Prvu sadnju vinove loze iz obitelji Vitis vinifera u Čileu učinili su polovicom 16. stoljeća konkvistadori i katolički misionari. Bile su to sorte s područja tadašnje Španjolske. Usprkos tome, a i španjolskom kolonijalnom i političkom utjecaju, francuska su vina najviše usmjerila čileansku vinsku industriju.

Prije 150 godina bogati zemljoposjednici i vlasnici rudnika iskazivali su svoju moć i bogatstvo gradivši vinarije prema uzoru na bordoške chateauxe. Vinograde su zasađivali klasičnim francuskim sortama iz Bordeauxa, Cabernet Francom, Merlotom, Malbecom, Semillonom i Sauvignon Blancom, a ponajviše Cabernet Sauvignonom, te se razoblje između 1850-te i 1860-te piše kao vrijeme kada su se te sorte udomaćile u Čileu.

Kada je filoksera (phylloxera), pred kraj devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, poharala francuske vinograde, čileanske vinarije postale su dom mnogim francuskim vinarima. Zanimljivo je, da iako je filoksera uništila vinograde u gotovo svim dijelovima svijeta, Čile i Argentina ostali su netaknuti. Razlozi tome nisu potpuno jasni, ali utjecaja ima pored geografske izoliranosti, uslijed prirodnih zemljopisnih barijera koje čine pustinje na sjeveru te polarne ekstremnosti na jugu, Pacifik na zapadu i Ande (dugačke otprilike 4000 kilometara) na istoku, još i suho tlo i učestala prekomjerna navodnjavanja vinograda.

Upravo prekomjerna navodnjavanja uporabom rijeka koje se spuštaju niz Ande noseći otopljeni snijeg, a u svrhu stvaranja bogatijeg uroda, dovele su do, u najbolju ruku, prosječnosti čileanskih vina. Kada tome nadodamo godinama nestabilnu političku situaciju, visoke poreze i niska tržišna očekivanja ne treba čuditi loše stanje koje je vladalo u vinskoj industriji.

Kada je prije nešto manje od 20 godina Čile došao na prag političkih, društvenih i gospodarskih promjena uslijedio je niz domaćih i stranih investicija u vinsku industriju.

Od zemlje uzgajivača grožđa Čile je u nekoliko godina postao „Bordeaux Južne Amerike“ i kao prva južno američka država ušao u arenu s ostalim interkontinentalnim igračima.

Razlog procvata čileanske vinske industrije leži u veličini, bogatstvu i nezasićenosti američkog tržišta. Cijela premisa domaćih i stranih investicija bila je da će čileanska vina poboljšane kvalitete, cjenovno do nekoliko puta niža od europskih i kalifornijskih, polučiti veliki marketinški i financijski uspjeh na američkom tržištu. Od najznačajnijih stranih investicija spominjemo otvaranje vinarija od strane katalonske obitelji Torres, obitelji Rotschild iz Chateauxa Lafitte-Rotschild iz Bordeauxa. Također prisutni su i joint-venturi, primjerice Almaviva, suradnja izmedu Chateauxa Mouton-Rotschilda i Concha y Torro, te novoosnovana vinarija Caliterra s vinom Se?a, suradnja izmedu Roberta Mondavija, kod kojeg je još krajem šestdesetih radio i Mike Grgich, te vina Evina Errazuriz.