Vinogorja

Iz vinarije Atelje vina Šapat stiže sortni kaberne sovinjon Atila 2022, prvo kompletno autorsko crno vino enologa Mladena Dragojlovića ali i raritetni i ekskluzivni Teroldego 2022, jedini u Srbiji.

Dve nove purpurno crvene etikete privlače pažnju u vinariji Atelje vina Šapat u čijem je sastavu restoran Fleur de Sel, osvajač prve Michelin zvjezdice u Srbiji.

Atila Cabernet Sauvignon 2022 je drugo vino linije Atila iz koje je Chardonnay već ovjenčan zlatom s nadmetanja Decanter u Londonu. Radi se u ograničenoj seriji s najboljih položaja a ujedno je prvo crno vino koje je u Šapatu od početka do kraja ispratio i potpisao enolog Mladen Dragojlović. Uz napomenu da je vinom izuzetno zadovoljan.

Teroldego 2022, sortno vino od istoimene sorte je jedinstveni primjerak na srpskoj vinskoj sceni i može se piti isključivo u Šapatu pošto je rađena krajnje ograničena serija od 500 boca iz berbe 2022 i 900 butelja 2023. godine.

Grožđe za oba ova vina dolazi s južne sunčane ekspozicije brijega iznad Slankamena gde je zemlja dosta posna. Iz tih razloga grožđe brzo nakupi dosta šećera i bude divno zrelo baš kako treba u vreme berbe. Svojstvo i jednog i drugog grožđa sa ovog teroara, vinograda sađenih 2011/12 godine je snažna obojenost, a vina su prilično fenolna s dosta tanina.

Kod kabernea ali i teroldega još više, pa se dobija vino jako visokih kiselina što je za teroldego manje-više uobičajeno, ali ne i za kaberne – objašnjava Dragojlović.

Ali te prirodne kiseline daju ozbiljnu svežinu vinu bez obzira na njegovu jačinu i brdo je toliko specifično da kaberne ponekad beremo pre nego u nekim delovima Negotina. Za oba vina ideja je bila da u vinogradu rod bude sveden na minimum što se kod kabernea odigrava prirodno pa je potrebno jako malo intervencije. Sa druge strane teroldego kao sorta ima dosta veliki grozd pa čak i ako ih je svega šest na čokotu to bude puno pa mora da se koriguje.

U podrumu se vrši uobičajena vinifikacija, maceracija u prosjeku traje između dva i tri tjedna a vino je rađeno da bude snažno ali meko u finalnom izdanju. Odležava u francuskom drvetu od čega Atila u 100% novim bačvama a Teroldego u 70% novih tijekom godinu dana.

Monosortni kaberne Atila je možda najlepše crno vino koje je do sad izašlo iz Šapata – opisuje ga direktor restorana Fleur de Sel Dušan Vranić, vrhunski vinski stručnjak i Vinska ličnost godine u Izboru Vino.rs.
Punog tela, odličnih postojanih tanina, lepih kiselina, to je vino koje je i dalje veoma mlado. Tačnije, u ranom je evolutivnom razvoju i tek će pokazivati veliku raskoš, sortnost i potencijal u godinama koje dolaze.

Ovaj kaberne sovinjon odlikuju crno voće, crna kupina ribizla, kasis, eukaliptus, sve ono što krasi rasna vina od te sorte ali uz lijepe sekundarne arome iz odležalog drveta.

Francuski barici su dali nežne note vanilije, duhana, s jako lijepom dugom završnicom te se vino sa oko 15% alkohola izrazito lako i dobro sparuje s mesom.

Teroldego je kuriozitet, čista egzotika u smislu da je jedini u Srbiji i apsolutno neispričana priča koja okuplja sve veći broj fanova. Inače rijetka sorta potiče iz oblasti Trentino Alto Adiđe na sjeveru Italije gde je jedna od najstarijih autohtonih sorti a preko sorte dureza genetski je bliska sa sortom syrah kome je dureza jedan od roditelja.

Upravo stoga je to vino punog tijela, postojanih jakih tanina i visokih kiselina, fenolno tamno obojeno sa začinskim karakterom sečuanskog i bijelog papra. Aromatski iskazuje kombinacije crnog i crnog voća: maline, ribizle, kupine…

Teroldego je vino u koje sam se zaljubio radeći u Njujorku i upoznavši Elizabetu Foradori (Elisabetta) koju inače zovu "kraljica teroldega". Ona spada u italijanske biodinamičke super-vinare radeći veoma kvalitetna vina, kombinujući amforu i barik a zapravo je žena koja je spasila teroldego od nestanka. Bio sam izuzetno sretan kada sam zatekao to grožđe u našim vinogradima a i time što se Mladen Dragojlović kao naš enolog posvetio upravo njoj u monosortnom izrazu. Zato sam siguran da će teroldego svojim izrazom i kvalitetom napraviti veliku razliku na srpskom tržištu – zaključuje Vranić.

U hotelu Sheraton 25. siječnja Vinski klub održava veliku vinsku smotru, a bit će predstavljeni i šampioni festivala

Niti deset dana dijeli nas od zaista lijepog vinskog događanja u srcu glavnog grada. Naime, Zagreb će 25. siječnja biti domaćin vinskog događanja koje bi moglo privući zaljubljenike iz svih krajeva zemlje, ali i susjedstva. U hotelu Sheraton Vinski klub drugu godinu zaredom organizira festival na kojem će predstaviti 100 najboljih vina Hrvatske. Među njima će biti prvi među pjenušcima, koji dolazi s Plešivice, baš kao i prvo među jantarnim vinima. Najbolje ružičasto vino iz Buja, bijelo i desertno iz Kutjeva te najbolje crveno vino iz okolice Šibenika. A njih ćemo, kao i ostala s liste 100 najboljih, moći kušati na Festivalu 100 najboljih vina Hrvatske koji je zakazan za 25. siječnja u Sheratonu od 14 do 19 sati.

Inače, izbor najboljih sto vina napravili su ponajbolji hrvatski sommelieri, njih 25.

Oni su predlagali vina u šest kategorija i prema broju njihovih nominacija dobili smo 100 najboljih. Među njima je 16 pjenušaca, 12 ružičastih vina, 28 bijelih, osam jantarnih, 28 crvenih i osam desertnih. Najbolja su vina potom išla na ocjenjivanje i prema sudu 10 ocjenjivača, koji nisu znali koja vina ocjenjuju, dobili smo najbolja u svakoj kategoriji, poručuju organizatori festivala.

Dodjela priznanja bit će na Festivalu, a ulaznice po promotivnoj cijeni od 22 eura mogu se još uvijek kupiti putem ove poveznice. Od 22. do 25. siječnja cijena ulaznice stajat će 35 eura.

Lijepa je ovo prilika kušati najbolja hrvatska vina, porazgovarate s vinarima i otkrijete neke nove favorite.

Potrošač današnjice voli vina s takozvanim primarnim aromama koje najčešće asociraju na neko svježe voće, a zatim i na herbalne ili cvjetne note, ističe Saša Špiranec, vinski znalac i dugogodišnji suradnik Dobre hrane koji u nastavku donosi korisne i stručne savjete za sve one koji u svom domu planiraju graditi vinsku arhivu.

Od cjelokupne globalne produkcije čak 95 posto vina idealno je potrošiti u roku od jedne godine od berbe, a samo pet posto se preporuča čuvati dulje. Od ostalih tih posto veći dio otpada na vina koja je idealno potrošiti u roku od jedne do tri godine od berbe i manji dio do pet godina od berbe. Tek u promilima, to jest unutar 1 posto globalne produkcije se mjere vina koja do svog savršenog trenutka treba čuvati dulje od pet godina. Ako ove brutalne statističke vrijednosti, koje se odnose na količine izražene u litrama, uzmemo zdravo za gotovo, ispada da je izreka da vino starenjem postaje bolje, čisti mit. Međutim, nije. Onaj količinski mali dio vina, koji traži odležavanje i dozrijevanje u boci, dolazi u iznimno velikom broju etiketa, a cijena im je nerazmjerno veća, minimalno višestruko, nerijetko deseterostruko, a ponekad i više, pa je u razvijenim zemljama s većom kupovnom moći, vrijednosno promatrano, taj omjer bitno ravnopravniji. U najbogatijim zemljama poput Švicarske i Luksemburga vrijednosni tržišni udio vina koja trebaju odležavati seže čak i do 70 posto tržišta. Stoga je vina potrebno razdijeliti na ona vrijedna čuvanja i ona koja nisu predviđena za čuvanje te ih sukladno tome i tretirati.

Koja vina nisu predviđena za čuvanje?

Vina koja se kupuju u maloj trgovini u susjedstvu ili u velikim supermarketima najčešće nisu namijenjena čuvanju, već uglavnom promptnoj potrošnji nakon kupnje i ona su najčešći uzrok nesporazuma kad je čuvena izreka u pitanju. Kada je tako nabavljeno vino potrošeno odmah po kupnji, ono najčešće ispuni očekivanja. Međutim, kada se zaboravi na polici u ostavi ili u nekom ormariću u dnevnom boravku nekoliko mjeseci ili u najgorem slučaju godina, sasvim je sigurno upropašteno.

Također, vina koja dugo skupljaju prašinu na policama supermarketa ili drugih trgovina jednako su tako zasigurno izgubila na kvaliteti. Najveći neprijatelji vina su svjetlo i visoka temperatura, a njih u trgovinama ima viška. Ako je nekim slučajem vino stavljeno u izlog, bit će upropašteno već nakon tjedan do dva. Hoće li neko vino biti sposobno za čuvanje i dozrijevanje u boci odlučuje vinar/vinogradar od najranijih faza uzgoja grožđa, od trenutka kada se odlučuje o obliku uzgoja i načinu obrezivanja, pa sve do načina vinifikacije i dozrijevanja vina u vinariji.

Potrošač današnjice voli vina s kraćim životnim vijekom, u kojem prevladavaju takozvane primarne arome koje najčešće asociraju na neko svježe voće, a zatim i na herbalne ili cvjetne note. To je velika promjena u odnosu vinarstvo prije dolaska moderne tehnologije, to jest na vinarstvo prije više od pedeset godina, kada su u vinu vladale samo klasične vinske arome, koje danas zovemo sekundarnim, a koje su posljedica kontakta (mikro ili makro) vina s kisikom, utjecaja taloga od kvasaca i drugih elemenata vezanih uz fermentacijski i post fermentacijski proces. Vinogradi su tada obično bili miješani i nije se svaka sorta brala zasebno, već sve zajedno, neovisno o stupnju zrelosti. Manje zrelo grožđe i stiskanje preše na starinski način, do maksimuma, a potom pretoci koji su se radili otvoreno, gdje je kontakt s kisikom bio višestruko veći nego danas, su za posljedicu dali grublja, trpkija i kiselija vina bez primarnih aroma. Odležavanjem su takva vina postajala mekša, harmoničnija i blaža. Drugim riječima - bolja.

Danas, kad su vinogradi monosortni, kad vinari imaju hlađenje mošta i vina, kad je kontakt vina s kisikom sveden na minimum, kad se trenutak berbe za svaku sortu pažljivo bira, mlado vino je sasvim drugačijih karakteristika. Najintenzivnijeg je mirisa, obično herbalnih ili voćnih aroma, na samom početku. Odležavanjem intenzitet blijedi i vino gubi na bogatstvu. Nema razloga čekati da vino omekša kad je već u savršenom stanju stavljeno na tržište.

S druge strane vina najviše kvalitete se i danas proizvode na starinski način, u drvenim bačvama gdje ostvaruju mali kontakt s kisikom, koji je dovoljno velik da se razviju klasične vinske arome, a dovoljno mali da kontakt s kisikom ne ubije voćnost, primarni karakter vina i sortnu prepoznatljivost.

Sveti Gral modernog vinarstva je imati najbolje vino podruma spremno i u najboljoj formi što ranije, već par godina nakon berbe grožđa, a koje će nakon toga uspijevati rasti kvalitetom još duži niz godina i kojem je životni vijek je u onda dulji od jednog desetljeća.

Praktični savjeti:

Kako prepoznati vina koja nisu namijenjena čuvanju:

• sva stolna i druga bazična vina u velikim i manjim pakiranjima,
• sva ili gotovo sva ružičasta vina,
• sva ili najveći dio sortnih vina od sorti žlahtina, kujundžuša, kraljevina, bogdanuša, porodica muškata, portugizac, plavina i zweigelt,
• svi pjenušci koji nisu dobiveni tradicionalnom (klasičnom) šampanjskom metodom, nego takozvanom tankovskom (charmat) ili gaziranjem,
• gotovo sva polusuha i poluslatka vina redovnih berbi s iznimkom rajnskog rizlinga,
• vina od ostalih sorti (malvazija, graševina, plavac mali, merlot, porodica pinota i drugi...) koja su prošla ubrzani proces vinifikacije i dozrijevanja te završila na tržištu u prvoj godini iza berbe.

Koja se vina mogu čuvati neko vrijeme:

• sva bijela vina od sorti koje su vinificirane i dozrijevane u vinariji tako da ih se pripremi za dulji životni vijek. To su često vina koja su dozrijevala na vlastitom talogu, nekad u drvenim bačvama, nekad u nekim drugim posudama,
• sva crna vina koja su prošla proces mikrooksigenacije, to jest boravila neko vrijeme u drvenim bačvama ili je na njima provedena mikrooksigenacija modernim alatima. Mogu biti od bilo koje crne sorte, osim portugisca i kadarke.

Koja se vina mogu čuvati dugo vremena:

• sva jantarna vina (s ponekom iznimkom),
• sva vina dobivena qvevri metodom (iz amfora ukopanih u zemlju),
• bijela vina od sorti chardonnay, malvazija i pošip odležavana dulje vrijeme u drvenim bačvama,
• bijela vina od zrelog i zdravog grožđa graševine ili rajnskog rizlinga s najboljih položaja, bez obzira na način odležavanja,
• crna vina od pinota crnog, cabernet sauvignona, babića, terana, tempranilla, cabernet franca i drugih crnih sorti s potencijalom čuvanja, koja su odležala u drvenim bačvama, a iznimno i drugim tipovima suđa poput amfora i betonskih jaja,
• desertna vina s visokim udjelom šećera i kiselina,
• fortificirana (pojačana) vina kod kojih alkohol igra ulogu konzervansa, poput porta, sherryja, marsale i drugih.

Koje sorte (i tipovi vina) najbolje stare

Pinot crni (pinot noir)

Vjerojatno svjetski šampion kad je u pitanju dozrijevanje vina u boci. Najbolji crni pinoti s lakoćom dosežu starost od 30 i 40 godina, bez da izgube na kvaliteti. Dapače, najbolje apelacije Burgundije se cijelo vrijeme razvijaju i vina postaju bolja. Pinot crni vrlo brzo gubi voćnost maline i šumske jagode, tako tipične za mlado vino od te sorte i dobiva specifičnu finesu koja s godinama samo raste.

Riesling (rajnski rizling)

Šampion odležavanja kad su u pitanju bijele sorte. Visoke kiseline tipične za riesling djeluju kao fantastičan konzervans i ako su dobro izbalansirane šećerom, mogu dati fantastična vina koja se razvijaju desetljećima, osobito kad dolaze iz Njemačkog vinogorja Mosel. Iz drugih regija također dolaze izvanredni rieslinzi, primjerice iz Austrije, francuskog Alsacea, Australije, Novog Zelanda, a između ostalih i Hrvatske. Tek u drugoj godini od berbe riesling zamiriši na riesling, a kako idu godine, ako je startno vino bilo dobro, kvaliteta samo raste. Ovisno o razini slatkoće i kiseline, može potrajati i do nekoliko desetljeća.

Teran

Ima sjajan potencijal odležavanja zbog izvanrednog omjera kiselina i tanina, bitnih konzervansa u crnih vina, kao i kupaže bazirane na njemu. Kada dolaze od top vinara, traže 4 do 5 godina odležavanja do prve konzumacije, a potom mogu potrajati još dodatnih desetak godina po dosadašnjim iskustvima. Dakle ukupni potencijal terana seže najmanje do impresivnih dvadeset godina od berbe.

Moslavac

Poznat kao i šipon, pušipel, furmint ili mosler, može dati najtanja vina bez ikakvog potencijala, ali i neka od najdugovječnijih, poput rieslinga. Moslavac je riesling srednje Europe od kojeg u susjednim Sloveniji i Mađarskoj rade neka fantastična vina s iznimnim potencijalom čuvanja pod nazivima furmint i šipon. Kod nas je najuvjerljivije Međimurje s lokalnom markom Pušipel.

Plavac mali

Kao premium vino s ponajboljih položaja poput Dingača, Sv. Nedjelje ili Murvice idealno ga je trošiti u razdoblju od 5 do 15 godina starosti. Pojedini primjerci, poput Miloševih Stagnuma, traže i dulje čekanje od barem 8 godina do prve konzumacije, ali onda ima i dulji životni vijek od, koliko za sada znamo, preko 20 godina.

Graševina

Jedna od bijelih sorti koja se najduže može čuvati. Kao suho vino obično se troši do tri godine od berbe, idealno dvije, međutim u slučajevima kada dolazi s najboljih položaja, poput Krauthakerovog Mitrovca ili Enjingijevog Hrnjevca, može potrajati puno duže, a minimalno do 15 godina.

Malvazija

Standardna svježa dozrijeva u inoksu i solidnu kvalitetu čuva do tri godine, ali idealno dvije. Dozrijevana u hrastovim bačvama različite veličine spremna je u trećoj godini od berbe, a onda može trajati od 5 do 15 godina, ovisno o početnoj kvaliteti vina. Dozrijevana u bačvama od akacije spremna je u četvrtoj godini od berbe, a maksimalni životni vijek također doseže do 15 godina. Iz amfore ili ekstremnih vinifikacija s dugačkim maceracijama, poput Roxanicheve, spremna je tek u petoj godini od berbe, a konačni životni vijek još nismo spoznali zbog nedovoljno iskustva s tom vrstom malvazija.

Pošip

Slično kao i malvazija, samo što je granica za svježe pomaknuta šest mjeseci ranije. Za dozrijevanje u drvenim bačvama vrijedi isto što i za malvaziju.

Chardonnay

Izvor najvećih zabluda. Zbog fantastičnih i slavnih burgundaca Grand Cru apelacija s Cote d'Or ili iz Chablisa, koji su idealni između 5 i 10 godina od berbe, cijeli svijet ih bezuspješno imitira s vinima bitno slabijeg potencijala. U Hrvatskoj takav potencijal ima samo nekolicina chardonnaya poput Roxanicheve Milve, Korakovog Chardonnaya sur lie, Krauthakerovog Rosenberga, Saints Hillsovog Le Chiffre, Galićevog Chardonnaya i Pilatovog Chardonnaya sur lie. Takav je idealan od 4 do 6 godine od berbe, a može potrajati do petanestak godina starosti.

Syrah/shiraz

Kod nas za sada nema puno primjeraka sposobnih za ozbiljnije odležavanje, dok internacionalno australski shiraz dobrih vinarija ulazi u punu formu nakon 7 do 8 godina i potom traje još dugo, a iz doline Rhone u Francuskoj pod nazivima Hermitage, Cote Rotie i Cornas dolaze iznimno dugotrajna vina, koja su najpogodnija tek nakon 8 godina odležavanja od berbe i mogu trajati par desetljeća.

Barolo/Barbaresco

Od sorte nebbiolo nastaju najdugovječnija talijanska vina, ali ih i najduže treba čekati do savršenog trenutka za konzumaciju. Dobre berbe su idealne od 10 godina i mogu potrajati desetljećima.

Sangiovese

Kao Brunello di Montalcino ili Bolgheri idealan je od 5 do 15 godina od berbe, a kao Chianti od 3 do 8 godina, a kao Chianti Classico i Vino Nobile di Montepulciano također od 5 do 15 godina od berbe.

Rioja (sorta tempranillo)

Ponajbolje Gran Reserve od 5 ili 6 godina do dva desetljeća od berbe. Reserva 3 do 8 godina. Crianzu ne čuvati, to jest popiti do tri godine od berbe.

Ribera del Duero i Priorat

Tempranillo u Riberi i Garnacha u Prioratu zaslužni su za dugovječnost ovih visoko koncentriranih i snažnih španjolskih vina jako zahvalnih za odležavanje. Najbolja su pogodna od 6 godina, a mogu potrajati barem dva desetljeća.

Vintage Porto

Najdugovječnije crno vino. Najčešće se konzumira kod starosti od 10 do 40 godina, međutim, nije rijedak slučaj da su primjerci stariji od stotinu godina bili u savršenoj kondiciji.

Četvrti Vinartov Petit Tasting, koji se druge godine zaredom održava u zagrebačkom Petom Kupeu (prvi su bili u Hotelu Dubrovnik), mjesec dana uoči dvodnevnog jubilarnog 10. Vinart Grand Tastinga u Laubi, ove je godine posvećen hrvatskim vinskim ikonama.

Petit Tasting održat će se 1. veljače u dva termina s različitim postavima po 33 vina, koja je odabrao iskusni tim sommeliera i vinskih stručnjaka. Riječ je o izvanredno zanimljivom izboru, a svaka je vinarija smjela predstaviti samo po jednu svoju etiketu. Za razliku od lanjskog Petit Tastinga, koji je imao tematski različita dva dijela - Discovery Sassion i Icons Session - ove je godine Petit Tasting podijeljen na Icons 1, od 13 do 16 sati, i Icons 2, od 17 do 20 sati.

Među vinima koja su obilježila vinsku scenu naći će se i pravih rariteta i teško dostupnih vina, što Petit Tasting čini osobito interesantnim vinskim znalcima i entuzijastima. Vina su većinom hrvatska, uz nekoliko iznimki koje su dobro prihvaćene na našem tržištu, poput onih slovenskih vinarija Jakončič, Istenič i Pasji rep, a tu je i Vinčić iz Srbije sa svojim Grašcem Grand Fru 2020, te veliki syrah Folly 2020 čileanske vinarije Montes koja je već dugo prisutna na hrvatskom tržištu.

Jedan od bisera ovogodišnjeg Petit Tastinga je Jakob Cuvée 2011, koji se nigdje drugdje više ne može probati. Riječ je o vinu koje je pokojni Ilija Zdravko Jakobović napravio od sve tri bordoške sorte - merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca - uz dodatak syraha. Nikada poslije iz njegove vinarije nije izašao cuvée s te četiri velike francuske sorte.

Među ostalim zanimljivostima tu je Stara škola 2016 vinarije Clai, refošk nasljednik ekskluzivne etikete Brombonero koju je bivši vlasnik vinarije Giorgio Clai puštao na tržište samo u najboljim godinama.

Vinarija Markus predstavit će se s vinom Fetivi 2020, od 90 posto tribidraga (kaštelanskog, pa je vjerojatno riječ o grožđu iz vinograda koji su otkupili od obitelji Bedalov) uz 10 posto babića.

Kozlović će ovdje premijerno predstaviti svoj Santa Lucia Teran 2018, a ljubiteljima grka posebno će zanimljiv biti Koraj 2022, macerirani grk rođen u suradnji dviju lumbardskih vinarija, Zure i Casa Boschi.

Treba napomenuti da se neka od posebnih i rijetkih vina iz razumljivih razloga neće moći kušati na Vinart Grand Tastingu, pa je ovo možda i jedina prilika da ih se upozna. S prvim danom u mjesecu i Petit Tastingom Vinart najavljuje svoju vruću veljaču: naime, u tjednima uoči 10. Vinart Grand Tastinga slijedi i niz odličnih, vrlo zanimljivih vinskih radionica.

Povijesni i arheološki spomenici pokazuju da je tradicija uzgoja vinove loze u Hercegovini duga više od 2000 godina.

Ilirsko pleme Daorsi, koje je živjelo u ovim krajevima, uzgajalo je vinovu lozu davno prije nove ere, prije nego što su rimske legije polovinom 2. stoljeća pr. n. e. zavladale današnjom Hercegovinom.

Spomenici iz mogorjelo-rimskog doba, grozdovi na srednjovjekovnim bogumilskim stećcima na Radimlji i drugi dokumenti o tome svjedoče.

Razvijenu vinogradarsko-vinarsku djelatnost toga vremena dokumentiraju i drugi arheološki nalazi, među kojima posebno mjesto onima s lokaliteta Bijelog polja kraj Mostara. Dubrovački vinogradi u Hercegovini spominju se i između 1234. i 1240., 1254. i 1256., te 1289., 1301. i kasnije.

Nikad napuštena ljubav

Hercegovac ni u najtežim vremenima nije napustio uzgoj vinove loze. Na škrtu zemljištu, uz tešku obradu, vinogradarstvo je bilo osnov bitisanja hercegovačkog seljaka. S vinom je dijelio sve tegobe, počinjao i završavao sve radosti. Vino ga je pratilo u životu i u smrti.

Prvi interes za organiziran razvoj vinogradarstva i vinarstva javlja se u Hercegovini nakon austrougarske okupacije (1878).

Godine 1886. formira se Vinogradarsko-voćarska stanica u Gnojnicama, a vino iz njenih vinograda postaje redovni napitak na bečkom carskom dvoru. Narod zbog toga vinograde u južnom dijelu Mostara naziva – Carskim.

Vinogradi širom Hercegovine

Kao da je vinogradima tijesan samo uzani prostor u meandrima Neretve pa, vjerni vjekovnoj tradiciji staništa, nastavljaju širenje ka visoravnima Brotnja na desnoj i Dubrava na lijevoj strani Neretve.

Na tim prostranstvima vinova loza u malim vinogradima zaljubljenika vinograda i plantažama HEPOK-a kao da prkosi kamenu i drači dokazujući svoju vitalnost i postojanost.

Vinogradi desne obale Neretve, nizvodno od Mostara, započinju đerdan kompleksom Kručevići na kojem se u meandru Neretve proizvodi vinsko grožđe, uglavnom žilavka i blatina i njihovi pratioci.
Žilavka i blatina

Kvalitetno bijelo suho vino žilavka potječe iz mostarskog vinogorja. Vino se odlikuje svijetlom žućkastom bojom sa zelenkastim refleksima, razvijenim mirisom i harmoničnim okusom u kojem dominiraju suhoća i svježina.

Kada stranac "pogleda u oko" blatini, postaje mu jasno zašto u Hercegovini vina koja u njegovoj zemlji zovu crvenim nazivamo crnim.

Etnološki rečeno, boja blatine Mostar je nalik boji poludragulja češkog granita s težnjom da na površini odsjene tamnoljubičastim odbljescima.

Pjesnički kazano, to je krilo gavranovo ili dubina crnog oka djevojačkog. Kao i žilavka, i blatina je autohtona hercegovačka sorta.

Na kušanje i ocjenjivanje od strane vrsnih enologa ove je godine pristiglo 110 uzoraka, a u konkurenciji odličnih vina pobjede su odnijeli Josip Stojić – za bijelo vino i Ivan Prskalo Ante – za crno vino.

Na 6. kušanju mladih vina u Gradnićima ocjenjivački žiri, tijekom dva dana manifestacije, kušao je 62 bijela vina i 48 crnih vina, te je bio jako zadovoljan kvalitetom pristiglih vina iz svih dijelova Brotnja, ali i šire, objavila je Općina Čitluk.

Zavidan broj uzoraka

Manifestacija ima za cilj okupljanje i druženje vinara, razmjenu iskustava i mišljenja o vinima, blagoslov vina, kao i promociju najstarijeg vinskog podruma u BiH, a svojom stručnošću veliki doprinos manifestaciji daju prof. dr. Tihomir Prusina, dipl. agronom Josip Martinović i dipl. agronom Marina Tomić.

Brotnjo je srce vinogradarstva i vinarstva. Lani sam bio malo kritičan zajedno sa svojim kolegama jer je godina 2023. bila jako loša. Tko je dobro radio u vinogradu imao je dobro vino, ali, nažalost, prošlogodišnja berba rezultirala je i lošijim vinima, kazao je je Tihomir Prusina.

Istaknuo je da je prošla berba bila iznimno dobra, što je rezultiralo jako dobrim vinima.

Kaže i da se s ovolikom brojem uzoraka ne mogu se pohvaliti ni pojedini festivali koji rade dvadeset, trideset i više godina.

"Raj na zemlji"

Ovo što smo mi kušali u ova dva dana, jučer i danas, mogu reći da smo raj na zemlji i da imamo najbolja vina. Ustrajte i nastavite samo tako, istaknuo je Prusina, napomenuvši da žiri nikada nije imao manje primjedbi na vina i da je o pobjednicima odlučivalo pripetavanje.

Najbolje ocijenjeno vino u kategoriji bijelih vina bilo je vino Josipa Stojića, drugo mjesto osvojio je Marko Pehar – Bedrić, a treće Mirko Musa. U konkurenciji crnih vina prvo mjesto osvojio je Ivan Prskalo Ante, drugo mjesto Vinko Ivanković – Nina, dok je treće mjesto osvojio Mladen Vučić Cvitanov.

Uz tri prvoplasirana vina jučer su u Gradnićim Zlatnim plaketama nagrađeni vinari koji su na ocjenjivanju osvojili za to predviđen broj bodova, a prigodne zahvalnice uručene su i donatorima i podupirateljima manifestacije.

Program proglašenja najbolje ocijenjenih vina vodio je novinar Albert Pehar, dok su članice klape Rozeta svojim pjevanjem doprinijele ugodnijem ozračju u staroj gradnićkoj crkvi. U drugom dijelu programa mogli su se čuti i ganga i broćanski bećarac, sve uz odlična vina i vinski gulaš.

U nedjelju, 12. siječnja, nakon pučke mise u 11 sati, u župi sv. Blaža u Gradnićima biti će upriličeno kušanje mladog vina. Mlada vina kušati će i ocjenivati vrsni poznavatelji vina, a sama manifestacija održat će se ispred najstarijeg vinskog podruma u BiH i stare blagovaonice, gdje će se održati proglašenje pobjednika i zajedničko druženje, najavljeno je iz Općine Čitluk.

"Svi koji žele sudjelovati i imaju vlastito domaće vino te ga žele donijeti na kušanje, ocjenjivanje i savjetovanje od strane stručnih enologa, mogu donijeti svoje vino u subotu, 11. siječnja, od 8 do 13 sati u Gradniće. Vino za ocjenjivanje je potrebno priložiti u staklenim bocama od 0,75 ili 1 litra bez etikete. Kvalitetu vina ocjenjivati će prof. dr. Tihomir Prusina, dipl. agronom Josip Martinović i dipl. agronom Marina Tomić, a vlasnicima najboljih vina bit će uručena prigodna priznanja", poručili su organizatori.

Manifestacija kušanja mladog vina u Gradnićima održava se šestu godinu zaredom.