Gornjaki u Hraščini te Kopjar u Podrutama nedaleko od Novog Marofa, a dobrim pjenušcima posljednjih godina pozornost na sebe svraća i vinarija Kota iz Gornje Batine pokraj Zlatara.

Zagorci danas imaju izvanredna vina za posebne prilike, kakva je i ovo uskrsno vrijeme. Pjenušac Rosalia extra brut vinarije Vuglec izvrstan je aperitiv. Proizveden je klasičnom metodom druge fermentacije u boci od crnog pinota i frankovke. Miriše proljetno, na jagode i maline, a bogatog je i trajnog okusa te dovoljno svjež za uskrsni doručak.

Petračeva Karizma, crnjak od cabernet sauvignona (70 posto) i merlota, iznimno je pouzdano vino s odličnim omjerom cijene i kvalitete. Stoji malo manje od 100 kuna i vrijedi svake lipe. Riječ je o veselom crnom vino koje se vrlo lako pije, a vrlo je daleko od banalnog i odlično će pristajati janjećem pečenju. Deserte, posebno čokoladne, zaokružit će fino neki Bodrenov slatkiš, a razveselit će se i onaj tko potraži Sokol, unikatno vino od istoimene autohtone sorte vinarije Sever iz Klanjca.

Vinarija Bolfan Vinski Vrh, pak, ima divnu kolekciju maceriranih bijelih vina, onih koja se rade tehnologijom proizvodnje crnih. Riječ je o višemjesečnoj maceraciji, odnosno namakanju kožica bobica u moštu, zahvaljujući čemu dobivaju jedinstvene arome i punoću, ali i prekrasnu jantarnu boju.

Novitet je veliki Traminac Primus Natura 2017., no za svaku su pohvalu i Naturini prethodnici, jantarna vina Tingo, također od traminca, te Aromano, od sivog. To su vina za uživanje uz razgovor, pa i cigaru nakon bogatog ručka. Ali prije kave, koja će gotovo svakom vinu "oteti" dio sjaja.

Suha, topla i mekana, srednjeg tijela i ugodne mineralnosti u izvrsnom je balansu.

Godinu dana odležavala je na morskoj dubini od 22 metra, u tišini i polumraku pod pritiskom, dok su je morske struje - vruje, neprestano njihale na temperaturi od sedam do 12 stupnjeva.

Malvazija Under the Sea iz 2017. vinarije Kabola punog je okusa i dugog aftertastea. Za razliku od Malvazije istog godišta koja je odležavala u podrumu u Kanedolu pored Momjana, ova limitirana edicija od 200 butelja zadržala je iznimnu svježinu.

Ostala je lijepe zelenkasto-žute boje, kristalno bistra i djelomično gusta. I dalje osvaja mirisima cvijeta bagrema, notama svježe jabuke, korice limete i lista mente. Suha, topla i mekana, srednjeg tijela i ugodne mineralnosti u izvrsnom je balansu. Izraženog intenzivnog okusa, harmonična i vrlo pitka, s notom breskve na aftertasteu…

Svježa je kao da smo je držali u hladnjaku, kaže Marino Markežić, vlasnik vinarije Kabola, koji je do sada u more u kavezima spuštao malvazije već četiri puta. I sa svakim vađenjem iz dubina otkrivaju se novi okusi.
Ovo je dobar način da provjerimo kvalitetu naše malvazije, da vidimo što nam vino govori nakon ovakvog tretmana, a i poseban je osjećaj kad je nakon godinu dana izvlačite iz dubine mora i kušate odmah na obali. Pravi užitak za nas vinare, a poseban je doživljaj i za naše goste, istinske znalce i ljubitelje vina, koji s radošću otkrivaju nove nijanse u malvazijama iz originalnih boca na koje su se ulovile školjkice, ističe Markežić.

Ponekad zaboravljamo koliko ljepota, prirodnih dragulja i gastronomskih delicija skriva naša domovina. Hrvatska gastronomska i vinska scena posebno ima što za ponuditi, a nerijetko nedovoljno iskorištavamo taj potencijal da se u svijetu predstavimo kao posebni i jedinstveni - što i jesmo.

Hrvatski proizvodi oblikovani su tradicijom, strašću i iskustvom što im daje posebnu draž, a turisti posebno cijene upravo to. Upravo iz ideje da se Hrvatska pozicionira kao jedno od najzanimljivijih i najboljih gastronomskih i vinskih odredišta nastao je projekt Croatia Revealed, a osmislio ga je prije nekoliko godina, još kao student, sommelier Ante Palac.

Uz rad i stjecanje iskustva

Lani se udružio s Markom Biondićem, najvećim istarskim distributerom vina, piva, destilata i maslinovog ulja te suvlasnikom istarske craft pive 'San Servolo', nakon čega us pokrenuli web shop s vinima iz cijele Hrvatske, maslinovim uljima, destilatim, tartufima i craft pivom.
Od šesnaeste godine sam kroz različite sezonske poslove prikupljao znanje i iskustvo u ugostiteljstvu, s naglaskom na vinima. Radio sam uz studij, a 2017. sam se odlučio u potpunosti posvetiti ugostiteljstvu i svijetu vina. Svo slobodno vrijeme i zarađeni novac ulagao sam u daljnje edukacije. Sparivanje hrane uz odgovarajuća vina, cigare i žestoka pića, kroz rasprave i druženja, jedna je nova dimenzija koju jako volim. Kasnije sam uz prvi stupanj sommelierstva u Hrvatskom sommelierskom klubu završio i WSET Level 2. Upoznavajući različite vrste vina čovjek krene drugačije promatrati svakog vinara i njegov uloženi trud i brigu", ističe Ante.

Projekt Croatia Revealed prvo je krenuo s ekskluzivnim vinskim turama po hrvatskoj obali koje su turistima bile vrlo zanimljive.

Od vinskih tura s jedinstvenim iskustvo do web shopa

Croatia Revealed vinske ture bile su zamišljene kao jednodnevni izleti brodom na atraktivne lokacije po našoj obali. Kako bismo u potpunosti pružili jedinstveno iskustvo, sparili smo ljepotu Jadranske obale s odgovarajućim vinskim okusima. Na turama smo degustirali vina različitih proizvođača, pričajući njihovu priču o podrijetlu, identitetu i specifičnosti svakog vinara i njegovog vina. I nakon pokretanja Croatia Revealed online trgovine plan je bio nastaviti s vinskim turama pa čak ih proširiti na kontinentalni dio Hrvatske. Nažalost, zbog trenutne situacije morali smo to staviti na 'hold'. Svakako ćemo ga oživiti čim nam situacija to dopusti, objašnjava Ante.

Brend posebno želi istaknuti i predstaviti Hrvatsku i njeno bogatstvo u svijetu, ali i osvijestiti ljude u Hrvatskoj da se imaju čime ponositi.
Zastupamo i velike i male poljoprivrednike, vinare, craft pivare, destilere, maslinare, tartufare, i druge proizvođače autohtonih delicija. Ambicija je postići da se u restoranima prilikom otvaranja ili serviranja hrvatskog vina ili maslinovog ulja napokon krenemo hvaliti da je hrvatsko, jednako kao što je trenutno čast počastiti se s nekim francuskim Chateauom ili talijanskim maslinovim uljem. Ideja je pokrenuti ljude da više konzumiraju hrvatsko, da na vinskim listama u našim restoranima bude čast imati što više Hrvata, uz Francuze, Talijane i druge velikane iz svijeta vina. Želimo biti začetnici pokreta koji će učiniti da se na Hrvatsku gleda kao na visoko pozicioniranu vinsku regiju u svijetu. Pogledajte samo raznolikost svega što hrvatska vinska scena nudi. Marko i ja vjerujemo da Hrvatska to zaslužuje, da zaslužujemo da kada se spominje hrvatsko vino, maslinovo ulje, pelinkovac, teranino, pivo i tartufi da je to s ponosom i osmijehom na licu. Kada se internacionalna tržišta upoznaju s nama, tada ćemo moći reći da smo uspjeli, s ponosom ističe Ante.

Pandemija kao izazov i poticaj na pokretanje privatnog biznisa

Pokrenuti posao i novi brend u izazovna vremena pandemije i svjetske ekonomske krize bio je hrabar potez.
Definitivno su pandemija i trenutna globalna situacija jako utjecale na naš početak. Brojne smo planirane aktivnosti morali odgoditi dok se situacija barem malo ne promjeni na bolje. No isto tako, da je bilo drugačije, možda ne bih ovako intenzivno i luđački ušao u ovaj projekt. U situaciji u kojoj je epidemija protresla cijelu ugostiteljsku scenu, došlo je vrijeme da ljubav i strast usmjerim na nešto svoje, objašnjava naš sugovornik.

Osim vina, Ante ima još jednu veliku ljubav, a to su cigare. Član je Association of Cigar Sommeliers - međunarodne udruge sommeliera za cigare, jedne od najvažnijih organizacija po pitanju edukacije u svijetu cigara, uz Habanno sommeliere te Davidoff akademiju.
To je jako dobra investicija za svakoga tko uživa u cigarama ili se u poslovanju susreće s njima. Temeljito prolazi edukaciju - od povijesti do posluživanja i sparivanja cigara. Što je postalo izuzetno važno u situaciji u kojoj su cigare postale jako bitan dodatak ako razgovaramo o luksuznim i visoko pozicioniranim restoranima i hotelima. A kada iza toga postoji i strast i ljubav kao kod mene, posao i užitak su svedeni na istu stvar, s osmijehom zaključuje.

Posljednjih nekoliko godina intenzivno se radi na poboljšanju kvalitete, ali i vidljivosti i brendiranja vina i vinogradara u Podravini, tako da je ova kriza vezana uz pandemiju, koja je posebno pogodila ugostiteljstvo, došla u najgore vrijeme za naše vinare, koji su bili u punom naletu, posebice što se tiče kvalitete proizvodnje vina.

Dokaz za to su i medalje koji su PODRAVSKI vinari dobili na najprestižnijoj svjetskoj izložbi vina, londonskom Decanteru. U Koprivničko-križevačkoj županiji vinogradi se obrađuju na 280 hektara, što je tridesetak hektara manje nego prije pet godina. No, upućeni kažu da to nije stvarno smanjenje, već je prije pet godina u upisnicima stajalo mnogo više hektara vinograda koji se zapravo nisu obrađivali. U stvarnosti, proizvodnja se povećava, ali svakako i stručnost naših vinara. Mnogi vinari uložili su značajan novac u svoje vinograde i podrume te su se počeli probijati i na nacionalnom tržištu. No, pitanje je kamo će ova kriza odvesti tu cijelu priču.

Prodaja nam jako pati jer smo vezani uz ugostiteljstvo. Trenutno radimo tek 10 do 15 posto prometa u prodaji i to je katastrofa. Što se pak triče kvalitete vina, u posljednjih deset godina strašno se podigla. Razlika među ozbiljnim vinarima su su sada samo nijanse i odabir pojedinog vinara kakva će vina raditi. Hoće li to biti lagana vina, premium…, rekao je vrhunski ludbreški vinar Tomislav Stručić koji nam je pojasnio kako će zbog situacije 40 do 50 posto vina ići u pjenušce, dok će druga ostati na odležavanju.

S njim se slaže i đurđevački vinar i vinogradar Marijan Matočec.
Nadamo se da će biti turističke sezone. Cijela filozofija ugostiteljstva se mijenja. Generalno, cijela je Hrvatska u problemima s obzirom na to da su kafići zatvoreni, ne rade ni hoteli ni restorani. I to što su sada otvorili terase kafića, teško da će netko sebi za gušt na hladnoj terasi piti čašu vina - rekao je Matočec.

Oni su u svojoj vinariji uredili kušaonicu, no s obzirom na epidemiološke mjere, nema posjetitelja pa se ni na to ne mogu osloniti.
Uredili smo kušaonicu, ali od lani do sada praktički se ništa ne može raditi. Autobusnih grupa koje dođu na degustaciju vjerojatno uopće neće biti. Bit će teško svima, nama u proizvodnji posebno. Država nam daje poticaje, ali to nije rješenje za proizvodnju. Proizvoditi vino je teško, a kad proizvedete vrhunsko vino, a potražnja je mala ili nikakva, to su veliki gubici, objašnjava Matočec ovu tešku situaciju za naše vinare i vinogradare.

Uz sve te probleme, kažu nam, cijene potrebnih sredstava i tehnologije narasle su, dok je kvaliteta ili ista ili čak i manja, a gube se i radnici.
Radnika neće biti puno u vinogradu. Radit ćemo strojno. Za sada mislim da treba ostati na istim pozicijama, raditi dobro i kvalitetno pa ćemo preživjeti. Puno vinara reklo je kako će morati poslati brojna vina na destilaciju. Mi prošle godine nismo imali potrebe za tim, ali ne znamo kako će to izgledati ove ako stvari ne krenu na bolje. Ne smijemo se naglo širiti kako ne bismo imali prevelike količine koje onda nemamo gdje plasirati, kaže Matočec.

Upravo su nešto manje količine vina u potražnji u ovoj situaciji spasile enologa Luku Košćaka, glavnog "igrača" u lijepoj vinskoj priči o vinariji Kostanjevac iz Lukovca nedaleko od Koprivnice, upravo prvog proizvođača vina koji je u Podravinu doveo Decanter, koji kaže kako su do sada jedva lovili korak s potražnjom.
Nama je prodaja zapravo dobra. Do sada smo u principu hvatali korak jer nismo imali dosta vina. Mi zapravo nemamo velike zalihe. Međutim, činjenica je da je prodaja pala u siječnju i veljači, prosinac je još bio u redu, rekao je te dodao kako je za njih za sada ovo dobra situacija jer su zbog nje u mogućnosti produžiti berbu.

Do sada smo vina morali plasirati ranije, u siječnju, dok je ono zapravo spremno tek u travnju ili svibnju, a sada ćemo si to moći priuštiti, što je dobra stvar za samu kvalitetu vina, kaže Košćak te dodaje kako, bez obzira na to što za sada ne bilježe prevelike gubitke, očekuju otvaranja u svibnju jer su svjesni da će doći do financijskih problema ako situacija ostane nepromijenjena.

Svi se slažu kako bez obzira na sve kvaliteta ne smije patiti te da će kvalitetno vino ipak pronaći svoga kupca, a podravski vinari zadnjih su godina zabilježili značajne rezultate na brojnim natjecanjima koji su dokaz koliko je vino našega kraja kvalitetno.
Da su vinogradari podigli kvalitetu, vidljivo je po rezultatima na natjecanjima koji su i mjerilo kvalitete. Mogu pričati o našem vinu, a smatram da puno govore rezultati u posljednjih pet godina te mi sada plasiramo 120 tisuća litara vina godišnje - kaže Košćak.

S njim se slaže i Matočec koji smatra da su naši vinogradari postigli vrhunsku kvalitetu, a njegova će vinarija i ovaj mjesec svoje vino slati na prestižni Decanter World Wine Awards u Londonu.
Podravski vinogradari postigli su vrhunsku kvalitetu, vinogradarstvo nam je jako dobro. Prošle godine naša je graševina na izložbi kontinentalnih vina osvojila nagradu za najbolje vino sjeverozapadne Hrvatske, a chardonnay nagradu za najbolje suho vino sjeverozapadne Hrvatske. Sva vina dobila su zlato. Ovaj mjesec šaljemo vina na najutjecajnije natjecanje u ocjenjivanju vina u London, tako da mislim da za kvalitetu vina i vinara u Podravini nema bojazni - zaključio je Matočec.

Dvije godine nedostaju Miljenku Grgiću da proslavi stotu. U četvrtak, 1. travnja, imao je 98. rođendan. Jedan bod nedostajao je njegovu cabernet sauvignonu iz 2012. do savršenih 100 na ocjenjivanju Vinskih zvijezda 2016. godine. Od 2014. do 2018. to je bilo najopsežnije ocjenjivanje vina s hrvatskog tržišta, a meni je taj cabernet sauvignon bio prvo vino kojem sam dao 100 bodova. Ocjenjivanje je bilo "slijepo", nije se znalo što se pije, a ni ja nisam znao gdje bih tom vinu koji bod skinuo. I nisam bio previše euforičan jer su mu i ostali ocjenjivači dodijelili između 98 i 100 pa je prosječna ocjena bila "skromnih" 99 bodova. Kušali smo to vino ponovno 5. travnja 2017. kad je Miljenkova kći Violet došla u Zagreb. I tad je bilo gotovo savršeno.

I dok smo mi bili oduševljeni crnim vinom, Miljenko Mike Grgich svjetsku slavu stekao je 40 godina prije bijelim. Chardonnay Chateau Montelena 1973. jedino je vino u Nacionalnome muzeju američke povijesti Smithsonian u Washingtonu među 101 izloškom koji su stvarali vinsku povijest. Taj chardonnay pobijedio je na Pariškoj presudi, slavnom ocjenjivanju iz 1976. godine. Osam francuskih ocjenjivača, Amerikanka te nedavno preminuli Steven Spurrier, koji je godinama bio predsjednik svih komisija na Decanterovu ocjenjivanju, najvećem na svijetu, kušali su 10 crnih i 10 bijelih vina ne znajući što u kojem trenutku piju. Po šest je bilo kalifornijskih vina, a po četiri francuska, crnjaci iz Bordeauxa, a bijela vina iz Burgundije. Među crnima najviše je bodova dobio cabernet sauvignon 1973. kalifornijske vinarije Stag's Leap, a među bijelima chardonnay vinarije Chateau Montelena iz iste berbe. Glavni enolog Montelene u to je doba bio Mike Grgich, sitan čovjek iz mjesta Desne pokraj Kule Norinske u dolini Neretve. Miljenko Grgić je 1954. iz tadašnje Jugoslavije otišao u Njemačku. U džepu je imao 32 dolara, a na glavi francusku kapu, koju i danas nosi. Četiri godine potom skrasio se u Kaliforniji gdje je postao jedan od vodećih enologa.

Po odlasku iz Montelene s američkim trgovcem kavom Austinom Hillsom osnovao je vinariju Grgich Hills Cellars koja je danas jedna od najpoznatijih u slavnoj vinogradarskoj dolini Napa. Već prvom berbom chardonnaya, bila je to 1977., vinarija je u Chicagu 1980. dobila priznanje za najbolje vino među 221 uzorkom na dotad najvećem ocjenjivanju vina od te sorte na svijetu.

Grgića su vina 2008. uvela i u Kuću slavnih vinara koju je godinu prije osnovao Kulinarski institut Amerike radi "odavanja priznanja zaslužnima za razvoj kalifornijskog vinogradarstva i vinarstva i svjetskog prestiža kalifornijskih vina". Oskara restoranskog biznisa, kako Amerikanci nazivaju nagrade Fondacije James Beard ljudima koji su najviše utjecali na američko ugostiteljstvo dobio je 2018. U objavi o dodjeli velikog priznanja pisalo je i njegovo puno ime Miljenko, a ne samo Mike, kako ga u SAD-u zovu.

Miljenko Grgić je Poljoprivredno šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisao još 1949., a diplomirao po povratku u Hrvatsku, 1995. Imao je 72 godine i postao jedan od najstarijih diplomanata u povijesti našega Sveučilišta. Fakultetu se odužio osnivanjem zaklade čija su sredstva namijenjena studentima vinogradarstva - vinarstva na zagrebačkom Agronomskom fakultetu koja najboljim studentima plaća višemjesečne boravke u kalifornijskim vinarijama.

Miljenko više ne ide u vinograd, barem ne raditi, ali u podrumu i dalje savjetuje. Pariška presuda (Judgement of Paris) naziv je knjige koju je napisao George M. Taber, jedini novinar koji je pratio najslavnije ocjenjivanje vina na svijetu. Najveći dio knjige posvećen je Miljenku Grgiću.

O uspjehu kalifornijskog chardonnaya snimljen je i film "The Bottle Shock", koji je kod nas vrlo nespretno preveden kao "Dvoboj vinara". U tom se filmu, međutim, Mike Grgich ne spominje. Među producentima je bila obitelj Barrett, u čijem je vlasništvu Chateau Montelena, koju je jako razljutila odluka Miljenka Grgića da ih napusti, a posebno da osnuje svoju vinariju. Zato su ga izbacili iz priče.

Vinarija Grgich Hills Estate ima oko 150 hektara vinograda na pet položaja. Uzgajaju crne sorte zinfandel (crljenak ili tribidrag kod nas, primitivo u Italiji i kratošija u Crnoj Gori i Makedoniji) cabernet sauvignon, petite sirah, merlot, petit verdot te bijele chardonnay i sauvignon blanc. Rade 13 vina u tri kvalitativne kategorije, a kod nas se mogu kupiti crnjaci od cabernet sauvignona i zinfandela, te bijela vina od chardonnaya i sauvignona koji zovu fume blanc.

Miljenko Grgić je 1996. osnovao vinariju i u Trsteniku na Pelješcu. Odlično je vodi Krešimir Vučković, a rade plavac mali i pošip od grožđa s najboljih položaja Pelješca i Korčule. Oba su vina među najboljima u Hrvatskoj. Grgić je na Pelješcu uveo dozrijevanje vina u bačvicama, što do tada nije bilo uobičajeno. Plavac mali time je dobio mekoću. Još je važniji doprinos pošipu. Prije Grgićeva dolaska zadruge su od te sorte radile masovna vina. Grgićevi ljudi posvetili su mu pozornost koju zaslužuje, a brzo su to slijedili i drugi mali vinari. Danas tako imamo desetak pošipa koji mogu na svaki svjetski stol.

Iz iločke vinarije Trs poručuju kako su najbolje priče - osobne priče, odnosno priče iz ljubavi ili pak osobne potrebe. Takve stvaraju dodanu vrijednost i imaju posebnost koja čini razliku. Baš takva je i njihova priča vezana uz nastanak vinarije Trs.

Dva prijatelja, Zlatko Bošnjak i Marijo Faletar, obiteljski su vezani uz Ilok i vinogradarstvo. Faletar nam je rekao kako su im roditelji i prije radili vinograd, no vino su proizvodili samo za osobne potrebe, dok je grožđe otkupljivao VUPIK.

Kada smo se 2003. godine odlučili na suradnju, nisam ni pomišljao kako bi ova priča mogla otići tako daleko. Ponukani situacijom oko otkupa grožđa, htjeli smo pronaći rješenje koje bi nam osiguralo da ne moramo biti ovisni o otkupu. Prije nas je u Iloku funkcioniralo nekoliko vinarija te smo dolazili u sve težu situaciju s prodajom grožđa. Kako smo imali vlastita obiteljska poljoprivredna gospodarstva, odlučili smo se korak po korak krenuti k osnivanju vlastite vinarije. U to smo vrijeme imali jedan prostor i zajedničke uređaje, a svatko je imao svoje bačve. Te godine čak nismo imali ni prešu, već smo je posudili na nekoliko dana i proizveli 20-ak tisuća litara vina - naveo je Faletar.

Širili proizvodnju

Sljedećih je godina gradio obiteljsku kuću i prvobitna je namjera bila prebaciti u nju i vinariju, a Zlatko bi ostao koristiti do tada zajednički prostor. Međutim, idućih je godina proizvodnja vina toliko porasla da su 2007. godine došli do 60-ak tisuća litara.

Izbor je potom bio jednostavan, budući da smo shvatili kako je on više posvećen proizvodnji vina, dok sam ja više bio u vinogradu. Poljoprivredna zadruga Trs u to je doba bila otvorena, s tim da je moj sadašnji partner radio sa svojim kumom, no onda smo supruga i ja preuzeli udjele od njegova kuma, aktivirali zadrugu i zapravo smo 2007. godine počeli raditi kao tvrtka - pojasnio je.

Prebacili su se u podrum Faletarove kuće koji je bio znatno veći od prostora koji su prethodno koristili, međutim narudžbe za vino sve više su ime pristizale i postali su svjesni kako im ni taj prostor dugoročno neće biti dostatan. Naime, do 2007. godine širili su vinograde i posadili sve površine koje su u njihovu vlasništvu. S druge se strane širila proizvodnja vina zbog otkupa grožđa i drugih kooperanata.

Vidjeli smo da će nam i prostor kod mene biti mali, pa smo odlučili kupiti novi prostor, ovaj u kojem se vinarija danas nalazi. Tada je s nama u posao ušao Ilija Tokić iz Sesveta, naš obiteljski prijatelj. Predložio sam mu da nam se priključi u partnerstvo kako bismo kupili kvalitetan veliki prostor, što smo i realizirali 2009. godine. U tom smo trenutku odlučili pričekati na kvalitetne potpore sve dok Hrvatska ne uđe u Europsku uniju, jer smo ocijenili kako su dostupni pretpristupni fondovi za naše potrebe loši. Ulaskom u EU otvorene su vinske omotnice i dobre potpore, pa smo se tomu intenzivno posvetili, i to nekoliko godina, te u konačnici 2019. godine izgradili i stavili u funkciju vinariju koju sada imamo - naglasio je Faletar.

Prema njegovim riječima, koristili su sredstva fondova Europske unije za više od deset projekata, što im je uvelike pomoglo da dođu do sadašnjih rezultata, kada se mogu pohvaliti novim podrumom, proširenjem kapaciteta i modernizacijom proizvodnje, sve u cilju održive kvalitete vina s obzirom na veliko povećanje kapaciteta.

Izlazak na tržište

Trenutačni kapacitet je 550 tisuća litara, od čega je godišnja proizvodnja od 300 tisuća do 350 tisuća litara. Zadruga danas ima 16 članova koji u vlasništvu imaju 70 hektara vinograda, s tim da zadruga Trs obrađuje 60 hektara i zapošljava 14 ljudi.

Faletar je istaknuo kako je vinarija Trs više od poduzetničke priče, s obzirom na to da je riječ i o odličnom primjeru ideje rada kroz zajedništvo i suradnju te u konačnici zajednički izlazak na tržište i ostvarivanje želje za kvalitetnim rezultatima.

Korona nam je, kao i mnogima drugima, donijela pad prodaje. Želim istaknuti kako smo preko Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) dobili kredit po programu Obrtna sredstva za ruralni razvoj za poduzetnike koji imaju poteškoće u poslovanju u doba korone. Kredit smo realizirali prije mjesec dana i sve je bilo odrađeno brzo i bez ikakvih peripetija. U ovom nam je trenutku problem to što posljednjih mjeseci gotovo i nema prodaje, u tom smislu su nam se spojili Božić i Uskrs, i sada je situacija znatno lošija nego prije godinu dana, kada je počela epidemija korone - rekao je.

Ova uspješna vinarija izvozi vina i na zahtjevno inozemno tržište: u Australiju, Švicarsku, Poljsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Austriju i Njemačku.

Svoje viđenje ove priče iznio je i Ilija Tokić, poznatiji kao vlasnik distributera autodijelova tvrtke Tokić. Kao fizička osoba 2009. godine ušao je u partnerstvo na način da je financirao kupnju kompleksa prve vinarske zadruge u Iloku u iznosu od 1,8 milijuna kuna. Tokić je kazao kako mu je motiv ulaganja i podrške ovom projektu bila obitelj Faletar koju je upoznao dok su bili prognanici.

To je bio početni motiv, a kako volimo druženja i vino te imam i potrebe za vinom što se tiče proslava tvrtke Tokić i naših partnera, sve je polako prešlo i u određeni interes. U našem logističkom centru u Sesvetama otvoren je ugostiteljski objekt Poljoprivredne zadruge Trs. Što se tiče ovog projekta, imamo ambiciju napraviti nešto veliko i kvalitetno, jer dolaze moji poslovni partneri i prijatelji iz čitavog svijeta. Oduševljeni su Ilokom, koji im je nešto novo i nisu niti znali da nešto tako lijepo postoji u Hrvatskoj, posebice što nije toliko široj javnosti poznato - izjavio je Tokić.

Nedvojbeno je vinarija Trs pokretanjem suradnje s Tokićem kao ulagačem i strateškim partnerom dobila znatno širi krug poznanstava i tržišta. Sudionici ove uspješne priče zaključuju kako je vinarija od samoga početka priča o prijateljstvu i uspješnosti te poduzetnička priča u kojoj obitelji grade posao bez naglih skokova, ali što je još važnije i bez padova.

Priča je to o njihovoj ljubavi prema zemlji, plodnom tlu, plodovima koje zemlja može pružiti i vrhunskom vinu kao krajnjem rezultatu koji vinarija Trs želi ponuditi svakom zaljubljeniku u dobro vino i hrvatski proizvod.

Svijet je u posljednjih nekoliko godina otkrio hrvatska vina i na nama je sada raditi na poboljšanju izvoza i etabliranju Hrvatske kao vinskog odredišta - smatra Josip Galić, vlasnik kutjevačke vinarije Galić. Ustraje u takvu stajalištu iako je vinare gospodarska kriza zbog širenja bolesti COVID-19 iznimno pogodila. Po njemu, bez obzira na to što 95 posto tržišta vinarije Galić čini teško nastradalo ugostiteljstvo, njegovoj vinariji, kao i ostalim vinarima, predstoji dobra budućnost. Vizija mu je preporoditi Slavoniju u hrvatsku Toskanu te očekuje da će dugoročno vinarija Galić postati čimbenik vrhunske boutique vinske priče u nas.

Galić posjeduje više od 63 hektara vinograda, većinom u vinogorju Kutjevo. Kapacitet jedne od najmodernijih vinarija u Hrvatskoj i šire je 630.000 litara, a godišnja proizvodnja od oko 330.000 boca u iduće se tri godine planira povećati do 450.000 boca i na toj razini zadržati. Graševina čini 45 posto uzgoja, ostatak otpada na chardonnay, pinot crni, sauvignon bijeli, cabernet sauvignon te merlot. U sklopu vinarije su kušaonica vina i jela te preuređeno vinsko imanje-hotel Stupnički dvori u Brodskom Stupniku.

'Lockdowni' uzimaju danak

U vrijeme haranja koronavirusa u vinariji su se okrenuli reorganizaciji dijela poslovanja, posvetili se online platformama i uveli sve potrebne mjere kako bi zaštitili mali broj gostiju koji su dolazili na degustacije u vinariju. Ocjenjuju da je izazovna godina ispred njih, ali se nadaju da će se potkraj proljeća stvari polako vraćati u normalu, a ako se kriza nastavi, spremni su na tržište izaći s inovativnim rješenjima i ponuditi kupcima dodatno vinsko iskustvo. Razorni, pak, potres koji je pogodio susjednu Sisačko-moslavačku županiju nije oštetio njihove objekte.

Prvi korak koji smo poduzeli u koronakrizi bilo je rezanje troškova, a proizvodnja nije prekidana. Jedino su dijelovi vezani uz ugostiteljstvo, dakle restoran u vinariji i hotel Stupnički dvori, bili zatvoreni. Pokrenuli smo vlastiti webshop, pored suradnje s najvećim online prodajnim platformama u Hrvatskoj, a i posve smo se posvetili izvozu, što je u konačnici i dalo rezultate. Nadamo se da će to biti odlični temelji za budućnost. Nažalost, tri mjeseca zaključavanja uzimaju svoj danak i u 2021. U odnosu na 2019. lani smo imali pad od oko 40 posto i mislim da ćemo posljedice prošle godine osjećati sve do kraja ove. U 2019. rast je bio očit na svim poljima, ne samo u vinskom segmentu, a vinarija je ostvarila rast od oko 25 posto. Unatoč svemu želimo da Slavonija dobije šansu koju zaslužuje i da ljudi ostaju u našoj ravnici. Ima još mnogo prostora za napredak poput bolje infrastrukture, brzog rješavanja lokalnih problema, bolje vidljivosti u medijima - rekao je Galić, koji osim vinograda ima i devet hektara borovnica te 12 hektara kestena.

Ostvarenje dječačkog sna

Vinsko imanje Stupnički dvori mali je hotel sa spa-ponudom okružen vinogradima te samoodrživom poljoprivrednom pričom s jelima organskog podrijetla te malim vrtom sa životinjama poput srne, jelena, škotskih goveda, koza i ovaca. No, vrhuncem svoje poduzetničke priče Galić ipak smatra gradnju nove vinarije u Kutjevu 2018. - projekta koji ga je iscrpljivao intelektualno, fizički i financijski. Vinarija je stajala oko 63 milijuna kuna, od čega je oko 30 posto sufinancirano sredstvima iz europskih fondova. Novac EU fondova upotrijebili su i za rekonstrukciju vinograda te vinsku omotnicu (pomoć države vinarima) za marketing na tržištima trećih zemalja.

Nova vinarija je ostvarenje dječačkog sna. Sve neprospavane noći provedene u planiranju, držanje tima na okupu i gradnja nečeg tako velikog doista je kruna mog bavljenja poduzetništvom. Opremljeni smo najmodernijom opremom dostupnom na svjetskom tržištu, a odličnu suradnju imamo s domaćim tvrtkama s kojima stalno radimo na unapređenju proizvodnje, odnosno tražimo načine kako bismo bili efikasniji. Sada kad imamo vinariju idemo u nove i još zanimljivije projekte. Ciljevi su jednostavni: zadržati kvalitetu, raditi sigurno, osigurati tržišta i u određenim razmacima predstaviti nove etikete.

Od podruma do vinarije

Vinska tradicija u obitelji Galić prisutna je odavno, a sve je počelo još 1936. godine u hercegovačkom selu Mamići gdje je djed Rudolf s majčine strane imao vinograde s 330 panjeva.

U tim vinogradima moja je majka Anica prvi put zavoljela vinogradarstvo te je tijekom godina i doseljavanjem u Slavoniju s mojim ocem Stjepanom kupila i prve vinograde u Požeštini. Proizvodili smo uglavnom za svoje potrebe i za prijatelje. Čuveni vinograd Lerman od 10.000 loza iznad Požege bio je mjesto gdje sam proveo svoje najbolje dane djetinjstva i istinski zavolio vinograde učeći od svojih roditelja. Kako me poslovni put na kraju ipak odveo u vinsku industriju, 2007. osnivam vinariju. Počeli smo od maloga unajmljenog podruma u Lukaču, a danas se ponosimo jednom od najmodernijih vinarija u ovom dijelu Europe - priča Galić.

Kupci su vjerni kvaliteti

Sa suradnicima od prvih dana bavljenja vinarstvom obilazi najpoznatije svjetske vinare i najvažnije sajmove, prateći najnovije trendove koji vode kvaliteti i izvrsnosti. Jer, objasnio je, kupci nikada ne zaboravljaju nagraditi kvalitetan proizvod te ostaju vjerni brendu. Mišljenja je da je od početka vukao odlične poslovne poteze, od odabira predsjednika Uprave Andreja Markulina i člana Uprave glavnog enologa Slavena Jeličića, koji su i danas uz njega, brendiranja, kupnje i sadnje vinograda na odličnim položajima do odabira partnera u distribuciji i prodaji.

Kada postoje želja i volja, kapital se uvijek nađe. To je i moj savjet za mlađe poduzetnike koji kreću u svoje poslovne pustolovine. Ja sam u vinarstvo krenuo nakon prodaje svoga trgovačkog lanca Presoflexa Mercatoru. Nakon toga sam želio pokrenuti nešto novo i shvatio sam da taj kapital moram investirati u ono najbolje što Slavonija stoljećima nudi, a to su slavonska vina, s naglaskom na ona kutjevačka. Poslovno okružje u Hrvatskoj je na nas utjecalo dosta natjecateljski. Vinska industrija je ovdje prilično mlada, ali snažna. Imamo vinarije s kojima se možemo i trebamo ponositi te je takvo okružje odličan rasadnik za još bolje proizvode. Inzistiramo na izvrsnosti i pravodobnosti, koja je u ovoj industriji vrlo važna, od vinograda kada je potrebna zaštita i pravodobnost berbe do posla u vinariji. Imamo tim enologa i podrumara koji se brinu o idealnim uvjetima i usudio bih se reći farmaceutskoj higijeni - opisuje Galić.

Sretna devetka

Galić ističe upravo ljudske potencijale unutar tvrtke, zato što mu je tim jednako važan, kao i kvaliteta proizvoda. Stvorili su, naglasio je, kohezivan, mlad i ambiciozan tim od ljudi koji imaju znanja i želju da pokažu što znaju i koji rade na ostvarenju cilja. Kao jednu od gorućih teškoća u poslovanju, poput svih poduzetnika izdvaja sporu administraciju i preveliku birokraciju.

Za prijavu na natječaje često se traži prema našem mišljenju nepotrebna dokumentacija koju državne institucije već imaju. Također treba olakšati dio nameta u obliku poreza, olakšati sustav te poticati poduzetnički duh. Izazovno je sve to, ali kad naiđemo na problem, uvijek smatram da je rješenje u strpljenju. Moramo ići u posao hladnom glavom i razmišljati racionalno kako bismo se mogli nositi sa svim problemima - daje svoj recept Galić.

No, Galiću, rođenom u rujnu, vjerojatno u tome pomaže i oslanjanje na broj devet, koji obilježava njegov poslovni i osobni život. Devetka se utkala u Galićevu vinsku povijesti i on je dalje ugrađuje u sav posao: od 600 panjeva došli su tako na 333.000 litara vina na godinu, vinske bačve imaju zapremnine od 3300 i 330 litara, trs u obliku devetke može se prepoznati na logu, a i veličina vinarije podređena je tom njemu sretnom broju.