portal o vinu

Priča o Teranu i Refošku, odnosno o Teranu ili Refošku, vrlo je dugačka, a rasprave je li riječ o jednoj sorti vinove loze ili o dvjema zasebnim sortama napokon bi sada trebale biti dovršene. Teran i Refošk odvojena su dva identiteta, a ne jedan u dvjema varijantama, odnosno jedan kultivar u dvjema ekspresijama i s više sinonima, kako se do prije kratkog vremena uvelike i čvrsto držalo, a još i sada se ponegdje, primjerice u Sloveniji, tako misli.

O tome da se pri istodobnom spomenu dvaju naziva treba rabiti veznik ili a ne i dobili smo potvrdu od prof. dr. Edija Maletića sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, vrhunskog našeg stručnjaka koji se s kolegom i suradnikom dr. Ivanom Pejićem sa Zavoda za genetiku i oplemenjivanje bilja istog fakulteta već dugo i tijesno bavi i znanstvenim istraživanjima glede porijekla kultivara vinove loze te se, eto, specijalizirao i u dijagnosticiranju sorata, njihova nastanka i njihove moguće rodbinske povezanosti.

Prof. dr. Edi Maletić, prof. dr. Ivan Pejić, dr. Mario Staver, dipl. ing. Darko Preiner, dipl. ing. Silvio Šimon, i enolog Elvis Visintin te student Vedran Gršković sudjelovali su nedavno na prijedlog udruge istarskih proizvođača vina Vinistra u projektu Ampelografska i genetička evaluacija sorata vinove loze Teran i Refošk.

Stanovnici našeg najvećeg poluotoka osobito su senzibilizirani na sortu Teran, jer je smatraju starom svojom domaćom, ona je do prije stotinjak godina tu bila i glavna, vodeća, a kako u susjednoj Sloveniji proizvođači s Krasa, tvrde u hrvatskoj Istri, proizvode vino teran zapravo od sorte Refošk, našim Istranima je ne samo iz zavičajnih nego i iz gospodarskih razloga i te kako bilo stalo da se stvar izvede na čistac.

Projektom Ampelografska i genetička evaluacija sorata vinove loze Teran i Refošk htjelo se definirati ampelografski i genetički profil sorata Teran i Refošk, na temelju toga znanstveno potvrditi ili odbaciti hipotezu da se radi o različitim kultivarima ali i, ako se pokaže da je riječ o dvama različitim kultivarima, definirati moguće srodstvo među njima. Iako između Terana i Refoška postoji doista neupitna i velika morfološka sličnost i iako prof. dr. Nikola Mirošević u svom Ampelografskom atlasu izdanome 2003. godine donosi prilog samo o Teranu i tu spominje da je Teran sa zelenom peteljkovinom stara crna sorta koja se i pod nazivom Refošk (Refosco) od davnih vremena uzgaja u Istri i u susjednim područjima…, pošlo se od intrigirajuće pretpostavke da se ipak radi o dvjema različitim sortama. Ekipa znanstvenih istraživača u tijeku 2008. je iz 14 vinograda Terana-Refoška na 12 različitih lokacija u Istri – u sjevero-zapadnome, istočnom i središnjem dijelu našeg najvećeg poluotoka i u trsju Ranka Anđelinija, Ivana Jurade, Rina Prelca, Marija Brgudca, Livija Benvenutija, Marina Rossija, Franca Armana i Morena Coronike, uzela po tri trsa za analizu DNA, kao i za genetičku identifikaciju i ampelografsku evaluaciju i identifikaciju Terana i Refoška, obradi su podvrgnuta ukupno 42 uzorka.

Neprimjereno korištenje naziva kao sinonima

Teran, koji je raširen u hrvatskoj Istri, i Refošk, kojega je u nas dosta manje a spomen kojega nailazimo na etiketama vina Koparštine u Slovenskoj Istri gdje se ne viđaju etikete s nazivom Teran, definitivno su dvije odvojene sorte vinove loze, zaključili su nakon obrade rezultata naši istraživači. Inače, tvrde to i Talijani, osobito ugledni profesor Antonio Calò, koji u svojoj 2001. godine izdanoj knjizi, gdje je obradio više od 200 sorata, Teran kao sortu odvaja od Refoška. On objašnjava i zašto je toliko rašireno i duboko bilo uvjerenje da je riječ o jednoj sorti u više varijacija: zabunu je uvelo neprimjereno korištenje nekih naziva kao sinonima obaju sorata!

Konkretno kamen smutnje posijali su, kao sinonim i za Teran, krivo rabljeni nazivi Refosco dal peduncolo rosso (Refošk s crvenom peteljčicom), te Refosco d’Istria…

I znana vinska spisateljica Jancis Robinson u svojoj knjizi Vodič vinskim sortama svijeta izdanoj još 1996. kaže da se od podvrste Refoška zvane na Krasu Teran tamo, dakle na Krasu, proizvodi vino nazvano Teran. Da ima i logike u tome da je vino Kraški teran doista od kultivara Refošk govori podatak da se upravo Refošk veže tijesno baš uz pokrajine Furlanija (Friuli) Venecija Julija i Veneto, a Slovenija sa svojim Krasom i s Koparštinom upravo i graniči s talijanskom Furlanijom Venecijom Julijom. Uostalom, postoji i naziv Refosco del Carso (Refošk s Krasa)! Za nj također stručnjaci vele da je krivo rabljeni sinonim za Teran, jednako kao i Raboso, naime Raboso je naziv jedne crne sorte Veneta u oblastima bliže granici s regijom Furlanija (Friuli) Venecija Julija….

Evo što je o Teranu i Refošku u literaturi pronašao porečki enolog i znanstveni i prosvjetni radnik dr. Mario Staver:

Kroz povijest Teranom i Refoškom bavili su se mnogi stručnjaci, koji su se glede njihove različitosti odnosno sličnosti i identičnosti i bitno razilazili. Po nekim izvorima, Teran se spominje još davne 1390. godine, zabilježeno je da su njime darivani carski ambasadori, kojima je poklonjeno 20 ingastariisa, odnosno keramičnih posuda s tim vinom. Isti izvor navodi da se Refošk po prvi put spominje u talijanskoj regiji Furlaniji (Friuli) 1767. godine.

Prvi opis Terana iz Istre, pod nazivom Il Terrano di Barbana, datira iz 1825. godine, a 1876. godine pojavljuju se tri opisa za Refošk – Refošk s crvenom peteljkom, Refošk s bijelom peteljkom, te Refošk slatki. Autor Del Bello tvrdi da su Teran i Refošk kao nazivi sinonimi za istu sortu. Međutim 1887. izlaze odvojeni opisi za Teran i za Refošk, a Refošk je tu podijeljen u dvije varijante – Refošk s crvenom i Refošk sa zelenom peteljkom. Autor Hugues 1889. godine spominje Teran iz Kringe, Teran iz Kanfanara, te Refošk pasozobac i Refošk iz Izole. A Vivoda 1996., dakle relativno recentno, stotinjak godina nakon Huguesa i, u odnosu na danas, prije jedva desetljeće i pol, izlazi žustro s tvrdnjom da su Teran i Refošk dvije različite sorte, i to podupire jednom od glavnih morfoloških razlika između Terana i Refoška a riječ je o tome da je unutarnja strana lista Terana dlakava, dok je list Refoška gladak. Isti autor utvrdio je i dva tipa Terana - jedan s crvenim peteljčicama bobica a drugi sa zelenim peteljčicama bobica.

Rasprostranjenost i svojstva

Kao sinonimi Terana crnoga u literaturi se spominju Istarski Teran, Istrijanac (sa zelenom ogrozdinom), Terrano d’Istria, Kraški teran, Terrano del Carso, Refosco del Carso, Refosco d’Istria, Cagnina, Crodarina, Teran noir, Teran blauer, Teran black…. Kao krivo rabljeni sinonimi za Teran, uz već malo prije spomenute Refošk s crvenom peteljkom ili Refosco dal peduncolo rosso, Refosco del Carso te Raboso, navode se Refosco d’Istria, Refosco nostrano, Refoscone, Refosco di Faedis, Dolcetto.

Porijeklo i raspostranjenost: Teran crni najvjerojatnije potječe iz Istre, gdje se i sada dosta uzgaja. Naziv mu, pretpostavka je, dolazi od njemačkoga Ter, što znači katran i vezuje se uz crnu boju, a upravo jedno od svojstava terana je neprovidna rubinska boja s ljubičasnom nijansom i toliko tamna da se doimlje gotovo crnom.

Svojstva: Sorta Teran crni voli bolje vinogradske pozicije - odgovaraju joj manje plodni, kraški tereni i izrazito južne ekspozicije. Dospijeva za berbu obično potkraj rujna – početkom listopada, puna tehnološka zrelost nastupa najčešće u prvoj dekadi listopada, prinos je solidan. Miris mu je dosta izražen, bude naglašeno voćni i daje na tamno šumsko bobičasto i jagodičasto voće, poput borovnice, crnog ribiza, kupine.

Vino općenito gledano ne karakterizira visoki alkohol, on bude uglavnom do 11,5 ili 12 vol %, rjeđe, tj. kad je s najboljih pozicija i uz jako nizak prinos a i iz jako dobrog godišta, dosegne i 13 vol%, eventualno 13,5 vol %. U ustima vino pokazuje lijepu punoću. Odlikuju ga visoki stupanj ukupne kiselosti i prilično ekstrakta. Vino je tek blago tanično. Može djelovati donekle agresivno – posebice u slabijim godištima i ako se neprikladno radi u vinogradu, kao i ako se ne provede malolaktična fermentacija - jer mu se kiselost iskazuje dosta jače nego kod drugih vina, bude od nekih 6 g/lit pa i do 10 g/lit, pH je vrlo dobar, obično je od 2,6 do 3,5. Zbog jače kiselosti a i s obzirom na u pravilu ne visoki alkohol, teran se nerijetko preporučuje kao sredstvo za otvaranje apetita. Teran se obično troši dok je još mlad, može biti vrlo prikladan kao ljetno crno vino. U novije vrijeme od njega se s boljih vinogradskih položaja, s ambicioznijim pristupom u vinogradu i u podrumu, s dužim maceracijama i dužim dozrijevanjem u bačvi, pokušavaju (i to uspješno!) proizvesti i vrlo ozbiljni eno-uradci spremni i na duže čuvanje. Od prosušivanoga grožđa Terana moguće je dobiti odlično desertno vino.

Što se tiče pak Refoška, evo o porijeklu i raspostranjenost: prof. Calò navodi da je riječ o kultivaru Furlanije Venecije Julije, dok u knjizi Vino è … koja je u Italiji, pod pokroviteljstvom i sponzorstvom EU, prvi put objavljena 2003. a novo izdanje bilo je 2006., urednici Mario Busso, Carlo Macchi, Carlo Vischi i Paolo d’Abramo potpisuju da je Refošk naziv sortne obitelji raširene u Furlaniji i Venetu, ali nazočne u malom opsegu i na Sardiniji i u Apuliji. Refošk je, po njima, rođen u Furlaniji i tu je bio najznačajnija sorta dok tamo, u 19. stoljeću, nisu prodrli Merlot i Cabernet sauvignon. Najcjenjenija podvrsta Refoška bila bi Refosco dal peduncolo rosso, Refošk s crvenim peteljkovinom. Knjiga Vino è … ne obrađuje posebno Teran.

Svojstva: Grožđe Refoška za berbu dospijeva u listopadu, a prednost sorte je što grožđe dobro odolijeva jesenskima kiši i vlazi, te truleži. S obzirom da sorta dobro nakuplja slador, vino i postiže veći alkohol, ima dosta primjera sa 13 pa, na Koparštini, ali i sa 13,5 a i osobito u vinogorju Colli orientali del Friuli (Udine i okolica) gdje vino od Refoška rado stavljaju na dozrijevanje i u barrique, i 14 vol % (Dorigo, Moschioni…), Giorgio Clai iz okolice Buja ima Refošk Brombonero iz 2007. s gotovo 15 vol %. Izgledom, te na nosu s izraženom voćnošću kao i jačom kiselosti u ustima vino od Refoška slično je teranu, ali kako je vino od Refoška s izraženijima alkoholom i taninom, strukturom je ono ponešto drukčije od terana, snažnije, robusnije. Boja mu je tamno-ljubičasta, neprobojna, miris je u pravcu sitnog šumskog voća kao borovnice, kupine ali i plave šljive, retronazalno se zna javiti i dojam po svježem bademu, moguće je da se pokaže i metvica. Okus slan, kiselkast, ugodno gorkast i donekle taničan pa vinu valja ostaviti više vremena, završetak može biti u znaku gorke tamne čokolade. Vrijednost pH je obično u rasponu između 3,1 do 3,3, kiselost se kreće uglavnom između 7 i 9 g/lit.

Željko Suhadolnik [ Svijet u čaši ]