| Moralić: Podigli smo Kutjevo, a oni nam oteli 1950 hektara! |
| Četvrtak, 13 Kolovoz 2009 16:52 | |||
|
On je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, čije kupnje poljoprivrednih tvrtki, uglavnom propalih i na rubu bankrota, nisu bile vezane uz poznanstva s političkim moćnicima. Išlo je to doduše teško, pogotovo kad je htio kupiti kutjevački kombinat, koji je bio "osiguran" za nekog drugog kupca. Ali, pritisci radnika koji su čak blokirali i prometnice te skorašnji izbori smilovali su prije pet godina politička srca tadašnje Račanove vlade, koja mu je ipak dopustila da se natječe za kupovinu hrvatskoga vinskog bisera. Poljoprivreda, kaže Moralić, za njega nije tek biznis nego prije svega ljubav koju u sebi nosi od djetinjstva. Bio je to razlog zbog čega ju je i studirao. Kako danas, nakon pet godina, ocjenjujete kupovinu Kutjeva, d. d., jednog od naših najvećih kombinata? – To je za mene bila avantura s obzirom na to da nisam poznavao prilike u Hrvatskoj što se tiče privatizacije. Danas sam vrlo zadovoljan tim potezom, odnosno rezultatima koje smo postigli u kutjevačkom kombinatu uzimajući u obzir da je on bio gotovo u bankrotu. Uspjeli smo od velikog gubitaša napraviti poduzeće koje posluje pozitivno, a sve to nam je uspjelo bez otpuštanja radnika. Sav profit zadnje četiri godine investirali smo u poduzeće, a riječ je o oko 60 milijuna kuna. Ništa iz tvrtke nismo izvlačili. S druge strane, moram reći da sam kao investitor oštećen jer su nam nezakonito oduzeli 1950 hektara poljoprivrednog zemljišta, koje je dodijeljeno drugima; tako smo sa 7500 hektara pali na 5500. To nam je veliki hendikep koji ne znam kako ćemo riješiti. Pokušat ćemo pravnim putem to vratiti. Unatoč smanjenju poljoprivrednih površina, mi smo održali svoje obećanje i nismo otpuštali radnike. Recesija je pogodila većinu svjetskih pa i hrvatskih tvrtki. Kako u uvjetima krize pliva kombinat, odnosno kakvi su sadašnji poslovni rezultati? – Nekada je kombinat uglavnom živio od vinogradarstva i vinarstva. Međutim, danas imamo i druge segmente proizvodnje za koje možemo reći da su čak i profitabilniji od vinarske proizvodnje. Posebno dobre rezultate postižemo u sjemenarstvu, u čemu je Kutjevo, d. d., ne samo u regiji nego čak i Europi postalo prepoznatljivo. To je ujedno i najperspektivniji segment u našoj poljoprivrednoj proizvodnji. U tom dijelu radimo za neke od najpoznatijih svjetskih sjemenarskih kuća, s kojima imamo dugogodišnje ugovore – npr. američki Pioneer, švicarska Syngenta, austrijska RWA, slovenska Semenarna. Unatoč krizi proizvodnja kod nas ne pada, nego čak raste, i to ne samo proizvodnja i prodaja vina nego i sjemenske i ratarske robe. Razlog tome je što imamo kvalitetan proizvod te što upotrebljavamo suvremenu tehnologiju u proizvodnji. Ove godine očekujemo jako dobru berbu grožđa, ali i daljnje ukupno povećanje poljoprivredne proizvodnje bez obzira na sve klimatske promjene. Trebala bi ovo biti izvrsna godina. Unatoč tome ne očekujemo neko povećanje vrijednosti proizvodnje jer cijene poljoprivrednih proizvoda nisu baš atraktivne. Prije Kutjeva, d. d., u Hrvatskoj ste kupili poljoprivrednu zadrugu Božjakovinu, a zatim poljoprivrednu zadrugu Stari Jankovci, pa prošle godine Đakovačka vina. Zašto ste se nakon dugogodišnjeg bavljenja naftnim poslovima odlučili za ulaganje u poljoprivredu? – U prvom redu zbog ljubavi prema poljoprivredi. Na neki način sam ovisnik o zemlji, a osim toga po struci sam inženjer agronomije pa je nekako normalno da sam ušao u ovoj posao. Gdje se među svim Vašim poljoprivrednim tvrtkama, uključujući i Brič u Sloveniji, nalazi kutjevački kombinat, koji je još u bivšoj Jugoslaviji slovio kao jedan od najboljih, a koji je zatim u privatizacijskom procesu nekoliko puta dodirnuo dno? – Kutjevo je sigurno među njima šampion, koji usto ima veliku perspektivu kao nositelj razvoja poljoprivrede u cijeloj regiji. • Planirate li ulaganja u još neke vrste poljoprivredne proizvodnje koje bi mogle biti perspektivne poput vinarstva i sjemenarstva? – Moramo ostati na glavnim brendovima vinogradarstvu, vinarstvu i sjemenarstvu. U obzir dolazi i eventualno proširenje na voćarstvo ako budemo imali odgovarajuće površine. U sadnju na kutjevačkom i širem području nećemo se upuštati bez detaljne analize, ali u sjevernoj Bosni postoje goleme površine pod voćnjacima, posebno jabukama, gdje su cijene proizvodnje daleko niže nego kod nas. Već imamo ponude za kupnju gotova voćnjaka, jednog koji se prostire na 700 hektara i podignut je na najnovijim svjetskim tehnologijama i drugog koji je površine 300 hektara. Nisam još odlučio hoćemo li prihvatiti tu ponudu. Skloniji sam tome da radimo na usavršavanju onog što imamo. Mogu li se očekivati kupovine novih poljoprivrednih tvrtki, sada u recesiji, ali i ubuduće? – Recesija se naravno jako osjeti i u poljoprivredi. Trenutno zbog toga nema ne samo kupnji i prodaja poljoprivrednih tvrtki nego i isto takve robe, odnosno kupuje se samo za trenutne potrebe, a ne za skladištenje kako je to bilo prije. Evo nitko ne kupuje ni uljanu repicu ni pšenicu koje se nalaze u silosima. Vlada neko čudno zatišje. Međutim, recesija će proći, ali nesigurna političko-ekonomska situacija je ta koja dovodi u pitanje profitabilnost ulaganja u poljoprivredu. I sada ali i ubuduće smatram da je ulaganje u poljoprivredu riskantno. Postoji tri načina kako da od milijardera postanete milijunaš. Najbrži i najsigurniji način je da odlazite u kasino, zatim da ulažete u poljoprivredu, a treći – i najljepši! – način je da novac trošite na žene. Koliki ste postotak od ukupnog svoga bogatstva uložili u poljoprivredu? – Od deset do dvadeset posto. To još nije onaj postotak zbog kojeg bih mogao postati milijunaš. Nije li ipak ulaganje u proizvodnju hrane najsigurnije, s obzirom na to da se jesti mora, ali auto se ne mora voziti? – To je sigurno tako. Gledajući dugoročno i perspektivno sigurno će u svijetu biti, ne možemo reći nestašica hrane, ali bit će velika potražnja za kvalitetnom hranom, odnosno tzv. zdravom hranom. Jednog dana takva će proizvodnja biti jako važna i tražena. Krećete li onda u ekološku proizvodnju? – Ići ćemo na što manju upotrebu sredstava za zaštitu bilja i umjetnih gnojiva. Ovdje u kutjevačkom vinogorju moj sin i ja posadili smo ove godine na 8 hektara prvi vinograd u Hrvatskoj koji će se obrađivati na biološko-dinamičkim principima. Za dvije godine imat ćemo prvu biološko-dinamičku graševinu, syrah i cabarnet sauvignon. Što se tiče ratarstva za sada ne planirano ekološku proizvodnju jer nemamo dovoljno površina. Da bi se površina koja se obrađivala na konvencionalna način pretvorila u ekološku, treba najmanje sedam godina. Imate velik broj kooperanata u različitim vrstama proizvodnje čija egzistencija na neki način ovisi o kombinatu. Hoće li se u tom dijelu što mijenjati? – U kooperaciji ima dosta problema, koje trebaju riješiti. Još nismo načistu što ona nosi Kutjevu, d. d. Kooperanti tu najviše profitiraju, i to nas košta. S obzirom na to da mi nismo socijalna ustanova, morat ćemo te odnose urediti na nekim novim principima koji bi i za nas i za kooperante bili zadovoljavajući. Pregleda: 1091 Komentari (0)
 Napišite komentar
|
RSS feed komentara
