Ako razmišljate o velikim proizvođačima vina u svijetu, zemlje zapadnog Balkana zasigurno nisu prve koje će vam pasti na pamet. Ali to bi se uskoro moglo promijeniti, piše The Economist hvaleći balkanska vina u novom broju.
Vinogradari Hrvatske, Crne Gore i Makedonije naporno rade i ulažu napore u pronalaženje novih tržišta izvan nekadašnje zone udobnosti bivše Jugoslavije. Bogati poslovni ljudi i ex-političari koji traže prilike ulažu novac u cijeloj regiji. No iza ove zajedničke priče postoje ogromne razlike.
Stojeći na strmim padinama vinograda "Sveta brda" na poluotoku Pelješcu, Hrvatska, Dubravka Šerković, lokalni proizvođač, kaže kako se vino ovdje radi "oduvijek". Priča svakako ide sve do stare Grčke. "Proizvodi s padine Dingač, jesu vrhunska vina", kaže Saša Spiranec hrvatski vinski poznavatelj, a kvalitetu crpe iz činjenice da im se vinogradi spuštaju na strmim osunčanim padinama gotovo do mora, što znači da se cjelokupni uzgoj mora obavljati ručno.
Hrvatska ima oko 2.500 vinara koji proizvode za tržište (više tisuća više proizvodi za vlastite potrebe). No, nekoliko velikih tvrtki drži polovicu tržišta. Prodaja mnogih skupih hrvatskih vina je pala za 40% u posljednje dvije godine, a vodeći proizvođači traže prilike u inozemstvu. Do nedavno samo je 5% hrvatskih vina bivalo izvezeno, a polovina toga je odolazila u ostale zemlje bivše Jugoslavije.
Južno od Pelješca, u Crnoj Gori, priča je značajno različita od hrvatske. Tu je samo jedan dominantni igrač: Plantaže, najveći proizvođač buteljiranog vina u bivšoj Jugoslaviji. Poput svojih rivala, Plantaže su bile teško pogođene recesijom, ali u 2010. su još uvijek uspjele prodati 16,9 milijuna boca.
No, manje od polovice toga broja se pije u tuzemstvu. Jedna trećina proizvodnje Plantaža ide u Srbiju, 15% u BiH, 5% za Rusiju i 5% u zapadnu Europu. Ipak, kako kaže direktorica Plantaža, Verica Maras, pritisak talijanskih i francuskih proizvođača na izvoz u bivšu Jugoslaviju znači da se tvrtka više ne može osloniti samo na regionalnu prodaju. Osim toga, naglasak mora biti na kvaliteti.
Tikveš igra sličnu dominantnu ulogu u Makedoniji, proizvodi dvije trećine lokalno potrošene količine vina. Ali opet priča je drugačija. U jugoslavenskima danima 80% makednoskog grožđa se izvozilo u rasutom stanju i završavalo je u bocama drugdje u Jugoslaviji, ili u inozemstvu. Sada je gotovo svo makedonsko vino brendirano i punjeno kod kuće. Od toga, 45% se konzumira u zemlji a isto toliko izvozi u Srbiju.
No, Makedonija se također sučeljava s jedinstvenim problemom. Cijelih 20 godina je u zamornom sporu s Grčkom, koja smatra da ime ove mlade države implicira teritorijalne pretenzije na grčki dio Makedonije. U Grčkoj je 1989. registriran izraz "Makedonija", tako da samo vina iz grčke regije mogu nositi makedonski pečat. U posljednjih nekoliko godina, kaže Katerina Kostovska, Tikvešova izvozna menadžerica, Grčka je djelovala agresivno kako bi zaštitili brend Makedonija. Ironično, najpoznatije vino (bivše jugoslavenske republike), Makedonije je "T'ga za Jug", koji prevodi kao "čežnja za jug".
