Postup Mare prvo je hrvatsko vrhunsko vino napravljeno u ekstremnoj new world maniri: jako puno voća, iznimna gustoća, ekstremni alkohol i snažan okvir od vanilije i tanina.

Postup Mare iz 2004. godine jedno je od najimpresivnijih hrvatskih vina koje sam ikada probao. Nesporno je dojmljivije i zaokruženije i od recentnog, inače izvrsnog Dingača Bura, koji proizvodi odvjetak iste obitelji (Postup Mare puni se u Burinom podrumu).

Mare iz 2004. s jedne je strane opako neodoljivo, hedonističko vino, dok bi, s druge strane, moglo simbolizirati jednu od razdjelnica u načinu proizvodnje vina na jugu Hrvatske, dakle, na najvrednijim našim prostorima za crno grožđe. Kad je Mario Mendek prije dvije godine predstavio svoju Selekciju iz 2003. godine, napravljenu u pohvalno velikim količinama (oko 20 tisuća buteljki), s raznih položaja na Pelješcu, u stručnim su se krugovima razvile rasprave o tome smije li se plavac mali vinificirati u izrazito međunarodnom stilu: Mendekovo je vino stilski bilo na pola puta između sjevernoronskih vina i supertuscansa, ali je ipak zadržalo prepoznatljive organoleptičke značajke plavca malog.

U međuvremenu se na tržištu pojavilo više plavaca koji nisu poštovali tradicionalni stil grubog, rustikalnog, bouquetom apsolutno autentičnog, iznimno taniniziranog, ali skoro nužno neskladnog vina. Vedran Kiridžija je sa svojom 2004. uspio napraviti vrlo moderni, zaokruženi, gotovo elegantni Dingač.

Frano Miloš je Stagnum iz 2004. vinificirao u suzdržanom, gotovo Grgichevom stilu, omogućivši mu veliki potencijal odležavanja, sam Grgich pustio je na tržište peto ili šesto izvrsno crno vino za redom, dok je obitelj Bura s Dingačem proizvela nešto blizu američkom ili australskom blockbusteru, ali ipak s jako označenom tvrdoćom Dingačeva terroira. Mendekovu Selekciju iz 2004. još nisam kušao.

I dok je Dingač Bura stilski tek blizak kultnim američkim i australskim crnim vinima, Postup Mare mogao bi bez osobitih problema osvojiti zlatnu medalju na bilo kojem natjecanju vodećih proizvođača Napa Valleyja ili McLaren Valea.

Postup Mare gusto je, visokoekstraktno, izrazito voćno, ekstremno alkoholno vino, s okvirom od velikih, ali već sada pitkih, zrelih tanina, i slatke vanilije: podsjeća me, zapravo, na Duckhornove i Lewisove merlote, ili na neke od najboljih Rosemountovih shiraza. Barem minutu dugi, raskošni, voćno slatki aftertaste perfektno završava ovaj, uvjerljivo najnetipičniji plavac što sam ga dosad kušao, plavac koji sasvim sigurno možemo definirati kao voćno-alkoholnu bombu, ali koji definitivno zavređuje vrhunske ocjene.

Posebno je značajno da je Postup Mare, uz sve svoje ekstremne vrijednosti, gotovo elegantno i zaokruženo vino. Kod suhih se vina vrlo rijetko može govoriti o eleganciji i ravnoteži na 16 ili više posto alkohola. Pitanje je hoće li Postup Mare motivirati druge proizvođače s Pelješca da se približe kalifornijskom i australskom stilu vinifikacije. Pozitivan odgovor na to pitanje mogao bi dovesti do šire stilske redefinicije pelješačkih vrhunskih vina.

Drugo je pitanje kakva je uopće perspektiva vina koja se proizvode u mikrokoličinama. Naime, napunjeno je tek oko 1500 buteljki Postupa Mare iz 2004. Dakle, stotinjak sanduka. S tom se količinom ne može izaći ni na kakvo ozbiljno tržište, domaće ili strano.

Vrlo je dobro što Hrvatska proizvodi nekoliko vina stvarne svjetske klase, no vrlo je loše što njihovi autori nisu kadri osigurati barem mininimalne količine da bi se pojedino vino moglo promovirati, prepoznati i naposljetku prodati na važna svjetska tržišta. Vina poput Postupa Mare ili Dingača Bura zasad su, nažalost, posve irelevantna za opću sliku o razini hvatske vinske proizvodnje.

Komentari (0)

RSS feed komentara

Ime

Email

Website

Naslov

Komentar

manje | veće

Obavijesti putem emaila (samo registrirani korisnici)

Pročitah i slažem se sa uvjetima komentiranja.

Dodaj komentar Pregled