Nakon desetljeća i deseteljeća stagniranja u drugoj ligi hrvatskih vina, čini se da se pošip, zasluženo, probija prema vrhu domaće vinske scene.
Primjerice, pelješka vinarija Korta Katarina ove je godine dobila dvije Decanterove medalje za dvije uzastopne berbe pošipa, grupa engleskih novinara koji su nedavno posjetili Hrvatsku u pošipu su pronašli više potencijala za ozbiljna vina nego u puno poznatijim našim sortama, a jedan od vodećih newyorških talijanskih restorana, Michelinov Del Posto vlasništvu obitelji Bastianich, uvrstio je Pošip iz Čare na svoju vinsku kartu, skupa s još nekoliko ozbiljnih hrvatskih vina (Dingač Bura, Enjingijevo Venje, Grand cru...).
Pošip može postati bijeli trademark dalmatinske vinske industrije
Pošip je autohtona dalmatinska sorta, koja je, prema briljantnom Ampelografskom atlasu dr. Nikole Miroševića, nastala "kao sponatani križanac bratkovine i zlatarice". Zanimljivo je da je Jancis Robinson u svojoj klasičnoj knjizi "Vines, Grapes and Wines" pošip krivo identificirala kao furmint. Riječ je, vjerojatno, o izgubljenosti u prijevodima, budući da je furmint zapravo šipon.
Sve dok Miljenko Grgić nije izgradio vinariju na Trsteniku, pošipi su, nažalost, bili sinonim za dosadna, često teško oksidirana vina, koja su, manirizmom dubrovačkih restoratera i konobara, teško kompromitirala hrvatsku vinsku scenu.
Naime, u većini dubrovačkih restorana i hotela konobari će gostu i danas ponuditi bilo čiji pošip kao prvu vinsku opciju: prije desetak godina nudili su isključivo pošip, a u ono vrijeme dobrih pošipa uglavnom nije bilo.
Prvi Grgićevi pošipi pokazali su veliki potencijal te sorte: od cvjetno-voćnog aromatskog profila, preko solidnih kiselina (pošip može skupiti do osam grama kiseline), do moćnog tijela i ljetnih voćnih okusa. Uz to, pošip vrlo dobro podnosi barrique.
Mike Grgić izazvao je, međutim, neku vrstu socijalnih nemira među korčulanskim vinogradarima, jer je odbijao otkupiti sve grožđe koje su mu oni dovozili u vinariju. Grgić je, naprosto, vraćao kažete pošipa čijom kvalitetom nije bio zadovoljan. Prije njega nitko nije radio ništa slično.
Jedan od glavnih problema starinskih, loših pošipa bio je baš u kvaliteti grožđa: pošip je jako rodna sorta, te je očito da na većem dijelu Korčule daje previsoke prinose, od kojih je nemoguće napraviti dobro vino. Drugi je problem bio u tužnom stanju podrumarstva u većem dijelu Dalmacije, gdje je hladna fermentacija još početkom devedesetih bila nepoznat pojam i gdje se nitko nije trudio zaštititi bijela vina od oksidacije.
U svakom slučaju, Miljenko Grgić postavio je, prije dvanaest ili trinaest godina, posve nova kvalitativna mjerila za proizvodnju pošipa, da bi mu se prije dvije godine pridružila Korta Katarina, moderna hrvatsko-američka vinarija iz Orebića.
Grgićev Pošip i Pošip Korta Katarine vina su u posebnoj ligi, kvalitativno neusporedivoj s većinom drugih proizvođača pošipa (s time da moram priznati da još nisam kušao Toretu).
Veseli, međutim, što neke poznate koručulanske vinarije, u koje se do prije nekoliko godina nipošto ne bih kladio, znatno napreduju. Primjerice, Pošip Čara iz 2007. najbolje je vino koje sam dosad probao iz te poljoprivredne zadruge.
Iako je na nosu pomalo nedefiniran, Čarin Pošip iz preklanjske berbe u ustima je snažan, bogat, s puno zrelog, slatkog ljetnog voća (dinje, breskve), s jakim alkoholom, mnogo svježine i dugačkim aftertasteom. Čarin Pošip iz 2007. pokazuje da bi ta vinarija mogla početi proizvoditi uistinu ozbiljna vina.
Suprotan je primjer, nažalost, Pošip Poljoprivredne zadruge Jedinstvo iz Smokvice. To je vino na nosu gotovo neutralno; jedini jači miris može se opisati kao tipično vinski, što nije poseban kompliment. Na okusu je vino, usprkos 13,7 posto alkohola, tanko, bezlično, s određenom mineralnošću koja donekle spašava cjelokupni dojam. Prije petnaestak godina ovaj bismo Pošip mogli mnogo bolje ocijeniti, već zato što nije pretežak i oksidiran, no danas su, srećom, mjerila mnogo viša.
Kada bi proizvođači pošipa imali svog Ivicu Matoševića, njihova bi vina razmjerno brzo mogla postati kvalitetom opravdani, bijeli trademark dalmatinske vinske industrije
Osobna iskaznica
Gastronomska preporuka - Pošipi se piju uz sve ribe. No vino iz Čare dobro ide i uz piletinu i svinjetinu s roštilja, uz pršut, ali, zbog egzotičnosti voćnih okusa, i uz hranu začinjenu đumbirom, korijanderom, limetom, kokosovim mlijekom: ukratko, kušajte Pošip uz curry!
Pošip Čara
- proizvodač PZ Čara, Korčula
- alkohol 14 posto
- ocjena 7/10
- proizvodač PZ JEDINSTVO, KORČULA
- alkohol 13,7 posto
- ocjena 5,5/10
