Malvazija Istarska, teran i muškat sorte su koje su kroz povijest u Istri davale najbolje rezultate stoga ove autohtone sorte današnji vinari s puno strasti i nadalje njeguju.
Vino je tradicija, ali i temelj na kojem male, obiteljske vinarije u Istri grade budućnost. Proizvode malo, ali izuzetno kvalitetno što je potvrdila i ovogodišnja Vinistra na kojoj je dodijeljena 51 zlatna medalja za vina.
"Sedamdeset posto proizvodnje namijenjeno je hrvatskom, a trideset posto izvozimo u Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, SAD, Englesku, Nizozemsku, Italiju, Austriju i Izrael. Prodaje se uglavnom restoranima i vinotekama preko agenata koji se bave distribucijom vina", kaže Albert Benvenuti.
Obiteljska vinarija smještena je u Kaldiru, nedaleko Motovuna, a kako veli s proizvodnjom između 50 i 60 tisuća litara godišnje nisu među velikim vinarijama, no zato proizvode kvalitetna vina u kojima sortnost odražava bogatstvo vinograda smještenih na nizu specifičnih mikro lokacija.
"Svježa malvazija ima najveći udio u proizvodnji, no traženi su i odležana malvazija i desertna vina. Poseban naglasak dajemo na teran jer kao proizvod nije internacionaliziran i lakše se pozicionira", veli Benvenuti, čiji je odležani teran dobio šampionsku medalju, kao najbolje ocijenjeni.
S izvozom terana nisu imali problema jer kontinuirano rade s istim tržištima već šest godina, a u SAD-u su, kaže nam Albert, dospjeli sasvim slučajno upoznavši distributera:
"U SAD-u smo prisutni četiri godine i za sad tamo izvozimo malvaziju svježu, jer svako tržište započinjemo s malvazijom, a potom širimo paletu". Osim šampionske medalje za odležani teran, Benvenuti vina dobila su zlato za odležanu malvaziju, desertnu malvaziju i muškat Momjanski.
Tri zlatne medalje s ovogodišnje Vinistre ponio je i Mario Banko, vinar iz Bašića, malog mjesta nedaleko Tinjana i to za malvaziju, koja je proglašena drugim najboljim vinom Vinistre, za muškat od prosušenih bobica i ovogodišnji najbolji rose. Uspjeh na Vinistri ovog 57-godišnjeg vinara iz središnje Istre utoliko više raduje jer vinarstvom se počeo baviti '96., ali tek iz hobija i neprofitno. Kako napominje, na putu do današnjih zlatnih odličja bilo je ranijih godina i srebra, pa i bronce
U vinogradu obitelji Kovacic u Vinici kraj Varazdina obavlja se posljednje prskanje vinograda prije ovogodisnje berbe.U vinogradima obitelji Kovacic rastu mnoge sorte grozdja, od bijelih, Sauvignon, Rajnski rizling, Sivi pinot, Crni pin
"Vinarstvom sam se ozbiljnije počeo baviti 2004., kada smo uzeli kredit putem programa Istarske županije i napravili novi podrum u Bašićima. Podrum nije velik, ali je jako lijep. Obrađujemo oko tri hektara i možda ćemo širiti proizvodnju, no za sada to je obiteljski posao.
Znate, za razliku od drugih mi nemamo svog enologa. Završio sam samo tečaj za vinara, a ponešto sam o vinarstvu naučio i od pokojnog oca", veli Mario Banko, ponosno ističući kako ima petogodišnjeg unuka i jednoga 'na putu' pa se nada da će sin i unuci nastaviti vinarsku tradiciju i povećati proizvodnju.
Proizvodimo oko 14 tisuća litara godišnje što je manja proizvodnja. Od toga sedamdeset posto se prodaje u buteljama, a ostalo u naša dva restorana u Zelenoj laguni, često imamo upite stranaca koji borave u privatnim kućama za odmor pa se većina vina proda kod kuće", veli Banko, dodajući kako posjetitelji njegova podruma i restorana kažu da je malvazija pobjednica.
Istrani su nekad u uobičajenim razgovorima uz čašu malvazije ili terana simpatično znali reći 'proizvodimo malo i dobro, tako da oni koji vole i cijene naša vina uvijek rado dolaze k nama', no to se u zadnje vrijeme sve više mijenja pa se domaći vinari, i to ne samo istarski, trude povećati proizvodnju i uspješno probiti na inozemna tržišta.
No, količine vina koje su u izvozu za sad su male. Stoga ne čudi što i Hrvoje Krnjević, direktor tvrtke Nevina koja se bavi distribucijom vina i na Vinistri redovito prisutne vinarije Saints Hills zaključuje da je Hrvatska s udjelom 70 posto i nadalje glavno tržište domaćih vina, dok se preostala trećina proizvodnje usmjerava na izvoz u zapadnoeuropske zemlje, pretežito Njemačku, Britaniju i Švicarsku, te SAD.
