Svjetska gospodarska kriza pogađa sve, pa tako nije izostao ni vinogradarski sektor u Španjolskoj, gdje sve više malih vinarija gleda kako se povezati s većim "igračima" u cilju izbjegavanja propasti. One koje mogu pohvaliti poznatim imenom i izvozom imaju kakve-takve šanse pronaći kupca, a drugi teško mogu preživjeti.
Španjolska ima više zemlje pod vinogradima nego bilo koja druga zemlja na svijetu. U toj zemlji oko milijun obitelji ovisi o vinogradarstvu. Poznata po dobrim sortama crnog vina, sjeveroistočna provincija La Rioha preuzela je prošle godine primat najvećeg izvoznika vina od Francuske i sada zaostaje jedino za Italijom.
Španjolska ima prestižne vinograde i naročito je poznata po sortama od kojih se pravi crno vino, poput onih u regiji Toro, gdje se boca vina prodaje i za nekoliko stotina eura. Više od 85 posto španjolskih vinarija su, međutim, male koje upošljavaju manje od 10 ljudi i ovise o izravnoj prodaji vina. Njihovi prihodi zavise od potražnje, koja je sve manja, otplate kredita, jer su skoro sve prezadužene, i poticaja, koje su od prošlog kolovoza smanjene zbog pretjerane proizvodnje vina.
Službena cijena litre vina na veliko u veljači je iznosila 0,37 eura, a proizvođači ističu da je ona u zadnje vrijeme prepolovljena u odnosu na prošlu godinu. Potražnja za vinom na veliko inozenmih kupaca je gotovo prepolovljena i u siječnju i veljači a narudžbe su pale na 40 posto iz istog razdoblja prošle godine. Izvoz u Italiju i Rusiju, koje su najveći kupci španjolskog vina, pao je za 70 posto.
Pad potražnje znači svakodnevni pad cijena vina, a veliku konkurenciju predstavlja i vino iz zemalja poput Južne Afrike, koja ima agresivan marketinški pristup.
"Kada uvjerite kupca da pije špansko vino umjesto australskog, francuskog ili italijanskog, sve ovisi o etiketi kojom se promovira osobenost vina", istakao je Pancho Kampo, osnivač Vinske akademije Španjolske i prvi Španolac nositelj prestižne titule majstora, koju dodjeljuje Institut majstora vina.
Prodaja vina u španjolskim restoranima i barovima je opala jer ljudi u sve većem broju ostaju kod kuće. Oni koji se pak ne žele odreći odlaska u restoran biraju jeftinije vino.
Felix Solise, predsjednik desete po veličini tvrtke za proizvodnju vina, pokušava sniziti troškove od tiskanja etikete do distribucije. Njegova tvrtka, koja je počela poslovati sedamdesetih godina prošlog stoljeća prodajom vina španjolskim emigrantima u Njemačkoj, sada je razgranata od Tokija do New Yorka. Solise sam proizvede samo pet posto vina, dok ostatak otkupljuje od 4.000 malih vinarija. On prodaje vina Albali od Češke do Australije, a najbolje prodavano vino mu je vino sorte Tempraniljo, čija boca košta oko dva Eura. Solise ističe kako proizvođači ne mogu više spuštati cijene jer već prodaju ispod cijene i uzgajaju sve manje trsova.
Mali proizvođač vina Deliccado kaže da kako će se učinci niskih cijena tek odraziti poslije sljedeće berbe.
"Proizvođači već osjećaju posljedice ove godine. Problem će nastati kada vinarije ne budu mogle isplatiti preuzeto vino zadnje berbe. Ako se situacija ne poboljša do listopada, ne znam šta će se dogoditi", kaže on i, ipak, predviđa katastrofalnu situaciju za vinare.
