| Miljenko Grgić u američkoj Hall of Fame |
| Subota, 08 Ožujak 2008 | |
|
Grgić na sve to kaže: “Osjećam se poput malog djeteta. Razdragano i veselo, mogao bih poletjeti od sreće! No, moram biti pažljiv, čuvati krhko zdravlje, jer i puno radosti u mojim godinama može naškoditi”, odgovorio je kalifornijski čarobnjak u proizvodnji vina. Od pariške pobjede 1976. godine kad je Grgichev Chardonnay/73 dobio najveći broj bodova na najslavnijem kušanju vina u povijesti, raste svjetska slava i poslovni uspon barba Miljenka koji je na butelje svoga kalifornijskog vina prije trideset i više godina stavio hrvatsku šahovnicu. Napravio je to usprkos svima i svemu, politici i dušobrižnicima iz jugoslavenske diplomacije, jer je potreba da mu simbol napuštene domovine bude blagoslov i sjećanje na podrijetlo i na tradiciju kojoj su ga učili roditelji bila jača od svih zapreka. Često se pitam tko će nove generacije hrvatskih iseljeničkih potomaka u Americi učiti ljubavi prema prvoj domovini kad životni vijek završe dobri ljudi poput Miljenka Grgicha. Svaki je razgovor sa šarmantnim 85-godišnjim Grgichem poseban dar i priča za sebe jer on rečenice slaže kao da je Andersen, sve je bajkovito i puno topline. “Odmaram se u Palm Springsu, ovdje je toplo i nema kiše i to mi odgovara jer ne podnosim vlagu. Prebolio sam neke bolesti i sad sam sve bolje. Moram prikupiti snage za put u Hrvatsku. Znate li da nisam bio u svojoj vinariji na Pelješcu od 2003. godine?". Kuću slavnih vinara osnovao je Kulinarski institut Amerike u zgradi bivše vinarije Greystone u Napa Valley sa svrhom promicanja vina i odavanja priznanja pojedincima zaslužnima za razvoj kalifornijskog vinogradarstva i vinarstva. Sedmog ožujka, kad će službeno biti proslavljen još jedan uspjeh barba Miljenka, okupit će se brojna slavna imena iz američkog gospodarstva i politike. Život i poslovni uspjeh Miljenka Grgicha dobar je primjer “američkog sna” koji zaista postoji. Došao je u Ameriku krajem pedesetih godina prošlog stoljeća i počeo sam, bez poznanstava, slabo govoreći engleski jezik, graditi kamen po kamen vinarsko carstvo, napajajući kalifornijske vinograde svojim znanjem koje je stekao od oca ali i studirajući na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu. “Ma kakva slava, moć – ništa od toga nije mi bilo motiv u životu! Ja tvrdim da tek sada, u osamdesetima, napokon imam lijepu kuću. Unatoč svim uspjesima, ja se osjećam malim i bezbrižnim poput pastira u mom rodnom selu. Proizvoditi vino je kao i odgajati djecu. Morate biti strpljivi, puno voljeti i puno praštati te zaboraviti loše godine.” Sazrijevanje vina, njegovu snagu i punoću okusa barba Miljenko uspoređuje i s rastom države i njezina naroda pa stoga s optimizmom gleda i na budućnost Hrvatske. “Kad sam devedesetih godina došao u Zagreb i donio moja kalifornijska vina, neki su govorili: pa nije to baš toliko dobro, previše potičeš barique bačve. Nisam se ljutio, nego sam ih strpljivo učio. Pa zar nisam uspio?"Jer, u Hrvatskoj sada ima puno dobrih vina i svi traže barrique. Ne može se ni država idealnom stvoriti preko noći. Trebaju joj, kao i dobrom vinu, kvalitetni ljudi i ljubav koju u nju ugrađuju.” Činjenica je da bi nam svima dobro došlo više Miljenka Grgicha. vl
|

Najpoznatiji hrvatski vinar, istina u iseljeništvu, ali i jedan od najpoznatiji američkih vinara, Miljenko Grgić (Grgich), je konačno, u svojoj 85-oj godini, ostvario još jedan od svojih snova - primljen je u američku Vintners Hall of Fame (Kuća Slavnih Vinara). Velika je to čast, ali Barba Miljenko je, u istu, budimo iskreni, trebao ući već davno, budući da je proslavio američka vina diljem svijeta, još davne 1976. godine.




















