Vino nudi puno više od jednostavnog sasipanja niz grlo, i kušanje istoga su mnogi pretvotili u pravu znanost. No, iako mnogi to nastoje prikazati tako, osnovno znanje o vinu nije teško sakupiti. Nekoliko je bitnih faktora koji utječu na spoznaju a najbitnija je ona - sviđa li vam se vino ili ne. Ukoliko vam se sviđa, zaboravite sve minuse koje mu netko može pripisivati i pijte ga, sve dok ne nađete na vino koje ćete više voljeti. S vremenom ćete početi uspoređivati okuse, mirise i sve ono što vino sa sobom nosi te postati pravi znalac.

Osnovni postupci kod degustacije vina:

Boja

Držite čašu s vinom ispred bijele pozadine, stoljnaka, rupca ili obične krpe. Boja vina se mijenja u ovisnosti od godišta, sorte (npr. Chardonnay je tamniji od Rieslinga) ili vremena provedenog u bačvi. Bijela vina se nalaze u rasponu od gotovo čiste do blijedo žuto-zelene, žute, svijetlozlatne, zlatne, boje starog zlata do smećkaste. Crna vina mogu biti u rasponu od magente, purpurne, rubin crvene, boje patlidžana, crvene, ciglasto crvene ili narančaste, crveno-smeđe ili potpuno smeđe. (Ukoliko ne pijete Sherry ili Madeiru, smeđa obično nije znak dobroga vina.)

Ozračivanje

Vrtite vino u čaši kako bi ga ozračili. Ovaj postupak oslobađa eterične spojeve i aldehide koji se spajaju sa kisikom i ističu aromu vina ili bouget. Za ovaj postupak ne treba puno prakse, ali ukoliko tek počinjete, krenite sa bijelim vinom kako ne bi upropastili odjeću.

Miris

Slijedite svoja čula. Prvo - tražite probleme. Ukoliko osjetite ustajalu, vlažnu ugljikovu aromu - vino može imati problem sa čepom ili bakterijama. Vino s takvim mirisom je najbolje ne piti.

Miris sumpora mogu oslabiti s orzačivanjem ili vam neće predstavljati problem ali previše sumpornog dioksida svakako nije znak dobrog vina. Ukoliko vino miriše na Sherry, ali znate kako to nije - vino nije dobro.

Slično je i s octenom kiselinom. Ukoliko vino miriše svježe, čisto i zrelo - slobodno možete prihvatiti bocu i natočiti drugima.

Svaka sorta vina ima svoj karakterističan miris, ali se ta spoznaja postiže tek s vremenom.

Okus

Uzmite pravi gutljaj, ne samo srk. Napunite usta vinom i pustite ga da se kotrlja po vašim nepcima. Slatkost vina se detektira vrškom jezika tako da ćete odmah osjetiti šećernost. Sortne osobine se definiraju na sredini jezika: tanin (u većini crnih i kod odležalih bijelih vina) počinje upravo na tom mjestu.

Kiselost se detekrira sa strane jezika, na obrazima i u grlu. Okus hrastovine - unatoč ogromnim količinama poeta koje slave "kompleksan okus hrastovine" (npr. kod Chardonnaya) - je uglavnom loš znak. Brojna su vrhunska vina odležala u hrastovim bačvama, tijekom čega se poboljšava viskoznost i punoća vina. Ali su znatno brojnija (i jeftinija) vina koja nisu odležala u hrastovini već su fermentirana s hrastovinom ili dodatcima, tj. umjetno zaslađena sa hrastovim čipsom, prahom ili esencijom. Ovaj proces skriva prirodni okus sorte sa okusom koji se najčešće može porediti sa karameliziranim kokicama.

Prevelika dominatnost bilo kojeg okusa u pravilu znači kako vino ima nedostataka.

Trajnost okusa je ono što se osjeća nakon što progutate vino. Dugotrajan naknadni okus (aftertaste) sa uravnoteženošću svih sastojaka je najbolji znak vrhunskog vina.

Recenzija

Kakvoga je tijela bilo vino? Laganog (poput obranog mlijeka), srednjeg ili punog (kremastog) tijela? Ukoliko ste kušali bijelo vino - kava mu je bila kiselost? Preniska i ravna? Dobra, pjenušava, svježa i ugodna, ili previsoka tako da peče usta?

Za crno vino tanini su veliki faktor. Lagani tanini određuju lagano i nježno vino. Tanini mogu biti zreli i ugodni ali i previsoki - ostavljajući suha usta.

Koliko je dugo okus trajao? par sekundi ili znatno duže, što je osobnost velikih vina? Je li vino vrijedno cijene? Možete li ocijeniti koja bi hrana mogla najbolje pristajati uz ovo vino? I ono najbitnije: Koliko vam se dopalo vino?